Priča o izgradnji brana na Morači ponovo je počela da se pomalja iz zapećka. Iako je u javnosti bio period zatišja – iza vrata raznoraznih kabineta o tome se itekako pričalo i razrađivali razni planovi.
Predsjednik borda direktora crnogorske Elektroprivrede Srđan Kovačević najavljuje projekat u koji su ucrtane dvije brane. I to – niže Andrijevo i Zlatica. Uz to, pominje se i izgradnja cjevovoda. Sve bi to trebalo biti, najavljuje Kovačević, ekološko i energetsko čudo na Morači, proizašlo iz velikog zajedničkog napora crnogorske Elektroprivrede, italijanske A2A i eksperata s fakulteta u Milanu. Takođe najavljuje, kako je u završnoj fazi moguća izgradnja još jedne elektrane uzvodno od Andrijeva. No, njeno ime i lokacija nijesu poznati javnosti.
ŠTA ĆE DA GRADE: U ovom trenutku bitno je raščivijati – kako je moguće govoriti o njenoj gradnji, kada uzvodna elektrana uopšte nije obuhvaćena aktuelnim predkvalifikacionim tenderom koji je raspisala Vlada Crne Gore i na koji se javila Elektroprivreda s italijanskim suvlasnikom A2A. Da bi se radio drugačiji sistem od onog koji je definisan postojećim pretkvalifikacionim tenderom trebalo bi prvo izmijeniti svu dokumentaciju, pa i tendersku, sprovesti javnu raspravu, uraditi cost benefit analize i niz drugih dokumenata – pa tek onda ulaziti u nove projekte.
Priču o gradnji hidroelektrana na Morači začinila su, prethodnih mjeseci, kršenja važećih zakona. Ko garantuje da neće opet pokušati da prekrše zakon? Dovoljan je poraz Vladi to što je plan izgradnje četiri hidroelektrane, koji je kovala u zvijezde, nakon vrlo oštre javne debate morala da vrati na popravni i da prizna poraz. Sada bi mogli uletjeti u nove manipulacije javnosti u korist zainteresovanog energetskog lobija.
KO ĆE DA PLATI: Sve i da se radi projekat sa dvije hidroelektrane, opet ostaje pitanje ko će da plati izgradnju novih puteva. Stari plan, koji je predviđao četiri hidroelektrane, potapao je veliko područje i iziskivao gradnju mnogo puteva. Ukoliko se budu radile dvije, to jeste manja kilometraža puteva koju treba izgraditi, ali, i to treba neko da plati. Sasvim je jasno da investitoru ne pada na pamet još i taj trošak. Prema nekim procijenama, ti novi putevi koštali bi oko 280 miliona eura. Građani Crne Gore, u tom bi se slučaju, morali zadužiti te s kamatama i ostalim troškovima imati na teretu 500 miliona eura. A struju će, znamo svi, i dalje plaćati papreno.
No, u sjenci priče o smanjenju površine koja se potapa i izgradnji dvije HE na Morači ostaje i priča koja se proširila energetskim krugovima u i oko Crne Gore i Italije. A to je da bi mogle biti izgrađene i još dvije hidroelektrane – HE Dubravica i HE Grlo.
O čemu se tu, zapravo, radi?
Dokument iz 2001. godine – Vodoprivredna osnova Crne Gore s aspekta korišćenja hidropotencijala osnovni je planski dokument Crne Gore kada je u pitanju korištenje voda. U njemu postoji plan, koji predviđa izgradnju nižeg Andijeva. Pored Andrijeva, dokument nudi čitav niz projekata na svim tokovima u Crnoj Gori, od Pive, Tare, Lima i Ćehotine pa sve do aktuelne Morače.
OPET PREVOĐENJE: U dokumentu se kao opcije pominju i projekti izgradnje nekoliko hidroelektrana na Tari, ali i sistem Tara-Morača, s hidroelektranom Koštanica za prevođenje voda Tare u Moraču. Ono što je karakteristično za ovaj dokument je da su svi projekti i rješenja grupisani u dvije varijante. Varijanta 1 – sadrži ,,na osnovu ranije obrađenih dokumentacija aktuelna rješenja Elektroprivrede” i Varijanta 2, koja nudi preporuke na osnovu novih sagledavanja tokom izrade vodoprivredne osnove.
Pa tako pažljivi čitalac može pročitati da je početkom ovoga vijeka Varijanta 1 na Morači predviđala akumulacije Visoko Andrijevo kao i nizvodne kaskade Raslovići, Milunovići i Zlatica, dok Varijanta 2 nudi dvije novine: Nisko Andrijevo, ali i uzvodnu akumulaciju Dubravica, koja bi trebala omogućiti reverzibilan rad HE Koštanica.
A svi znamo da je Koštanica, u stvari, HE koja je potrebna samo ukoliko se prevode vode iz Tare u Moraču.
I upravo tu je ključno pitanje – da li su najave Kovačevića o izgradnji još jedne elektrane uzvodno od Andrijeva i pohvale na račun Koštanice, priprema terena i uvođenje na mala vrata ideje prevođenja voda rijeke Tare u Moraču, što predstavlja davnu želju i još neostvareni san energetičara u Crnoj Gori i onih koji bi imali debele koristi od takvog projekta.
PO DIKTATU: Naime, u intervju objavljenom u Pobjedi, Kovačević kaže da se ne smije odustati od projekta HE Koštanica, kojeg naziva najboljim projektom u Evropi, iako za njega još nijesu odrađena istraživanja. Takođe, nedavno je i ministar Branko Vujović najavio mogućnost novog razmatranja prevođenja voda Tare u Moraču, iako znamo da je Skupština Crne Gore donijela deklaraciju o zaštiti i zabrani korištenja Tare i oročila je do 2020. I upravo je ta 2020. godina – godina velikih očekivanja. I trenutni Prostorni plan važi do 2020. Strategija energetike samo koju godinu duže, a i plan realizacije eventualne izgradnje brana na Morači poklapa se s tim vremenskim periodom.
Postavlja se pitanje – kako sada iskoristiti tih deset godina i šta kasnije. Da li smo to polako ali sigurno počeli s pripremom terena za prevođenje Tare u Moraču.
A2A će, sasvim sigurno, diktirati uslove gradnje. Već sada njihovi poslovni partneri izražavaju zadovoljstvo što mogu da kreiraju idejna rješenja koja bi trebala biti posao države. Takođe, ministar zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimir Gvozdenović izjavio je da to “ne možemo ostaviti investitorima”, što je, očigledno, bio još jedan pucanj u prazno. Izjave ministra Vujovića o prevođenju voda Tare u Moraču, tvrdnje niza raznih stručnjaka i lobista da nam upravo to treba, izgledaju kao priprema terena za prevođenje Tare u Moraču.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU2 sedmice