Povežite se sa nama

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Procijenjena vrijednost radova na drugoj dionici zaobilaznice iznosila je 20 miliona, a kao kriterijum za izbor izvođača određena je najniža ponuđena cijena. Postupak je završen izborom jedine ponude “Euro-asfalta i partnera” u iznosu od 19.778.320 eura. Ugovor o građenju je potpisan u oktobru 2017. godine, a Euro-asfalt i partneri uvedeni su u posao u decembru 2017. godine. Prema ugovoru trebalo je da završe drugi, teži dio dionice, kao i da saniraju prvu u dužini od 3,4  kilometra za 730 dana, odnosno dvije godine.

Kroz dva aneksa Ugovora ovaj rok je znatno produžen – do 11. decembra 2021. Kao razlog su navedeni kašnjenje sa postupkom eksporprijacije, izmjene u projektnoj dokumentaciji zbog neusaglašenosti stvarne i projektovane geologije terena, pandemija korone i izmjene projekta “nastale usljed neusaglašenosti stvarne i projektovane dokumentacije”. I u drugom Aneksu je naglašeno da se “nijedna druga odredba Ugovora ne dopunjava niti mijenja”.

Bosanska firma sa partnerima se izvukla iz radova na obilaznici kada su već naplatili oko 17,5 miliona eura. Zato će država Crna Gora sada platiti sve repove i propuste.  Aktuelni direktor Uprave za saobraćaj, Radomir Vuksanović, koji je naslijedio “vruću” fotelju ranijeg direktora Sava Parače, kazao nam je da su nove vlasti učinile sve da štetu svedu na minimum. “Tolerisali smo kašnjenje dvije godine, samo da se projekat privede kraju. Obilaznica oko Rožaja i projekat puta od Pljevalja do Bijelog Polja, na dionici Vrulja, jedina su dva projekta u državi gdje smo bili prinuđeni da sa izvođačima raskinemo ugovore”, naglasio je Vuksanović.

U dopisu iz oktobra prošle godine o raskidu Ugovora, iz Uprave za saobraćaj obavještavaju Euro-asfalt da će aktivirati garancije, kao penale za nezavršeni posao (pet posto ugovorene cijene odnosno nepunih milion eura). “Iz Euro-asfalta su uputili molbu da se ne aktiviraju bankarske garancije kako im se ne bi nanijela poslovna šteta i urušavao ugled firme, zbog drugih poslova u Crnoj Gori i mogućih blokada računa. Zamolili su da tu sumu isplate sporazumno u dva jednaka dijela, što su i učinili”, kazali su u Upravi za saobraćaj. Dodatno su pojasnili da su morali od oktobra prošle godine sačekati odobrenje na Plan javnih nabavki za 2024. godinu, da bi nakon toga objavili tender za izbor novog izvođača koji će dovršiti drugu i sanirati prvu fazu zaobilaznice, što je takođe bila (neizvršena) obaveza Euro-asfalta.

Po planu javnih nabavki za ovu godinu, za ovaj posao Upravi za saobraćaj iz državnog budžeta je odobreno oko osam miliona eura. I dodatnih 150 hiljada za stručni nadzor. “Ja se nadam da ćemo vrlo brzo objaviti poziv za javnu nabavku za izvođenje radova za završetak obilaznice, da bi krajem aprila sklopili ugovor sa novim izvođačem, a do kraja godine, kako očekujem, i završili čitav posao”, kazao nam je Vuksanović

Kao partneri Euro-asfalta na realizaciji projekta obilaznoce bili su prijavljeni Tehnoput MNE doo Podgorica, ROCC RAND – M i V doo Šavnik, Telekom elektro doo Podgorica, ETG grupa doo i Geopremijer doo, Podgorica. Iako je naglašeno da osim partnera, na ovom poslu neće biti angažovani podizvođači, nesreće koje su se dogodile prilikom izvođenja radova otkrile su da su na terenu angažovane i druge kompanije.

Iz dostupne dokumentacije nema traga o tome kako su i u kom svojstvu angažovani i radove izvodili Vektra integra iz Sarajeva, koja je gradila dva mosta, AXA company doo iz Bijelog Polja, i Tofi doo iz Rožaja. Naime, sastavni dio ugovora o građenju su i potpisane izjave kompanija Euro-asfalt i svih partnera, u kojima se navodi da za predmetnu javnu nabavku ne namjeravaju da angažuju podugovarača, odnosno podizvođače.  Zakonom o javnim nabavkama predviđeno je da tokom izvršenja ugovora, ponuđač može angažovati podizvođače čiji udio ne može biti veći od 30 odsto ugovora, ali samo uz saglasnost naručioca i dokaze da zadovoljava iste uslove kao ponuđač.

Potvrđeno nam je da se izvođač radova nije obraćao Upravi za angažovanje dodatnih podizvođača. Međutim, Uprava za saobraćaj u daljem obrazloženju tvrdi da nisu bili u obavezi da traže saglasnost. “Euro-asfalt i partneri, kao vodeći član konzorcijuma, je imao svoje dobavljače preko kojih je nabavljao određene materijale, radnu snagu i drugo, samim tim nije bio u obavezi da za iste traži saglasnost Uprave za saobraćaj” pojasnili su iz te Uprave.

Ugovorom o izgradnji je precizirano da  “izvođač odgovoran za radove i propuste bilo kog podizvođača, njegovog predstavnika ili radnika, kao da su to radovi i propusti samog izvođača”. Ispostaviće se kasnije da je ovo bilo bitno, zbog dva velika incidenta koja su se dogodila tokom gradnje.

Rušenje mosta Veliki Ibarac tokom izgradnje, u decembru 2020. godine, otkrilo je ko zapravo radi na izvođenju radova. To se vidi iz policijskih i saopštenja Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama, koji su, kada je došlo do rušenja mosta, podnijeli krivične prijave protiv četiri firme koje su radile na izgradnji i sedam odgovornih lica, odnosno direktora i inženjera, sumnjičeći ih za teška djela protiv opšte sigurnosti.

Prijave su podnijete protiv crnogorske podružnice sarajevske firme Euro-asfalt, njenog vlasnika i direktora, kao i glavnog i odgovornog inženjera,  podgoričke firme Građevinski nadzor i laboratorijska ispitivanja, sarajevske Vektra Integra, bjelopoljske AXA company i njihovih direktora i odgovornih lica.

U ovom teškom incidentu su povrijeđeni S.N iz Srbije zaposlen u AXA company i S.K. iz BiH angažovan u podružnici Euro-asfalta. Da je i kompanija Tofi iz Rožaja bila angažovana na izvođenju radova na obilaznici govori zvanični podatak da je treći povrijeđeni bio njen radnik. Euro-asfalt je morao da nadoknadi sve troškove i most radi ispočetka o svom trošku.

Dvije godine prije toga, 2018. godine dogodio se još jedan ozbiljan incident kada je došlo do urušavanja jednog od tunela, onog dužeg, “Ibarac” i kada samo pukom srećom niko od radnika nije stradao. U septembru 2021. godine, samo dva mjeseca prije isteka roka iz drugog Aneksa, povukli su sa radilišta mašine i radnike i otišli, a mještanima obećali da će se vratiti za mjesec, što se nije desilo. Osim nezavršenih poslova, ovaj konzorcijum ima i nezavršene sudske sporove pokrenute od strane mještana. Braća Ervin i Mustafa Demić, na čijem su zemljištu izvođači radova odlagali otpad i šut, pokrenuli su spor zbog devastiranja 3,5 hektara zemljišta koji, u Osnovnom sudu u Rožajama, traje već dvije godine.

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada.  Od planiranih 20 miliona, kad se oduzme novac od naplate penala, za ono što je do sada završeno, kroz II fazu projekta je utrošeno oko 16,5 miliona eura. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona.

                                                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SLUČAJEVI GREČIN I PELINJAGRA: Državni nemar opet da plate građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela je tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije. Mjesec prije toga, Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela

 

Nije mali broj primjera da su crnogorski tužioci nemarom, neznanjem ili svjesnom opstrukcijom istraga doveli do pada optužnica na sudu. Javnost je posebno bila u prilici slušati o milionskim odštetama pripadnicima klanova Šarić i Kalić, i pored toga što su u drugim državama njihovi šefovi pravosnažno osuđivani za teška krivična djela.

Osim domaćih tužbi i međunarodnih arbitraža, nedavno su u sudovima zaprimljene i tužbe stranih državljana koji su nezakonito zatvarani ili pretrpjeli maltretiranje državnih službenika.  Prošle sedmice je objavljeno da je ruska antiratna aktivistkinja Inga Pelinjagra podnijela tužbu protiv Crne Gore zbog bespravnog lišenja slobode na zahtjev Rusije.

Mjesec prije toga,  Crnu Goru je tužila Katarina Pindak za iznos od 1,17 miliona eura,  za naknadu materijalne i nematerijalne štete i torture koju je doživjela, nakon što ju je crnogorska policija navodno spasila od trafikinga osumnjičene kriminalne grupe američkog državljanina Vitalija Grečina. Policija je u akciji sprovedenoj 31. oktobra tvrdila da je spasila 18 djevojaka (državljanki Ukrajine, Rusije i Izraela) iz luksuznog Hotela Ridžent u Porto Montenegru u Tivtu u kome je Grečin zakupio čitav sprat.

Policija i tužiteljka Ana Kalezić tvrde da su djevojke bile žrtve trafikinga. Pravna zastupnica osam djevojaka (uključujući i Pindak) je nedavno podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Tivtu krivičnu prijavu protiv NN lica zaposlenih u Upravi policije – Odjeljenje bezbjednosti Tivat zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja.

Policajci su, navodi se, prekoračili  ovlašćenja i nehumano i ponižavajuće se odnosili prema djevojkama. Kao dokaz se navode izjave iz spisa Višeg državnog tužilaštva u Podgorici (Kti br. 149/23).

O ovom navodnom slučaju trafikinga ljudi, Monitor je već pisao. Suđenje je zakazano za 28. novembar u Višem sudu. Optuženi Grečin i dva državljanina Ukrajine i jedan Rusije u pritvoru su već više od godinu dana. Spisi predmeta u koje smo imali uvid,  pokazuju da djevojke tvrde da su došle dobrovoljno na foto sesije za koje su naknadno dale pisani pristanak u za to predviđenim formularima . Kod svih su nađena putna dokumenta i znatne količine novca što je nesvakidašnji slučaj u trafikingu ljudi. Od 15 saslušanih, njih 10 je imalo ozbiljne primjedbe na policijsko ponašanje. U iskazima datim u novembru prošle i januaru i februaru ove godine, one opisuju ponašanje policije kao „grubo“, „užasno“ i „surovo“, i da su tretirane ne kao žrtve trafikinga već kao osumnjičene.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo