Povežite se sa nama

MONITORING

ISKUSTVO PREDSTAVNIKA OPOZICIJE U PRELAZNOJ VLADI: Kako izgleda sistem iznutra

Objavljeno prije

8 godina

na

boris-maric-budimir-mugosa-

Za Monitor govore bivši potpredsjednik Vlade izbornog povjerenja Milorad Mišo Vujović, direktor Zavoda za zapošljavanje Rade Milošević i ministar rada i socijalnog staranja Boris Marić

MILORAD MIŠO VUJOVIĆ: Funkcioneri neustavno dobijaju stanove

– Posebno je bio upečatljiv zid ćutanja na koji sam naišao kada je bila riječ o pokušaju pokretanja pitanja socijalnog stanovanja. Mada imamo Zakon o socijalnom stanovanju on je od usvajanja do danas ostao mrtvo slovo na papiru. Upravo zbog toga smo ministar Boris Marić i ja imali više korisnih razgovora sa predstavnicima Nacionalne mreže za stanovanje, odnosno Unije slobodnih sindikata, NVO Zid i UNO Libertas. Na njima smo zaključili da je neophodno da se formira državni Fond za socijalnu stanogradnju koji bi se punio iz progresivnog oporezivanja viška stanova u privatnom vlasništvu, preko progresivnog oporezivanja neprodatih stanova i neizgrađenog građevinskog zemljišta. Time bi se podstakao pad vještački održavanih i nerealnih cijena na tršištu stanova i omogućilo da značajan broj građana ovu životnu potrebu riješi kroz kupovinu stana. Za ostale, one koji to ne mogu, pokrenuli bi se procesi stanogradnje podrškom državnog fonda.

I umjesto da ti zaključci, odnosno inicijative, naiđu na plodno tle u Vladi, tamo nas je sačekala praksa neustavne dodjele stanova funkcionerima. Nasuprot socijalnom stanovanju, koje ima svoje zakonsko utemeljenje, vidjeli smo da se stanovi državnim funkcionerima raspodjeljuju suprotno ustavnom principu o jednakosti građana.

Meni je bilo neshvatljivo i neprihvatljivo da imamo tri godine na snazi Zakon o socijalnom stanovanju koji se praktično ne primjenjuje, a na drugoj strani da imamo praksu stambenog zbrinjavanja funkcionera na teret svih poreskih obveznika, uključujući i one najsiromašnije koji izdvajaju sredstva da bi oni sa najvećim platama dobijali stanove, maltene, na poklon.

Međutim, sve to nije bilo dovoljno da se bilo ko u vladajućoj koaliciji makar zainteresuje da pokrenemo sa mrtve tačke ovaj program. Nasuprot tome, naišli smo, kao što sam rekao, na zid ćutanja, iako, ponavljam, imamo usvojen Zakon sa ciljem da se obezbijedi državna podrška u rješavanju stambene potrebe svim građanima koji zbog svojih socijalnih ili ekonomskih ograničenja ne mogu da je zadovolje na tržištu.

Zakonom su ustanovljeni i prioriteti za najranjivije društvene grupe a to su: samohrani roditelji, porodice sa djecom koja imaju smetnje u razvoju, invalidi, starije osobe, žrtve nasilja u porodici i Romi. Dakle, državni funkcioneri nijesu u ovim grupama koje prepoznaje Zakon, a Vlada je bez ikakvog osnova donijela Odluku kojom je za svoje i druge funkcionere utvrdila posebne povlastice za dobijanje stanova i to na teret građana.

Dodatno je bilo nelagodno saznanje da se prethodna krovna administracija u Ministarstvu rada i socijalnog staranja negativno ponijela prema inicijativi Nacionalne mreže za razvoj stanovanja i grupe poslanika da se dopuni Ustav i da pravo na stan postane garantovano socijalno pravo, jer bez njega nije moguće uživanje ne samo recimo prava na rad nego ni prava na život. Dakle, onima koji su protiv toga da se ustanovi jasan ustavni princip o pravu na stanovanje i zakonima urede prioriteti stambenog zbrinjavanja na teret države ne smeta da se na teret građana stambeno zbrinjavaju funkcioneri na osnovu odluke koju su sami za sebe donijeli.

I pored svih sumnji u zloupotrebe koje smo locirali i pravno procesuirali, situacija u kojoj se Vlada lakonski oglušuje o potrebe najsiromašnijih a iskazuje veliku senzitivnost za one sa najvišim budžetskim primanjima na mene je ostavila utisak najdublje nepravde.

Zbog svega rečenog, sada ću se kao građanin zaloziti da pravo na stanovanje postane ustavno pravo. I ne samo ono, nego i pravo na socijalnu sigurnost i pristup zdravstvu i obrazovanju, hrani i vodi. Na to nas upozorava i ustavno određenje Crne Gore kao socijalne države, te preambulno načelo da je država odgovorna za uspostavljanje socijalne pravde.

RADE MILOŠEVIĆ: Iskvareni državni aparat

– Kada je riječ o iskustvu u učešću u Vladi izbornog povjerenja mogu reći da je ono veliko i dragocjeno, a najviše zato što sam iz prve ruke imao uvid kako funkcioniše iskvareni državni sistem koji radi u interesu partija i pojedinaca, a ne svih građana.

Najbolji primjer za takvo moje iskustvo je planirana sabotaža mog rada i djelovanja od strane pojedinih zaposlenih u Zavodu za zapošljavanje sa bivšim poslanikom Zoranom Jelićem, koji je u tom momentu bio poslanik crnogorskog parlamenta ispred DPS-a, ali i nekadašnji direktor Zavoda. U toj neuspješnoj akciji Zoran Jelić, Vukica Jelić, Zorica Sredanović i Danilo Vojinović su pripremili strategiju kako umanjiti i obesmisliti moj rad na način što su zajednički pripremali saopštenja za javnost kao i pitanja koja bi trebalo novinari da postave meni. Međutim, taj pokušaj sam razotkrio i objelodanio.

Iz tog događaja jasno su vidljivi obrisi kako zaista funkcioniše državni aparat.

Jedan od aktera sabotaže je i pomoćnik direktora Danilo Vojinović, koji je inače porodični prijatelj porodice Jelić i kojem je Zoran Jelić omogućio korišćenje državnog stana bez ikakvih procedura, a u kome je on živio preko četiri godine. Otud i ne čudi poslušnost Vojinovića u svim akcijama koje su imale za cilj sabotiranje mog rada. Drugi akter je Zorica Sredanović koja je u rodbinskim odnosima sa Zoranom Jelićem, a koja je postavljena za vođu medijskog tima.

Princip djelovanja je jasan – kumovi i prijatelji na pozicijama u vlasti i primarni cilj im je zaštititi interese pojedinca ili partije, a ne interes građana.

U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je Vukica Jelić sama sebe predložila u Upravni odbor Plantaža kao i da je sama sebi dodjeljivala varijabile kao nagradu za predan rad.

Moje iskustvo je pokazalo i to da je onaj mali broj ljudi koji rade u skladu sa zakonom automatski stavljeni na ,,stub srama” ukoliko ne rade po želji bračnog para Jelić.

Sve u svemu, mišljenja sam da je državni sistem u velikom problemu i da će biti neophodne ozbiljne i postepene reforme kako bismo se oslobodili od partijskih okova i kako bi institucije radile u interesu građana, a ne partija.

BORIS MARIĆ: Totalno politizovana državna uprava

– Boravak u Vladi izbornog povjerenja bio je neponovljivo iskustvo iako tu nije bilo moguće stići do zadovoljstva urađenim. To saznanje ne pada lako, ali ne smije biti osnova za odustajanje od borbe za promjene, naprotiv.

Državna uprava je i dalje neprimjereno politizovana, iako vas neću impresionirati ovom konstatacijom. Kakav je odnos politike i interesa građana može se objasniti kroz brojne primjere, ali evo jedan.

I pored jasnog i argumentovanog upozorenja da je već početkom ljeta trebalo pokrenuti proceduru rebalansa budžeta, vladajuća većina se svjesno i isključivo iz političkog interesa oglušila o tu inicijativu. Iako su cijenu kašnjenja morali da plate građani u stanju socijalne potrebe, koji žive ispod granice siromaštva, zajedno sa majkama sa troje i više dijece, među kojima je ne mali broj takođe onih koje su u stanju socijalne potrebe, većina u Vladi jasno je išla ka ostvarivanju političkog cilja na uštrb socijalnih davanja.

Takođe lako je zamisliti scenu kako politički čipovani vlasnici političke moći primarno razmišljaju o njenom održavanju sa jedne strane, a sa druge zadržavanjem moći koju nosi vlast dobijaju šansu da manipulišu rezultatima javnih politika koje su loše i u velikom procentu ne pogađaju cilj.

Umjesto da odluka o rebalansu budžeta bude više stručnog i tehničko-administrativnog karaktera, ona je u Crnoj Gori naglašeno politička. I pored činjenice da su pare bile obezbijeđene primarno se vodilo računa o mogućem efektu na izborni rezultat.

Ovo je samo jedan skiciran slučaj, jedno iskustvo, koje ukazuje na svu promašenost reforme državne uprave, na formalni normativni aspekt profesionalizacije i apsolutnu dominaciju politike u svakoj od odluka za koju ta politika procijeni da može biti od uticaju u procesu održavanja moći, ali bez jakih institucija. To je mantra opasnog sadržaja i neizvjesne budućnosti društva. Sva promašenost javnih politika branjenih silom vlasti crnogorsko društvo drži u zoni velikog rizika, unižavajući šanse građana i pretvarajući ih u sekundarnu kategoriju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

1 dan

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

1 dan

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo