U naseljima sa jednospratnim kućama niču petospratni hoteli ili stambene zgrade. Nadležni uvjeravaju da će novogradnjom biti poštovana arhitektonska originalnost grada. Iskustva iz minulih decenija upozoravaju
„Samo nek se gradi“, tako bi se mogli sažeti komentari većine predstavnika kolašinske vlasti na drugi invensticioni bum u toj varoši. Istovremeno, prosječan Kolašinac neće propustiti priliku da se pohvali arhitektonskom osobenošću i očuvanošću centra grada. No, da li će intenzivna gradnja biti u stanju da osluškuje i prati posebnosti tog mjesta, njegove potrebe, nasljeđe i originalnost, za sada nije izvjesno.
Za manje od godinu, u naseljima sa porodičnim kućama započeto je ili završeno nekoliko višespratnica sa stanovima ili turističkih objekata. Gradi se i u najužem centru. Računajući i objekte koji su u planu i za koje su izdate sve potrebne dozvole, uskoro će ih biti desetak. Riječ je objektima koji, prema dokumentaciji, prate prirodne i arhitektonske karakteristike Kolašina. Na terenu se, međutim, može zaključiti da nije tako.
U knjizi Kulturno nasljeđe Kolašina, istoričarke umjetnosti Draginje Kujović, piše da su vrijednost tog grada, u urbanističkom smislu, skladne i lijepe cjeline kuća. Arhitektura varoši, piše ona, spoj je je tradicionalnih graditeljskih stilova, nekih konstruktivnih elementa islamske arhitekture, uticaja mediteranske graditeljske škole, ali i autohtonog graditeljskog moračkog i rovačkog iskustva. „Tom sintezom stvarao se stambeni prostor, ujednačenog likovnog izraza u strukturi, volumenu i odnosu mase… Prisustvo stroge simetrije i proporcionalnosti, u odnosu na površinu, znak je uticaja akademizma“, napisala je Kujović.
Mnogi od tako napravljenih objekata i sada krase centar grada. Nekoliko njih je na parcelama na kojima uskoro treba da počne gradnja hotela visoke kategorije.
Arhitekte i oni koji su se bavili estetikom i značajem kolašinskog arhitektonskog nasljeđa nijesu željeli da za Monitor komentarišu posljedice intenzivne gradnje na taj dio kulturnog nasljeđa. Boje se, objašnjavaju, da će biti pogrešno shvaćeni. Nezvanično, upozoravaju da bi lokalna uprava i država trebalo da nastoji da varoš bude, prije svega, raj za Kolašince, a tek potom za investitore.
Pozorišni reditelj Zoran Rakočević za Monitor kaže da sa velikom oprezom nadležni treba da se odnose prema namjerama investitora. Kolašin, tvrdi on, zajedničkim naporima može postati bajka, „ali mnogo lakše može se pretvoriti u kvaziurbanistički cirkus, kakvih u okruženju na fali“.
Na oprez tjeraju, objašnjava Rakočević, loši primjeri iz prošlosti. Strateško planiranje, tvrdi on, trebalo bi da se, osim na razvoj turizma, odnosi i na kulturu i prostor. „Smatram da to ide jedno s drugim. Ono što je Kolašin očuvao u urbanističkom smislu je gradsko jezgro, koje se sastoji od dva trga i desetak ulica oko tih trgova. Neslućeno bogatstvo varoši svakako jesu uređena porodična domaćinstva sa kućama i okućnicama u ulicama Boška Rašovića, Palih partizanki, Milivoja Bulatovća, Radoša Maškovića…, dijelom i Ulici Dunje Đokić. Svjedoci smo i razaranja tih cjelina“, tvrdi on za Monitor.
Upozorava na „nestajanja primjera gradnje s početka 20. vijeka, jer je mnogo kuća i građevina zacrtano za rušenje“. U tom slučaju, objašnjava Rakočević, nije štićen nikakav javni interes. Ti objekti nijesu tretirani kao da su od posebnog značaja po svojim građevinskim karakteristikama, ni kao element kulturnog nasljeđa. „Primjer za to je i neizvjesnost objekata koji su prije više od deceniju prodati, kao, na primjer, stara zgrada Sreskog suda i zgrada Gorštaka, to jest, nekadašnji Hotel Boškovića. Ne zna se šta će sa njima biti, a vidljivo je da su već do te mjere oronuli da je kasno da se spasu. Mislim da nas takvi primjeri nijesu naučili i opomenuli, u planu je da se ruši nekoliko stogodišnjih objekata u ulicama Mirka Vešovića i 13. jula i dalje, kao da su najobičnije kućerine kojima se ne priznaje nikakva posebnost, estetičnost, značaj – kojima se ne priznaje nikakva kultura“, ukazuje Rakočević.
Sagovornik Monitora strahuje da će se „priznavati samo kultura novca, investicija, divlje gradnje, betonizacije, zastakljenja i „lounge-risanja“. Zato je pozvao nadležne „da se gradsko jezgro spasi i da se sačuva svaki objekat starije gradnje, njegova ljepota i funkcionalnost“.
Sreski sud i zgrada Gorštaka (Hotel Boškovića), koje pominje naš sagovornik, bili su primjer najstarijih i najljepših objekata u gradu. Sada su samo ruine i opasnost za prolaznike. I upozorenje šta se dešava kad vlast pažljivo ne bira investitore.
Sreski sud sagrađen je 1901. godine, u duhu secesije. Zgrada je među onima čiji su projektanti ostali anonimni. Međutim, kako je zapisala Kujović, „arhitektonsko rješenje objekata nagovijestilo je siguran raskid sa tradicionalnim graditeljskim konceptima tog podneblja“. Opština je ovu zgradu prije desetak godina prodala jednom podgoričkom preduzeću, a ubrzo su i najavljivani ambiciozni planovi rekonstrukcije. Finansijski problemi novog vlasnika odložili su adaptaciju. Kasnije je zgrada, koja je služila kao zalog za kredit, pripala jednoj ovdašnjoj banci.
Ista subina zadesila je i nekadašnji Hotel Boškovića. Prodat je istom investitoru. Za taj objekat poznavaoci lokalne istorije tvrde da je građen 1920. godine. Prvi put se pominje 1930. kao Grand hotel. Sredinom 30-ih godina prošlog vijeka postaje Hotel Boškovića. Taj objekat je bio centar života Kolašina između dva svjetska rata. Kasnije, u drugoj polovini prošlog vijeka, zgrada je nekoliko puta mijenjala namjenu, a bila je i vlasništvo FK Gorštak.
Grupa mladih, među kojima je bilo i predstavnika „struke“, najavila je krajem prošle godine da neće dopustiti rušenje starih porodičnih kuća u Ulici Mirka Vešovića. Na toj lokaciji sa bogatim drvoredom, u najužem centru grada, predviđena je gradnja hotela, koji će, prema opisu projekta, imati 82 sobe i 20 apartmana, spa, bazen i fitnes centar. Projektovani izgled tog objekata, prema brojnim komentarima na društvenim mrežama, samo će naružiti grad. Proces rada na izmjenama i dopunama kolašinskog Prostorno-urbanističkog plana (PUP) je u toku. Kada on bude dostupan građanima, znaće se koliko su nadležni uložili truda da se sačuva vrijedan dio kolašinskog nasljeđa.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ