Povežite se sa nama

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

4 godine

na

CRNA GORA JE POČELA BUŠENJE DNA JADRANA I PORED JASNE PORUKE EVROPSKE UNIJE DA SU FOSILNA GORIVA PROŠLOST, TE DA JE BUDUĆNOST REZERVISANA ZA EKOLOŠKU I OBNOVLJIVU ENERGIJU  I UPRKOS LOŠIM ISKUSTVIMA IZ REGIONA. EKOLOŠKI AKTIVISTI NAJAVLJUJU DA ĆE POSLIJE TURISTIČKE SEZONE OBNOVITI PROTESTE

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su kaže i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru, nego šire. Lutam od granice do granice, a kozica nema. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu”, kaže Vujičić u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Monitor.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste. Uzaludne su i žalbe ribara da zbog bušenja more više nije izdašno kao ranije. Ali, zato, posao teče uz blagoslov aktuelne Vlade, koja je u ovom slučaju nastavila tamo gdje je prethodna stala.

Ribe ni za gorivo

Iz Ministarstva kapitalnih investicija u izjavi za CIN-CG/Monitor, kažu da, prema informacijama koje imaju „istraživanja nafte i gasa koja su u toku ni na koji način nisu uticala na pomorski saobraćaj i rad Lučke kapetanije. Saobraćaj se odvija normalno i situacija je potpuno redovna’’.

„Zabranjuju nam na priđemo u krugu od par kilometara do te platforme. A naše more je malo, ako ujutru kočom krenem od Ulcinja, eto me u Hrvatsku popodne”, kaže Vujičić koji je i predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Budve Sv. Nikola.

Dragoljub Bajković, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Bara, smatra da je riba sa morskog dna, uključujući i kozice, počela da nestaje još sa prvim seizmičkim istraživanjima koja su prethodila sadašnjem bušenju.

„Prije par godina rađena su seizmička istraživanja tokom kojih je stvaran pritisak na dnu od 3.000 bara. Tada je riba sa dna ubijena, ili je migrirala na drugu stranu gdje nije bilo tih ispitivanja – prema Albaniji i Boki”, kaže on.

Bajković je uvjeren da i sadašnje bušenje ima ozbiljne posljedice po ribare.

„To pogađa Ulcinjane, Barane, sve do Čanja. Ljudi odu od ujutro do uveče, ostanu 10 -12 sati, i donesu minimalno ribe, da pokriju gorivo. Lovim plavu ribu i 29 puta sam izašao na more od decembra do jula – 10 puta puta sam bacio mreže, a 19 puta se vratio, jer riba neće. Neke vibracije postoje pod vodom od bušenja. Riba je kao divlja, nije mirna, bježi. Nešto je potpuno poremećeno. A dosta nas živi od ribanja”, .

Uoči početka bušenja sa predstavnicima udruženja ribara upriličen je sastanak u Ministarstvu kapitalnih investicija.

„Ribari su im rekli da se ne raduju tom istraživanju, ali ako je država riješila da ide tim putem, moramo to prihvatiti“, kaže Milun Anđić, predsjednik Udruženja plivarica Crne Gore, posebnih brodova iz kojih se uglavnom ribari mrežom po površini.

Na zahtjev ribara da se formira egalizacioni fond koji će pomoći razvoju ribarstva, Iz Ministarstva su im kazali da će zaživjeti čim počne eksploatacija nafte.

Vladi je sve u redu

„Podvukli smo da je veoma važna ekološka zaštita i dobili uvjeravanja da imaju četvorostruke sisteme. Objasnili su nam da je dubina na kojoj se vadi nafta 110 metara i da je pristupačna za ronioce, uređaje, ventile, tako da se odmah može sve zatvoriti u slučaju isticanja. Dali su garancije da su brodovi koji su posebno namijenjeni za slučaj curenja već spremni u italijanskim lukama, i da bi na poziv mogli da budu tu za 10 – 15 sati i da kupe naftu”, kaže Anđić.

On ocjenjuje da ribari nisu imali izbora i da su prećutno prihvatili uvjeravanja da može ribarstvo i industrija nafte zajedno.

Dosadašnja istraživanja ribljeg fonda i količine ribe, kaže Anđić, rađena su proizvoljno i na nevaljan način. Zbog toga su ribari uputili protest institucijama: ,,To istraživanje je izvedeno brodovima koji nemaju mogućnost da to urade. Nisu uzeti ribarski brodovi. Sve to su finansirali investitori”.

I Bajković kaže da je investitor i Institut za biologiju mora tokom ove godine trebalo da utvrde početno stanje ribljeg fonda, kojeg, kako kaže, nema.

,,Institut za biologiju mora  nije  radio studiju uticaja na ribarstvo. Radio je monitoring ribolovnih aktivnosti prije i nakon seizmike, odnosno analizu strukture ulova malog obalnog i velikog privrednog ribolova. U trenutne aktivnosti, vezano za platformu, nismo angažovani sa stanovišta monitoringa ribarstva. Moguće je da ćemo biti uključeni nakon završetka aktivnosti vezanih za platformu, kaže za CIN-CG/Monitor dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta za biologiju mora.

Uvertira u početak bušenja bili su protesti ekologa koji su isticali brojne ekološke rizike ovog posla, dok ih je nova vlast ubjeđivala da nema mjesta zebnji. Premijer Zdravko Krivokapić izjavio je da je ugovor o koncesiji potpisan 2016. godine, rijetko dobra odluka prethodne vlasti. Ocijenio je i da je eventualni uticaj na životnu sredinu zanemarljiv.

Ekološke organizacije i aktivisti protivili su se početku bušenja, dok je vladajuća URA, tražila referendum. Premijer je buku utišao tvrdnjom da bi raskidanje posla sa Eni-Novatekom koštalo državu oko sto miliona eura, a da bi referendum u uslovima korona krize bio tehnički neizvodljiv, uz trošak od oko dva miliona eura.

Da je ovo dobar projekat tvrdi i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić. On je više puta ponovio da se potencijalne rezerve nafte i gasa mjere milijardama eura!

Bojanić: Sve je o njihovom trošku

„Glavna karakteristike ugovora sa konzorciumom Eni – Novatek je da Crna Gora nije uložila ni jedan cent u istraživanje a da koncesionari snose sve troškove”, izjavio je za Monitor/CINCG Draško Lončar iz Ministarstva kapitalnih investicija. On objašnjava i da se Crna Gora obezbijedila garancijama,  „na obavezni radni program“,  te da su koncesionari neograničeno i solidarno odgovorni da nadoknade štetu i izgubljenu dobit državi kao i trećim licima u slučaju incidenta i najvažnije, da je država obezbijedila dobit između 62 – 68 odsto.

Lončar objašnjava da obavezni radni program na koji su se obavezali koncesionari Eni-Novatek obuhvata: 3D seizmička istraživanja, geološke i geofizičke studije i dvije bušotine od 6.500 i 1.500 metara.

U slučaju da koncesionar ne ispuni obavezni radni program, prema objašnjenju Lončara, Crna Gora bi mogla da aktivira garanciju od 84 miliona eura koju je obezbijedila i da eventualno angažuje drugu kompaniju da nastavi rad.

Iz Bojanovićevog ministarstva ističu da, ukoliko se ne pronađu komercijalne rezerve ugljovodonika, cjelokupan trošak istraživanja pada na teret koncesionara, bez bilo kakve obaveze države da učestvuje u tome.

„Riječ je poslu koji je neisplativ, rizičan i štetočinski po životnu sredinu i ekonomiju Crne Gore, prije svega turizam i ribarstvo”, kaže Mustafa Canka, novinar koji već decenijama piše o ovoj temi.

On ističe da zvaničnici samo govore o finansijskim benefitima i procentima a neće javno da kažu da „u najboljem slučaju, u njihovoj najoptimističnijoj varijanti, godišnje možemo da zarađujemo oko 60 miliona eura. I to tek za nekoliko godina“.

„Sad da se nađe nafta, treba još rupa da se buši, pa analize, u najboljem slučaju bi za tri godine počela eksploatacija. Do tada ćemo sve dovesti u pitanje, prije svega turizam od koga, kada je sezona dobra, zarađujemo zvanično nešto preko milijardu eura, a u sivoj zoni ostaje bar još trećina prihoda”, kaže Canka za CIN-CG/Monitor.

Romantična saga o kornjači

On se pita gdje je tu računica, ako uporedimo 1,3 milijarde sa 60 miliona. Podsjeća da gosti sa Zapada nijesu oduševljeni da se kupaju sa pogledom na naftne platforme. Napominje da se šteta koja se čini flori i fauni u moru nikada neće izračunati, kao i ona koju će pretrpjeti ribari.

U Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nijesu, međutim, zabrinuti zbog ovog projekta i njegovog uticaja na životnu sredinu. Pored obaveze da poštuju domaće propise koji regulišu oblast zaštite životne sredine, iz ovog ministarstva navode i da su ugovorom predviđena dva posebna mehanizma naknade eventualne štete. Prvi je Garancija krajnje matične kompanije koncesionara koja pokriva plaćanja svih obaveza iz ugovora u slučaju njihovog neizvršavanja, kao i i sve neugovorene obaveze prema trećim licima u slučaju direktne štete ili gubitaka nastalih u vezi sa ovim aktivnostima (uključujući zagađenja ili incidente).  Ova garancija, kako objašnjavaju u Ministarstvu, znači da koncesionari garantuju vrijednošću majke kompanije, a ne one registrovane u Crnoj Gori koja je neuporedivo manja.

Drugi mehanizam je Obavezna sveobuhvatna polisa osiguranja za industriju nafte i gasa, koja obuhvata kompletne operacije koje izvodi operater Eni, uključujući i sve njihove podizvođače.

„Crna Gora je obezbijedila da u slučaju bilo kakve štete u životnoj sredini ima mogućnost nadoknade troškova, uključujući i štetu prema trećim licima. U konkretnom slučaju to, na primjer, znači da bi nadoknada eventualne štete bila plaćena i ribarima”, kažu iz resora koji se bavi i ekologijom.

I iz Ministarstva kapitalnih investicija tvrde da „od velikog broja ekologa“ imaju pozitivan stan o projektu, kao i o svim urađenim studijama o zaštiti i očuvanju životne sredine.

„Treba istaći posvećenost koncesionara prema životnoj sredini. Kao primjer navodimo da se tokom seizmičkih istraživanja ispred broda pojavila kornjača i da su operacije obustavljene sve dok se nije udaljila na bezbjedno odstojanje. Cijena troška čekanja ili stand by rate iznosila je oko 150 hiljada dolara. Samim tim ističemo da koncesionari imaju visoke standarde kada je u pitanju zaštita životne sredine”, kažu iz ovog MInistarstva.

Vježbali, ako procuri

U te standarde nije ubjeđena ekološka aktivistkinja iz Ulcinja Zenepa Lika, koja za Monitor/CIN CG tvrdi da je ovaj poduhvat rizičan. Ona objašnjava da se on oslanja na studiju procjene uticaja životne sredine koju je uradio investitor.

„Agencija za zaštitu prirode je nekoliko puta vraćala dokument na doradu. Što znači da ENI nije poštovao naše zakonodavstvo. Koliko sam upoznata nema ni plana za vanredne situacije u slučaju izlivanja nafte, modelima i projekcijama za sanaciju”, tvrdi Lika

Iz Agencije za zaštitu životne sredine su potvrdili da Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, čiji je nosilac Eni Montenegro, a koji su sačinili italijanski eksperti, nije bio urađen u skladu sa pravilima. Od nosioca projekta Agencija je u oktobru 2019. godine, kažu, tražila određene izmjene i dopune. Inovirani Elaborat je dobio saglasnost Agencije u decembru te godine.

U Ministarstvu kapitalnih investicija tvrde da u slučaju vanrednih situacija planovi postoje: „Postoji plan reagovanja koncesionara, plan reagovanja crnogorskih institucija nadležnih za ovaj projekat kao i plan reagovanja u kooperaciji sa koncesionarom. Takođe, u junu je održana vježba PLATFORMA 21, u kojoj su učestvovali Uprava pomorske sigurnosti, policija, vojska, lučka kapetanija, uprava za ugljovodonike sa temom odgovora u slučaju izlivanja nafte u Jadransko more. Naravno, pored ovih planove postoje i drugi za reagovanje za sve predviđene incidentne situacije”.

Iz ovog resora tvrde i da je inspekcijski nadzor konstatan i da će tako biti tokom cijelog projekta.

,,Inspektor za ugljovodonike kao i Agencija za zaštitu životne sredine, na bazi rezultata analiza CETI-ja, budno prate i kontrolišu ovaj projekat, kako na samom postrojenju tako i u logističkoj bazi. Za sada se proces odvija potpuno bezbjedno i sigurno kako za životnu sredinu i osoblje, tako i za sami odobreni projekat”, kazali su iz ovog ministarstva.

Početkom aprila, ulcinjski parlament je jednoglasno usvojio zaključke kojima se izražava velika skepsa prema bušenju morskog dna.

„Opština poziva Vladu da na transparentan i kooperativan način učestvuje u pregledu odluka koje se odnose na istraživanje i eksploataciju nafte na moru, uzimajući u obzir stavove građana primorskih opština, ekološke i ekonomske aspekte demografskih podataka“, stoji u usvojenim zaključcima.

Lika kaže da je već od samog početka ovog, kako kaže, netransparentnog i nepoželjnog projekta, bivša, a nažalost i sadašnja vlast, kršila ustavno pravo građana primorskih gradova, a i šire, jer nijesu pravovremeno, dovoljno i razumljivo informisani.

„Napominjem da su, recimo, Ulcinjani bili zatečeni kada su saznali da će se ‘opet’ istraživati nafta u našem moru. Takođe su uskraćeni za učešće na javnoj raspravi koja se organizirala u Baru. Istog dana u Ulcinju je održavana javna rasprava u Ulcinju o planu posebne namjene obalnog područja. Znači, prvi blokovi istraživanja su predviđeni na ulcinjskoj obali a građanima je onemogućeno da daju svoje mišljenje“, kaže Lika.

Kao dodatni argument, iz Ministarstva ekologije ističu da industrija nafte i gasa nije nepoznanica u državama sa kojima dijelimo Jadransko more: „Do sada je u Jadranu izvedeno oko 1500 bušotina za potrebe kako istraživanja, tako i proizvodnje nafte i gasa”.

Gorko iskustvo iz Albanije

U ENI-vom Elaboratu o uticaju na životnu sredinu precizira se da u Jadranskom moru postoji 1.440 bušotina (istražne, proizvodne i za druge namjene), od kojih je 1,350 izbušila Eni S.p.A, a da erupcija nije zabilježena ni na jednoj od njih.

„Susjedna Hrvatska proglasila je moratorijum na sva nova istraživanja nafte i gasa, čak i sami ‘naftaši’ iz Hrvatske se protive bušenju u Jadranskom moru. Smatraju da nafta i čisto more naprosto ne idu”, kaže Lika.

Ona ističe da Albanija nema platforme na moru, već se eksploatacija obavlja na kopnu.  Upozorava da su poznate slike i snimci iz 2015. kada se desio veliki udes u selu Marinza na jugu Albanije, gdje je cijelo naselje, kako kaže, potopljeno naftom i ugroženo a građani primorani da se evakuišu, dok je strateški investitor iz Kanade, Bankers Petroleum, prosto smatrao da nije kriv za incident.

Pozivajući se na albansko iskustvo istraživanja nafte i Canka kaže da „ono govori da apsolutno ne treba ulaziti u ovaj opasan posao“.

„Od 1990. se vrše istraživanja velikih svjetskih kompanija na albanskom dijelu Jadrana, a konkretnih rezultata nema. Tek u nekoliko slučajeva otkrivena je nafta, ali se pokazala da je neisplativa eksploatacija”, ističe Canka, napominjući da su se i u toj zemlji tokom 90-ih godina prošlog vijeka sanjali slatki snovi o tome da ,,Albanija pluta na nafti”.

„Nakon tri decenije iluzije su se rasplinule po Jadranu i, eto, na našu nesreću, stigle do zvanične Podgorice”, kaže Canka.

Crna Gora je počela bušenje Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju.

Ministri finansija zemalja Evropske unije, su se u novembru 2019. godine saglasili da treba obustaviti finansiranje projekata koji uključuju naftu, gas i ugalj. Oni su tom prilikom pozvali Evropsku investicionu banku, Svjetsku banku i ostale finansijske institucije da prekinu sa davanjem kredita u te svrhe. Bilo je to prvi put da visoki funkcioneri evropskih vlada traže okončanje finansiranja svih fosilnih goriva, uzimajući u obzir održivi razvoj i energetske potrebe, te energetsku bezbjednost partnerskih zemlja.

Ekolozi podsjećaju da je Crna Gora potpisnica Pariskog sporazuma, kojim su se 200 zemalja obavezale da će postepeno napustiti korišćenje fosilnih izvora.

„Ovim projektom kršimo sporazum i guramo eksploataciju fosilnih goriva iako znamo da ovakav vid eksploatacije utiče na klimatske promjene i sigurno na kvalitet našeg mora, koliko god se tvrdilo da to nije tako”, zaklučuje Lika.

U okviru Zelenog dogovora za Zapadni Balkan, EU je opredijelila devet milijardi eura za inovativne i zelene ideje i projekte. Ekolozi smatraju da bi bolje bilo iskoristiti tu šansu za dugoročne ekološke i finansijske benifite, nego bušiti morsko dno.

Akcije ekologa protiv bušenja podmorja kako najavljuje sagovornica CIN-CG/Monitor, biće nastavljene.

„Mi nismo odustali od naših zahtjeva i tražimo obustavu istraživanja i eksploatacije nafte i gasa. Izašli smo u susret turističkoj sezoni jer suosjećamo sa građanima i ne želimo da širimo još negativniji imidž naše zemlje”, kaže Zenepa Lika.

 

MALO TREBA ZA VELIKU ŠTETU

Ako se nađe u moru, samo osam grama nafte dovoljno je da zagadi kubik morske vode. Jedan kubik ispuštene nafte, iscrpljuje kiseonik iz 400.000 kubika mora, tvrdi se u izvještaju Državne revizorske institucije koja je u aprilu objavila Reviziju efikasnosti upravljanja intervencijama u slučaju iznenadnog zagađenja u Jadranskom moru.

Revizijom je utvrđena loša saradnja nacionalnih institucija, nepoštovanje ionako zastarelih strategija, te da nijedna primorska opština nema plan i procjenu rizika u slučaju iznenadnog zagađenja mora, kao i nemanje adekvatne opreme za reagovanje u slučaju zagađenja većeg obima…

U dokumentu DRI navodi se i odgovor Uprave za ugljovodonike u vezi aktuelnih istražnih radova:  „Prije vršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara izvršena su mjerenja ulova ribe u zoni predloženih aktivnosti, što je takođe izvršeno i nakon izvršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara, u cilju upoređivanja podataka o izlovu ribe prije i nakon sprovođenja aktivnosti. Takođe, budući da su ribarske aktivnosti tokom vršenja geofizičkih istraživanja bile otežane, koncesionari su kompenzovali ribarska udruženja za ono vrijeme za koje su trajale aktivnosti vršenja geofizičkih istraživanja, u skladu sa mjerama iz elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.“

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

7 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to  nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao  Živković? Dio odgovora je u hronologiji  promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.

Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom.  U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović.  Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen  po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu,  po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod  politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci.  U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak.  Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.

U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa,  izabrano je troje sudija –   Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate  i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta.  Đuranović se tokom intervjua pohvalila  partijskom knjižicom DPS.  Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.

Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za  Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu  kog bi predložile  manjinske partije  iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka.  Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su  njegov  izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).

Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića.   Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao  i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .

Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu  od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija  Šćepanović  je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.

Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga:  DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3.  Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji.  Tri naspram tri.

Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos:  DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio  nesiguran glas.   To je pređašnje stanje u koje danas  DPS sa sve evropskom retorikom,  želi da vrati Ustavni sud.

Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže:  vlast –  2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA,  i dalje istrajno  ne računa  njihove “nesigurne” glasove u sudu.  Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je  neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri.   Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju  razliku.  Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari   bori za – blokadu.

Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u  pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i  o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile  spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa.  DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto.  Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na  reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.

Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.  Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.

Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i  onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?

Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?

Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića.  Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?

Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada,  profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin.  Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti.  Kako god, nervoza DPS-a  je očigledna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

7 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata

Objavljeno prije

7 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Planirano je pet novih crkava, četiri parohijska doma, manastir, katolička i evangelistička crkva. Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om. Jedan od njih će biti i u planiranom novom gradu koji je ucrtan na Veljem brdu

 

 

Spornim izmjenama i dopunama prostornog urbanističkog plana (PUP) Podgorice na teritoriji glavnog grada planirano je 18 novih vjerskih objekata.

Iako se u samom Planu navodi da se preko pola, od 104 kulturna dobra, na teritoriji glavnog grada odnosi na crkve, planirano je pet novih crkava, četiri parohijska doma, manastir, katolička i evangelistička crkva. Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om. Jedan od njih će biti i u planiranom novom gradu koji je ucrtan na Veljem brdu.

Uoči lokalnih izbora 2022. godine Jelena Borovinić-Bojović, kao nosilac liste Demokratskog fronta je u jednom od predizbornih spotova najavila izgradnju manastira u centru Podgorice, na ušću Morače i Ribnice.

Mitropolija crnogorsko primorska (MCP) Sprske pravoslavne crkve je u aprilu prošle godine dostavila svoje primjedbe na Nacrt PUP-a Podgorice i u njima navela 10 lokacija koje su im interesantne.

U primjedbama MCP navodi da na Koniku planira i izgradnju vjerskog objekta – crkve Svetog Vasilija Ostroškog.

Planirana je i gradnja u Donjoj Gorici parohijskog doma, spratnog objekta od 200 kvadrata u osnovi.

,,Potrebno je u Donjim Kokotima ucrtati spratni objekat od 150 kvadrata u osnovi, za parohijski dom. Ovim putem želimo da vas obavijestimo da postoji potreba i velika je želja naroda da se na poklonjenoj parceli u Katastarskoj opštini Cerovice, Opštine Podgorica na Listu nepokretnosti 755, i uz volju darodavca, planira izgradnja Sabornog hrama i Parohijskog doma. Stoga vas molimo da nam izađete u susret pri dobavljanju neophodne dokumentacije kako bi ova blagoslovena namjera našla svoju zakonsku potporu i konačno ostvarenje”, navodi se u primjedbama koje je dostavila MCP.

Tražili su i da im se ucrta vjerski objekat u Tološima na lokaciji na kojoj se ,,nalaze vidljivi ostaci srednjevjekovne Crkve na lokalitetu Crkvina”.

Pored toga, iz MPC mole i da ,,u Četvrtoj podgoričkoj Parohiji koja obuhvata čitav City kvart, Big fashion (Deltu) i sve oko nje Urbanističkim planom ucrtate jedan Hram, ukoliko je to moguće”. U ovom kvartu i pored obećanja do sada nije bilo moguće da se izgradi vrtić, škola, dom zdravlja, neki objekat za kulturu, samo kafi’i, butici, apoteke i kladionice.

Dalje su iz MCP istakli da na području 13. podgoričke parohije, koja obuhvata tri mjesne zajednice: Doljani, Zlatica i Proleter, odavno postoji potreba za izgradnjom Sabornog Hrama, sa pripadajućim objektima: parohijskim domom od makar 150m2 i vrtićem u sklopu cijelog kompleksa. Iz MCP su sami analizirali parcele i za tu svrhu su kandidovali parcele koje su u njihovom vlasništvu. Predložili su izgradnju crkve južno od stadiona FK Kom prema HDL-u Laković.

I u Zagoriču na lokaciji koja je namijenjena za centralne djelatnosti- poslovanje, iz MCP su uputili inicijativu za izgradnju vjerskog objekta sa pratećim sadržajima – crkva, parohijski dom, objekat za potrebe crkvene prosvjete, parking.

Krajem juna prošle godine mitropolit Joanikije posjetio je Skupštinu Glavnog grada gdje je razgovarao sa predsjednicom gradskog parlamenta Jelenom Borovinić- Bojović.

Iz Glavnog grada tada je saopšteno da je glavna tema razgovora bila stvaranje pretpostavki za uređenje prostora oko Sabornog hrama Hrtistovog vaskrsenja koji bi, kako su naveli, trebalo da dobije savremen izgled sa mnogo zelenila, fontana i urbanog mobilijara, uz konzervaciju postojećeg starog groblja.

Sagovornici su razgovarali i o stvaranju potrebnih uslova da se pristupi projektu sanacije i uređenja starog groblja pored Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, a razmatrane su i mogućnosti za gradnju hramova u još nekim djelovima šire teritorije grada gdje postoji interesovanje vjernika.

,,Mitropolija crnogorsko-primorska i Glavni grad Podgorica preduzeće potrebne korake kako bi se u narednom periodu riješila preostala međusobna imovinsko-pravna pitanja i stvorile urbanističke pretpostavke da se prostor oko hramova u užem gradskom jezgru privede namjeni da bi svojom funkcijom i estetikom zadovoljio potrebe ne samo vjernika, nego i svih grđana, dogovoreno je na sastanku koji je danas održan u Skupštini Glavnog grada”, saopšteno je tada iz Glavnog grada.

Ne treba sumnjati ni da će novi gradonačelnik Saša Mujović rado izaći u susret predlozima crkve. Budući da je na startu mandata lansirao političko-vjerski marketing bogojavljenskog kupanja.

U brojnim kritikama na Nacrt PUP Podgorica koje su uputili iz strukovne organizacije KANA (Ko ako ne arhitekta) upozorili su na disproporcija u planiranju vjerskih objekata u odnosu na osnovne javne usluge.

,,Predviđa se 18 novih vjerskih objekata, dok se ne planira nijedna nova škola niti povećanje kapaciteta za obrazovne ili zdravstvene ustanove”, Istakli su iz KANA.

Objašnjavaju da su postojeće lokacije opredijeljene za školstvo i socijalnu zaštitu umanjene ili prenamijenjene u komercijalne svrhe. Ima i slučajeva gdje je površina planirane lokacije za školu smanjena za trećinu radi ,,mješovite namjene”…

Naveliki su i konkretan primjer forsiranja vjerskog na uštrb obrazovnog: ,,Na Zabjelu je na skučenoj površini u okviru bloka u kojem su škola i vrtić planirana crkva”.

I dok je u prostornom planu tako, u drugom strateškom dokumentu Reformskoj agendi od 2004. do 2027. obećano je da će se, uglavnom novcem koji stiže iz Evropske unije, u Podgorici graditi mnogi obrazovni objekti. Spisak predviđa rekonstrukciju i nadogradnju brojnih škola i vrtića u Podgorici, kao i izgradnju novih vrtića na Tuškom putu, City kvartu, Starom aerodromu, Zlatici, novih škola na Zabjelu, City kvartu, Starom aerodromu, izgradnju druge gimnazije… Samo da se obrazovni objekti još uvrste u planove. Svakako se, što se tiče planiranja, prioriteti znaju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo