Na dnevnom redu jedne od narednih sjednica budvanskog parlamenta odbornici novog saziva imaće priliku da se izjasne o Predlogu izmjena i dopuna Urbanističkog projekta – Turističko naselje Smokvica. Radi se o investiciji čija vrijednost iznosi više od 170 miliona eura, planirana na dijelu obale u Reževićima, između Rta Skočiđevojka i Perazića Dola.
Jedna od senzacionalnih transakcija koja je obilježila zlatni investicioni period u budvanskoj Opštini, bila je kupoprodaja zemljišta u selu Smokvice, kada je grupa ruskih bankara, okupljena u kompaniji V.A.S. Invest, kupila parcelu od 15 hektara za sumu od 25 miliona eura. Opština Budva prihodovala je tada 13 miliona za 62.000 kvadrata zemljišta koje je bilo u državnom vlasništvu, dok su ostatak dobili mještani prodajom svojih imanja.
Ubrzo je donijet planski dokument UP TN Smokvice koji je u potpunosti podržao namjere i projekte investitora, koji nisu realizovani. U međuvremenu su se podijelili. Kompanija V.A.S. Invest zadržala je vasništvo nad 65.000 kvadrata na ovoj lokaciji, dok se ostatak parcele vodi na firmu Boticelli Land Development, registrovanu na Maršalskim ostrvima, čiji je vlasnik ruski državljanin, Pavel Loškarev.
Kontroverzni urbanistički projekat Smokvice, kojim je na lokaciji uz obalu bila predviđena gradnja ogromnih razmjera, više od 200.000 kvadrata različite namjene, hotel, vile i stanovi za tržište sa brojnim pratećim sadržajima, mijenjan je nekoliko puta.
Ministarstvo održivog razvoja i turizma tokom mandata Branimira Gvozdenovića četiri puta je Opštini vraćalo plan za Smokvicu na doradu, uglavnom zbog problema rješenja saobraćaja, parcelacije i veličine slobodnih zelenih površina. Takve poteze Ministarstva mnogi upućeni Budvani tumačili su kao neku vrstu ucjene i pritisaka na investitora, koji su okončani dolaskom novog ministra.
Jedna od prvih odluka ministra Pavla Radulovića po stupanju na funkciju, bila je izdavanje saglasnosti na UP TN Smokvice, za koji će konačnu odluku donijeti odbornici SO Budva.
Površina na koju se izmjene odnose zahvata 19,64 hektara na kopnu, dok obalni dio naselja u zoni morskog dobra razrađuju Državne studije lokacije za sektor 47 i dio sektora 48, čija je izrada povjerena planeru Miodragu Raleviću, autoru najgorih urbanističkih planova u istoriji planiranja prostora u Budvi, od kojih je glavne planove za centar Budve i Petrovca, nova vlast već odbacila.
Od ukupne površine u zahvatu plana ruski investitori posjeduju 150.000 kvadrata, ostatak je u posjedu mještana i drugih firmi.
Korigovana verzija plana koju potpisuje ministar Radulović predviđa izgradnju velelepnog turističko-stambenog kompleksa ukupne bruto izgrađene površine od 134.000 kvadrata. Poređenja radi, poput tri stare Budve ili tri Zavale.
Na 19 parcela u vlasništvu ruskih firmi odobrena je izgradnja oko 100.000 kvadrata raznovrsne namjene. Uz uslov da izgrade tri hotela sa najmanje 4 do 5 zvjezdica, umjesto jednog, kako je ranijim planovima bilo predviđeno. Jedan od hotela, lociran u središtu naselja, ukupne površine od 18.200 kvadrata, imaće 11 etaža.
Planirane su i luksuzne turističke vile koje predstavljaju najeksluzivnije sadržaje u naselju. Ali i oko 55.000 kvadrata stanova i apartmana namijenjenih tržištu. Spratnost je nešto korigovana, solitere su zamijenile zgrade među kojima najviše ima osmospratnica i onih sa pet ili šest spratova. Niče jedan novi grad na obalama Paštrovića, sa javnim sadržajima koji se podrazumijevaju, školama, ambulantama, bankama, turističkim agencijama, trgovinama, sportskim sadržajima, bazenima… Najveći projekat na budvanskoj rivijeri.
Kod moćnih ruskih kompanija V.A.S. Invest i Boticelli Land, registrovanih u Budvi, zaposlen je kao konsultant Aleksandar Saša Tičić, bivši savjetnik u Savjetu za privatizaciju Vlade Crne Gore, gdje je podnio ostavku nakon što je obuhvaćen tužilačkim istragama u Budvi za korupciju, koja u njegovom slučaju nije dokazana.
U vrijeme prodaje opštinskog zemljišta na Smokvici Tičić je bio predsjednik opštinske tenderske komisije. Istovremeno je pokrivao i funkciju direktora opštinske Agencije za planiranje, u čijoj su nadležnosti bile aktivnosti oko izrade planskih dokumenata i donošenje programskih zadataka za valorizaciju lokacija, pa i onog prema kome je izrađen prvi UP za Smokvicu sa nizom solitera koji su dostizali i do 14 spratova.
Veoma je zanimljiva i uloga Uprave za zaštitu kulturnih dobara u urbanizaciji Smokvice. Za prethodni Predlog izmjena i dopuna koji se ne razlikuje mnogo od prihvaćenog, Uprava je dala negativno mišljenje koje je potpisala direktorica Anastazija Miranović.
,,Planirana gradnja na predmetnom prostoru po svojem konceptu i spratnosti, sa aspekta očuvanja kulturnih, ambijentalnih i pejzažnih vrijednosti nije prihvatljiva jer u znatnoj mjeri odudara od arhitektonsko ambijentalnih karakteristika ovog dijela obale i suštinski mijenja kakarkter prostora manastira Reževići, odnosno njegovu neposrednu okolinu”, navedeno je između ostalih primjedbi u dopisu u kome se nalaže potreba izrade Studije kulturnih dobara Opštine Budva sa kojom će se plan uskladiti.
Takva studija nije urađena ali je investitor naručio izradu Studije zaštite kulturnih dobara za potrebe izrade Izmjena i dopuna plana TN Smokvice.
Posao je povjeren privatnoj firmi Studio Prostor, Gorana Radovića, bivšeg dekana Arhitektonskog fakulteta, koji je formirao tročlani stručni tim zajedno sa Lidijom Ljesar, bivšom direktoricom Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture i istoričarkom umjetnosti Majom Ćetković.
Novi ljudi daju novo mišljenje na istu ili malo izmijenjenu situaciju. U planu nema solitera, sniženi su na deset ili osam spratova, ali sve ostalo, broj zgrada, koncept urbanizacije, blizina manastira Reževići, prirodni pejzaž, ostalo je isto. Dok je nalaz struke posve drugačiji.
Iz teksta Studije pljušte sve same pohvale za budući građevinski poduhvat na Smokvici. Ni Manastir nije više tako blizu, niti zgrade smetaju, šta više – ,,oplemenjuju” i ,,dohumanizuju prostor” netaknute prirode kroz izgradnju turističke, ambijentalne cjeline, koja će Paštrovićima dati novi identitet.
Urbanističko rješenje prilagođeno je uslovima terena, smatraju autori Studije, arhitektura objekata maksimalno je uklopljena, planirane visine i kubusi dijelom uklopljeni i skriveni u teren ne djeluju agresivno, forma i oblik objekata primjereni su ambijentu i mediteranskoj arhitekturi… I što je najvažnije, ne ugrožavaju jedino kulturno dobro u neposrednom okruženju, manastir Reževići.
Sada je manastir lociran u udolini, nižoj od planiranih objekata čime se ne ostvaruje negativni vizuelni kontakt sa ovim kulturnim dobrom te zato nema negativnog vizuelnog uticaja.
Stručni tim Gorana Radovića na kraju poentira ,,da predloženo urbanističko-arhitektonsko rješenje Turističkog naselja Smokvica, oplemenjuje područje obuhvata plana i svojim rješenjem i planiranim strukturama ne ugrožava predio i okolna područja”.
I direktorica Miranović mijenja prethodni stav i daje obavezujuću saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara na Studiju, uvjerena kako izgradnja oko 134.000 kvadrata bilo čega na potezu od 1.100 metara uz obalu može oplemeniti netaknuti prirodni ambijent ovog dijela budvanske rivijere.
Nova opštinska vlast spremna je da bez dodatnih uslovljavanja usvoji predlog revidovanog plana za Smokvice iz više razloga. Ne žele da budu kočničari razvoja opštine i da šalju negativne poruke prema drugim potencijalnim investitorima, dok su istovremeno prihodi od komunalnih taksi neophodni osiromašenoj opštinskoj kasi.
Branka PLAMENAC