Praksa je dobar ali nikako ne i najbolji dokaz istine! U tom pogledu, empirijska nauka je potpuno izgubila kompas, tražeći za svaku tvrdnju konkretan dokaz provjerom u praksi. Zaboravili su činjenicu da su pojave i predmeti ovoga svijeta različiti po svojoj složenosti, i da zato, logično, ne može važiti isti princip dokazivanja istinitosti za najjednostavnije kao i za najsloženije stvari.

Princip istraživanja istine u takvom svijetu je koliko jednostavan, toliko i pouzdan i glasi: odnos složenosti istine i njenog dokazivanja obrnuto je proporcionalan. Ukoliko je neka istina jednostavnija i nalazi se, uslovno, na nižoj ljestivici hijerarhijske skale složenosti, utoliko ona više zavisi od praktičnih dokaza i empirijske provjere. Ne postoje ni dvije iste sniježne pahuljice, ni dva ista kamenčića, ni dvije iste kapi vode, ni dva ista para djevojačkih očiju. I obrnuto: ukoliko je neka istina složenija utoliko manje ona zavisi od praktičnih dokaza i empirijske provjere.

Najjednostavnije istine, dakle pojedinačne instance, kao što su sniježna pahuljica, kamenčić, kap vode ili par djevojačkih očiju potvrđuju svoju istinitost samo lično, samo svojim direktnim prisustvom – in praesentia – kako bi rekli oni koji se pozivaju na terminologiju rimskog prava. Njihova potvrda je u cijelosti svedena na empirijski realitet, na njihov fizički identitet. Da su u neke djevojke oči takve kakvima ih neko opisuje, može se dokazati istim tim djevojačkim očima: kada djevojka dođe i kada nas pogleda. A najsloženije istine, nasuprot toga, jesu istine kojima nikakvi dokazi i nikakva empirijska potvrda ne trebaju. Tako na primjer, ako čujete da je temperatura vode nekog planinskog izvora 1 stepen celzijusa, odmah i sa apsolutnom sigurnošću znate, da hladnijeg izvora nema na cijelom svijetu!

Ja sam lično našao tri takva izvora: na 2.330, na 2.410, na 2.480 metara nadmorske visine, i to mjereno u julu i u februaru. Onaj ko bi pokušao da osporava moju tvrdnju, pozivajući se na to da niko (pa tako ni ja) nije izmjerio temperaturu baš svih izvora vode na svijetu (,,Ko zna kakve izvore kriju Himalaji, Andi, Kamčatka…”) smjesta bi odustao od traženja bilo kakvih dopunskih dokaza i empirijskih istraživanja, kada bih ga podsjetio da na 0 stepeni celzijusa voda mrzne! U svijetu u kom se voda mrzne na temperaturi od 0 stepeni celzijusa, nema niti može imati hladniji izvor od plus 1 stepena! Nikakvi dokazi nisu tu potrebni i nikakva dalja traganja za novim nepoznatim izvorima, kao što je sasvim bespredmetno i mjerenje njihove temperature: hladnija od plus 1 stepen sigurno neće biti!

Zato ne tražite ni dokaze da vas neko voli! Ljubav je iznad svih dokaza i izvan svakog provjerljivog iskustva. Da volite, to znate bez ikakvih dokaza. Da ste voljeni i u to ste savršeno sigurni, bez pozivanja na nekakve dokaze. Kao što nikakvi dokazi ne mogu uvjeriti onoga koji ne voli, da voli, niti ubijediti onoga koji nije voljen da je voljen, tako ni ljubav ne treba nikakvu potvrdu u dokazima. Možete ih potražiti, možete ih i dobiti, ali znajte da ćete dobiti samo dokaze, ne i ljubav. Dokazi su dokazi, ljubav je ljubav! Ljubav ne postoji snagom dokaza, niti se može izvesti iz dokaza. I ovaj svijet postoji ne preko snage dokaza, niti zbog dokaza, nego potpuno nezavisno od svih dokaza. Ko sumnja u postojanje ljubavi, ko traži dokaze izvan ljubavi da bi u ljubav povjerovao, isti je kao onaj koji sumnja u postojanje ovog svijeta i svoju vjeru u njegovo postojanje temelji na dokazima a ne na samom ovom svijetu!

Ako se nekada napijete sa izvora čija temeparatura vode je 1 stepen, budite sigurni da ne postoji nijedan izvor sa hladnijom vodom u svijetu. I ako volite, budite sigurni da niko na svijetu ne voli istinitijom, čistijom, iskrenijom, ni nježnijom ljubavlju od vaše. Ako znate da vas neko voli, isto tako budite sigurni da niko u svijetu nije više voljen nego vi.

Ferid MUHIĆ