Povežite se sa nama

FOKUS

Institucije kao paravojska

Objavljeno prije

na

Već viđeno: umjesto pred nepristrasnim pravosuđem, Afera crne trojke raspliće se u javnosti, uz mnoštvo oprobanih recepata vlasti i njihovih glasila za zamagljivanje istine i zataškavanja skandala. Da li je iz iste kuhinje stigla i peticija 82 bivša i sadašnja pripadnika Specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ) u kojoj se navodi da oni ,,s gnušanjem odbacuju navode Brajuška Brajuškovića kao lažne i zlonamjerne”?

Specijalci u peticiji pozivaju da se sprovede istraga protiv Brajuškovića, bivšeg pripadnika SAJ-a, koji je optužio svoje nekadašnje šefove Veselina Veljovića i Miljana Perovića da su bili organizatori takozvanih crnih trojki, zaduženih za prebijanje nepodobnih novinara i opozicionara.

Brajušković je optužio Veljovića da stoji iza peticije i da mu nije prvi put da koristi jedinicu da bi održao funkciju. On tvrdi da je to radio i kada je sada pokojni Vukašin Maraš htio da ga smijeni sa mjesta komandanta.

Ko je organizovao peticiju ne zna se, ali je sigurno da su neki od potpisnika bili pozvani da je potpišu. „Potpisao sam se, jer sam u to vrijeme bio pripadnik SAJ-a. Peticija nije protiv Brajuškovića, već samo potvrda da nemam saznanja o postojanju crnih trojki. S obzirom na to da već pet godina ne radim tamo, zvali su me i pitali imam li ikakvih saznanja o postojanju crnih trojki i da li se ograđujem od tvrdnji Brajuškovića, što sam potpisom potvrdio”, kaže za Monitor Željko Loncović, sada rukovodilac Gorske službe spasa u Nikšiću. Na pitanje ko ga je zvao, Loncović nije precizno odgovorio.

Jasno je i da je peticija pripremljena prije nego što se stiglo utvrditi da je neće svi upisani potpisati. Pored imena specijalca, umjesto potpisa piše ,,inostranstvo”.

Na spisku potpisnika protiv Brajškovića su i pripadnici SAJ-a kojima je Veljović dodijelio kredite samo nekoliko mjeseci nakon što je u policiji mučen pokojni Aleksandar Pejanović, u čemu su prema tvrdnjama svjedoka učestvovali i pripadnici specijalne jedinice. Kao što je poznato, Goran Stanković, policajac koji je odbio zvaničnu verziju policije da Pejanović nije mučen u policiji, svjedočio je da su policijske starješine na sastancima sa svima koji su te noći bili u betonjerci dogovorili šta će se reći za javnost.

Među onima koji su ubrzo nakon torture nad Pejanovićem dobili kredite a koji se sada nalaze na spisku potpisnika peticije su: Žanko Tomović, Marko Kujović, Milan Kovačević, Marko Kalezić, Rajko Spalević, Maksim Filipović i Dejan Đukanović.

Veljović je tada, u decembru 2008. godine, naprasno podijelio preko 600 hiljada eura stambenih kredita. U odgovoru MUP-a na poslaničko pitanje Predraga Bulatovića o tome da li su ti krediti dati u skladu sa odgovarajućim kriterijumima i procedurama, navodi se da je odluku o izdavanju stambenih kredita donio lično Veljović, bez sprovedenog prethodnog oglašavanja. Odluka je, navodi se u odgovoru, bila bazirana na vladinoj odluci. Zanimljivo je, međutim, da je ta uredba kojom je Vlada odredila da se stambeni krediti mogu dijeliti i bez oglašavanja donesena tek nešto ranije, takođe u decembru 2008. Tužilaštvo još nije uradilo ništa povodom inicijative da se ispita zakonitost Veljovićeve odluke.

Kredit je tada dobio i Miljan Perović, direktor ZIKS-a, kojeg Brajušković optužuje da je direktno bio zadužen za organizovanje crnih trojki, a koji je kada je dobio kredit bio zadužen za Sektor obezbjeđenja ličnosti i objekata. Perović je dobio čak 30 hiljada eura stambenog kredita, iako je, prema podacima sa sajta Komisije za hartije od vrijednosti u to vrijeme već imao otkupljen stan. Perović je takođe bivši zapovjednik SAJ-a, kao i Veljović. Bio je i pomoćnik direktora policije. Zanimljivo je da se i Peroviću posrećilo sa nekretninama kao i Veljoviću. Veljović je po nevjerovatno visokoj cijeni prodao zemljište u Doljanima, bar tako je prijavio Komisiji za hartije od vrijednosti. Perović je uspio da ode dalje. On je 2011, prijavio 75 hiljada eura profita od prodaje zemljišta koje ranije nikada nije prijavio Komsiji. Zanimljivo je da je i Veljović iste 2011. godine dobio preko 100 hiljada eura od prodaje zemljišta.

Među kreditiranim potpisnicima je i bivši specijalac Vlajko Babović, koji je kredit dobio kao pripadnik beranske policije. Babovića je ministar Raško Konjević u maju ove godine suspendovao sa još šestoricom policajaca pošto je protiv njih prije dvije godine podignuta optužnica zbog toga što su 2007. iz službenih pištolja sasuli kišu metaka u trojicu Beranaca Zorana Vasovića, Neđeljka Pekovića i Zlatibora Vrhovca, koji su ostali živi. Vasović, Peković i Vrhovac ranije su bili osuđeni zbog pokušaja ubistva, nedozvoljenog držanja oružja i napada na policajce.

Vasović je ubijen u januaru ove godine. Njegova porodica sumnja da iza ubistva stoji policija. Kum pokojnog Vasovića Neđo Peković na sudu je tvrdio da je ubistvo izvršeno iz političkih razloga i u dogovoru sa beranskim narkodilerima.

Babovića je 2008. godine ispitivala Unutrašnja kontrola zbog uloge u hapšenju člana Glavnog odbora Narodne stranke nakon mitinga o priznavanju Kosova. U aprilu iste godine pištoljem je po glavi udarao navijače Budućnosti. Oni su tvrdili da ih je Babović vezane tukao u stanici. Krajem iste godine Veljović ga je nagradio kreditom.

Nije on jedini specijalac sa spiska koji se u javnosti ili pred sudovima pominjao u vezi sa nasiljem nad kritičarima režima ili ostalima koje režim targetira.

Tu su i dvojica Veljovićevih saradnika Milenko Rabrenović i Vuksan Šćepanović koje je novinarka Vijesti Olivera Lakić označila kao osobe povezane sa napadom na nju. Ona je napadnuta nakon istraživanja o ilegalnoj mojkovačkoj fabrici cigareta Tara. Iz opozicije su više puta tvrdili da iza tog posla stoji Mojkovački klan – Veselin Veljović i Duško Marković.

Milenku Rabrenoviću se sudilo zbog napada na Lakićku, a Vuksana Šćepanovića ona je označila kao ,,Boška”, muškarca koji se tako predstavio kada joj je telefonom prijetio da će joj napasti kćerku.

,,Znao je da je u Rimu tada, znao je i ime njene cimerke. Tada sam bila sigurna da je to policija”, kazala je Lakić. Ona je tvrdila da ima saznanja iz policije da je to on. Ona je tvrdila da ima saznanja iz Uprave policije da su sva trojica, Veljović, Rabrenović i Šćepanović bili skupa u automobilu kada je Veljović naredio Šćepanoviću da je zove i prijeti.

Protiv Brajuškovića ustao je i Veljovićev tjelohranitelj Mirko Banović, pripadnik SAJ-a, koji je bio navodno umiješan 2007. u prijetnje upućene članu Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandru Zekoviću.

Tu su i dvojica specijalaca osuđenih zbog prekoračenja ovlašćenja u akciji Orlov let: Marko Kalezić i Darko Šekularac.

Brojni uhapšeni Albanci iz Malesije u policijskoj akciji Orlov let 2006. su tvrdili da su brutalno tučeni u betonjerci, moreni glađu i žeđu. Monitor je objavio da postoje sudski zapisnici da su dva ili tri dana od hapšenja pred istražnog sudiju izvođeni sa otvorenim ranama od povreda. Specijalci su na sudu osuđeni na po tri mjeseca zatvora.

Vrh policije nije nikada snosio nikakvu odgovornost zbog nasilja svojih uposlenih. Demonstracije nasilja bile su brojne. U septembru 2005. godine Veljović, dok je još komandovao SAJ-om, sa oko 100 specijalaca upao je u zatvor u Spužu radi, kako je saopšteno, „pretresanja spavaona u okviru istrage ubistva načelnika MUP-a Slavoljuba Šćekića”. Bivši direktor ZIKS-a Dragan Pajović, koji je ubrzo nakon incidenta smijenjen, rekao je da su specijalci razoružali zatvorske stražare, zabranili im da prisustvuju pretresu i potom pretukli 31 pritvorenika.

Ubrzo potom Miljan Perović promijenio je raniji iskaz da je Ljubo Bigović u njegovom prisustvu prijetio Šćekiću. Šćekić je između ostalog istraživao ubistvo Duška Jovanovića. Njegova sestra Slavica Šćekić izjavila je nakon što je izbila afera crne trojke da se nada da će Brajušković otkriti ulogu Veljovića i Perovića u ubistvu njenog brata.

Na sudu je Perović svjedočio i da se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina, nakon čega su krenuli u potragu i primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica. Međutim, automobil je bio miniran i ubrzo je eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Dragan Blagojević je bivši zapovjednik SAJ-a i načelnik nikšićke policije. Nakon što je Pozitivna Crna Gora objavila da su policajci u civilu u zgradi nikšićke SO nadgledali izbor predsjednika skupštine, kada je opozicija izgubila tek dobijenu vlast u tom gradu, nakon što je odbornik PCG Drago Đurović naprasno odlučio da ne glasa za svoje već za vladajuću partiju, Blagojević je tvrdio da su policajci u civilu bili tu jer su nadgledali štrajk radnika Željezare. Blagojević je u upravnom odboru Džudo saveza. Nakon što iz bilo kog razloga napuste specijalne jedinice, specijalci nerijetko završavaju u sportu, posebno borilačkim vještinama. Zato nije loše poznavati nekog u upravi.

Među potpisnicima peticije protiv Brajuškovića je i nekadašnji vozač Duška Markovića Dobrilo Gojković. Gojkoviću nije prvi put da u pravo vrijeme istupi u javnost. Svojevremeno se javio da potvrdi da su Marković i Milo Đukanović ,,spasavali” Miodraga Perovića, vlasnika Monitora, sklonivši ga iz zemlje.

Tu je i potpis Željka Bajovića, specijalca koji je svojevremeno bio šef obezbjeđenja Darka Šarića. Tokom istrage u Srbiji saznalo se da se na Bajovića vodila kuća u Novom Sadu, zaplijenjena kao Šarićeva imovina. On je 2009, kako je Monitor objavio, viđan u društvu narkobosa. Šarić je uspio da pobjegne iz Crne Gore dok je Veljović bio na čelu policije. Bajović nije jedini specijalac u obezbjeđenju interesantnih crnogorskih investitora. Željko Spalević je bio sikjuriti menadžer Aman Resortsa, nekadašnjeg zakupca Svetog Stefana, ,,najznačajnijeg Vladinog aranžmana” okončanog bankrotom Amana. I on je potpisao peticiju.

Brajušković je kazao da će samo tužiocu reći imena specijalaca koji su kao dio crnih trojki učestvovali u prebijanju nepodobnih novinara I opozicionara. Navode Brajuškovića da je pojedine opozicionare i novinare upozorio o napadima, poerd Duška Sekulića, potvrdila je i bivša novinarka Dragana Bećirović. Ona je kazala da je tačno da se skrivala u kući Brajuškovića nakon što ju je upozorio da se sprema napad na nju.

Prema više svjedočenja crne trojke su stajale iza prebijanja urednika Dana Duška Jovanovića 2000. godine, četiri godine prije nego što je ubijen, pjesnika Momira Vojvodića, vlasnika Elmaga Gojka Mitrovića, direktora Vijesti Željka Ivanovića, pisca Jevrema Brkovića… Nijedan od ovih slučajeva nije rasvijetljen.

,,Ako kažem imena, organizovaće se, pronaći će ljude koji će im dati lažni alibi. Uradiće sve da me naprave lažovom i strpaju u zatvor”, kazao je Brajušković.

Lojalnost saradnika Veljović je, očigledno je, znao da cijeni. Optuženi za nasilje bili su nagrađivani, a insajderi i oni koji se pobune kažnjavani.

Tužilaštvo još nije saslušalo Veljovića, lojalnog Đukanovićevog podređenog koji nije mogao ni da zamisli da uhapsi šefa. Đukanović se nije oglašavao. Možda zato još niko od nadležnih ne može da zamisli da ispita, ili ne daj Bože u slučaju da treba, uhapsi Veljovića.

 

Vladan Pavićević, privatni detektiv
Prva prijava protiv „crnih trojki”

„Krajem 2004. godine podnio sam Osnovnom državnom tužiocu krivičnu prijavu povodom fizičkog napada i prebijanja u Podgorici direktora i glavnog urednika Dana Duška Jovanovića. Njega su 2000. godine napala tri muškarca u mračnom ulazu zgrade u Jerevanskoj ulici i oteli mu torbu sa skupštinskim materijalom. Tog dana Jovanović je kao poslanik SNP-a vrlo kritički govorio u parlamentu. Na prvoj narednoj sjednici Skupštine Crne Gore Jovanović je uputio pitanje tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Vukašinu Marašu da li su mu poznata imena osoba koje su ga pretukle, naglasivši ako se napad na njega ne rasvijetli smatraće da iza njega stoji Maraš lično. Jovanović je naveo imena napadača, pošto je u međuvremenu očigledno dobio precizne podatke o njima, i kazao da su oni pripadnici MUP-a iz jedinice stacionirane u kampu na Zlatici. Ne znam sudbinu te prve krivične prijave podnesene protiv crnih trojki,” kaže u razgovoru za Monitor Vladan Pavićević, privatni detektiv, koji je nekada radio u ZIKS-u.

„Bivši pripadnik SAJ-a Brajušković obratio mi se dok je Jovanović bio živ i ispričao mi detalje o napadu uz želju da i Jovanovića o tome upoznam. Jovanović mu je ponudio da svjedoči o tom događaju, ali Brajušković je kazao da bi to rado učinio nego ne smije od straha jer bi mu, kako je rekao, pobili porodicu.

Jasno je da su i tada nekome bile potrebne crne trojke, kao što je danas jasno da su prepreka Crnoj Gori na putu ka Evropskoj uniji upravo oni koji nijesu pokazali ni trunku političke volje da stanu u kraj bahatim pojedincima koji su sasvim sigurno znali da za svoja monstruozna djela neće odgovarati pred zakonom države Crne Gore,” kaže Pavićević.

Pavićević kaže da je i on znao za anonimno pismo koje je nakon prebijanja 2000. godine dobio Duško Jovanović, a koje je ovih dana Vijestima objelodanio Miodrag Jovanović, brat ubijenog Jovanovića. U pismu se tvrdi da su Jovanovića pretukli Veljovićevi specijalci, a da tom i svim sličnim akcijama rukovode i Veselin Veljović i Duško Marković, tada šef DB-a. „Udarna trojka batinaškog voda je:1. Slavko Đurović iz Bara, 2. Vlado Lazović iz Bijelog Polja (stric mu je šef DB-a u B. Polju Zoran Lazović), 3. Dragan Kalezić iz Podgorice”, kaže se u pismu. Zanimljivo, u peticiji koju su ovih dana potpisali pripadnici SAJ-a kojom negiraju Brajuškovićeve tvrdnje o crnim trojkama, stoje i imena specijalaca Slavka Đurovića i Vlada Lazovića.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Veseljko KOPRIVICA

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo