U slučaju Ramada svi su lagali sem Ivana Brajovića, tvrdi tužilaštvo. Presuda Višeg suda u kojoj jasno piše da i on nije govorio istinu za njih ne važi
Nakon baš dugog izviđaja Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je prošle nedjelje prelomilo – u aferi Ramada svi su lagali sem lidera Socijaldemokrata i predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića.
Zbog produženog krivičnog djela davanja lažnog iskaza ODT je podnijelo optužni predlog protiv šest oktivljenih – funkcionera Socijaldemokrata (SD) Emila Durumbašića, kao i zaposlenih u Upravi za željeznicu Kimete Merulić, Jugoslava Becića, Milana Bankovića i direktora Uprave Miroslava Kukavičića i službenice Ministarstva saobraćaja Tanje Dašić.Oni su, kako je to zvanično saopšteno, dali lažni iskaz u septembru 2016. u Specijalnom državnom tužilaštvu, a potom ga ponovili u Višem sudu. Optužni predlog je baziran na činjenicama koje je utvrdio Viši sud u Podgorici u pravosnažnoj presudi kojom je za zloupotrebu državnih resursa osuđen Nebojša Obradović, funkcioner SD.
Za tužilaštvo nema značaja to što je sutkinja Višeg suda u Podgorici Ana Vuković obrazloženju presude kojom je osuđen Obradović navela da su ,,pristrasno i sračunato na pomaganje okrivljenom” svjedočili Brajović i ostali, te da je ,, svjedok Ivan Brajović, kao njen predsjednik (SD-a), bili upoznati i sa organizacijom navedena dva skupa od 22. jula 2015. i 14. januara 2016. godine”.
Tužilaštvo to objašnjavaju ovako: ,,Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Mladena Bojanića protiv Ivana Brajovića, za krivično djelo davanje lažnog iskaza, jer je utvrđeno da prijavljeni pred sudom, u krivičnom postupku, nije lažno svjedočio kada je tvrdio da državni organ (Direkcija za željeznice Crne Gore) nije platio skup partije čiji je predsjednik, već je naveo da nema saznanja da je neki državni organ platio skup te partije”. To je ta pravna finesa – nije imao saznanja. ODT je o ovome odlučivalo više od godinu dana, a njen rukovodilac Ljiljana Klikovac je tri puta odbijala krivičnu prijavu da bi je VDT tri puta vraćao i nalagao da Klikovac donese zakonsko rješenje.
,,Ne smatram da skupove moje partije treba da plaćaju državni organi. Ne pada mi na pamet da to oni plaćaju. Nemam saznanja ni da je bilo koji državni organ platio bilo koji skup koji je prethodio osnivanju SD-a”, izjavio je Brajović kao svjedok 2017. godine u Višem sudu. Istakao je u sudnici i da smatra da je slučaj iskonstruisan u cilju kompromitacije njegove partije. Državu, stvarno, nije pominjao.
O kakvoj se farsi radi dovoljno govori izjava Mladena Bojanića koji je podnio krivičnu prijavu protiv Brajovića: ,,U međuvremenu je Obradoviću pravosnažno presuđeno. On je podnio ostavku, a na njegovo mjesto je kao vršilac dužnosti došao Kukavičić. Obradović, koji je pravosnažno osuđen je potom radio u Ministarstvu saobraćaja, odakle je sad vraćen u Direkciju za željeznice, a rješenje mu je potpisao upravo Kukavičić. Onaj koji je lagao na sudu, za svoga, tada šefa, sad je šef ovome koji je pravosnažno osuđen”. Surovi napadi na partiju. Ali ima još – kada je poslanik Aleksandar Damjanović ljetos od Ministarstva saobraćaja i pomorstva tražio informaciju da li će se baviti disciplinskom odgovornošću Obradovića pravosnažno osuđenog za korupciju, dobio je je odgovor da je ,,presuda imenovanom dovoljna opomena da ubuduće ne počini slična krivična djela i da je svrha postignuta i bez pokretanja disciplinskog postupka”.
Da se ne zaboravi ovu aferu je otkrila Patricija Pobrić koja je zbog toga ostala bez posla, i kao zviždač bila na meti brojnih pritisaka. Jedan od njih je i onaj kada je tadašnji premijer Milo Đukanović izjavio da je dostavljanje informacije da je partijski skup Socijaldemokrata u hotelu Ramada plaćen državnim novcem urađeno s namjerom da se proizvede novi politički i medijski skandal.U septembru 2016. Bojanić poziva Brajovića da preuzme odgovornost: ,,Da se odredi da li će biti moralna gromada i preuzeti svoju odgovornost, ili će ostati nemoralna Ramada, i svojoj političkoj ambiciji podrediti dalju sudbinu Nebojše Obradovića, odnosno cijele njegove porodice. Neka se Brajović dobro zamisli da li je njegova fotelja vrijedna košmara u koji gura cijelu jednu porodicu. Izbor je njegov, on se pita za njihovu sudbinu”.
Brajović ne samo da ne preuzima odgovornost već samo mjesec nakon ovog poziva u novembru 2016. kada je ustoličen za predsjednika Skupštine Crne Gore, ne bez sentimenta, besjedi: ,,U julu 1989. u ovoj istoj sali izabran sam za potpredsjednika parlamenta. Siguran sam da u tih 27 godina nijesam napravio potez kojeg bih se zastidio”.
Sve i da nije, od sjaja i veličine nove funkcije, imao Ramadu na umu, ,,bezgrešni’’ Brajović se morao sjetiti Limenke. Afere od koje ga je zajedno sa kolegom mu Veselinom Veljovićem, spasila zastara. Inače bi sud sigurno ozbiljno ispitao krivičnu prijavu protiv tadašnjeg ministra policije Brajovića i direktora Uprave policije Veljovića koji su se teretili za nesavjestan rad u službi. Tačnije da su omogućili Acu Đukanoviću da dobije deset i po eura na štetu poreskih obveznika.
I nakon što je nesavjesnim radom olakšao budžet za milione, a ipak se domogao više funkcije, na sudu se okliznuo zbog toga što je njegova partija oštetila budžet za tričavih 950 eura.
Na minuli rad Brajovića je tokom ove godine podsjetio i Duško Knežević. Priupitao ga je kako je zatvorio obaveze prema Atlas banci, pa o depozitima u Aerodromima Crne Gore, o zemlji u Bjelopavlićima… Knežević tvrdi da je Brajović ucjenjen od strane Mila Đukanovića „jer su mu specijalni tužilac i policijski tim uzeli dosije kartica i računa iz Atlas banke, kao i podatke o prodaji zemlje“.
Brajović je na ove tvrdnje priznao da je imao dug kod pomenute banke ali da je sve obaveze izmirio, i dodao s visine: ,,Odbijam da budem uvučen u navodne spektakularne finansijske malverzacije, kao i da branim i tumačim uredno izmirivanje svojih obaveza“.
Brajović često odbija i da vidi ono što mu se ne sviđa u realnosti, pa je tako nekoliko nedjelja pošto je buknula afera Koverat za Glas Amerike u Vašingtonu izjavio „Crnu Goru ne drma nikakva afera!“
U najnovijim snimcima koje plasira Duško Knežević odbjegli sekretar VDT-a Nenad Vujošević upućuje molbu: ,,…Eno Brajovića nisi izgorio do kraja zbog nekoga svoga prijatelja, pa pušti zbog mene ne moraš ovoga…”
Pored afera i nevolja sa sudom, Brajović će ostati upamćen i kao predsjednik parlamenta za čijeg je vakta opozicija bila više van Skupštine nego u njoj. Svoj udio u tom demokratskom iskoraku ima i predsjednik Skupštine. Ono malo vremena u skupštinskoj sali opozicija je u direktnom obraćanju Brajoviću navodila da je u najviši dom doveo 30 do zuba naoružanih ljudi: poslanici su se hapsili nakon zasjedanja; spočitavali su mu da je odgovoran za Limenku koja je koštala građane 10 miliona eura; Janko Vučinić, predsjednik Radničke partije nazvao je Brajovića ,,predsjednikom političke partije Ramada”, na što je Brajović odgovorio da je ,,SD za Radničku partiju ‘gromada”.
Pa onda kažu da je vrijeme majstorsko rešeto, kako za koga. Brajović evo već 30 godina, po sopstvenom priznanju, nema čega da se stidi.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice