Reforma obrazovanja u Crnoj Gori poseban akcenat stavila je na uključivanje djece sa posebnim potrebama u nastavu na svim nivoima. Zakon o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama donesen je 2004. godine, a četiri godine kasnije usvojena je i Strategija inkluzivnog obrazovanja od 2008. do 2012. Tako su stvorene pretpostavke da nijedno dijete ne bude isključeno iz svih aspekata školovanja i da se svakom djetetu obezbijedi obrazovanje u skladu sa njegovim interesovanjima, mogućnostima i potrebama. Na to državu obavezuju Ustav i brojna međunarodna dokumenta. Šta se mimo medijskih kampanja i brojnih bilborda koji obavještavaju o ovom procesu konkretno uradilo na planu inkluzije?

Prije nekoliko godina nevladine organizacije su počele projekat asistent u nastavi za djecu sa posebnim potrebama. Vukica Novaković iz NVO Nova šansa u Novom kaže da je ova organizacija tokom školske 2008/2009. i 2009/2010. u saradnji sa Save the children i EU realizovala projekat asistenata u nastavi. Asistente je imalo 15 djece. Nejra Mekić iz bjelopoljske NVO Oaza kaže kada su oni počeli sa ovim projektom imali su na umu iskustvo Hrvatske. ,,I tamo su NVO počele ovakve programe, pa je država preuzela da ih finansira”.

Ukupni troškovi za angažovanje pet asistenata u toku školske godine u Pljevljima bili su 22.371 eura, dok je u Podgorici za rad 35 asistenata potrošeno 130.000. Rajka Radonjić, direktorica Biroa rada u Nikšiću, kaže da su projekat realizovali sa školama. ,,U 10 osnovnih škola i vrtića zaposleno je preko 50 asistenata. Projekat traje četiri mjeseca. Sada čekamo konkurs da vidimo hoće li se nastaviti. Za četiri mjeseca dato je 65.000 eura za plate asistentima”, kaže Radonjić.

Asistent u nastavi se pokazao kao veoma djelotvoran projekat. ,,Roditelji su zadovoljni projektom. Njihovo dijete je dobilo podršku u učionici. Djeca pokazuju bolje rezultate u školi i zadovoljnije idu u školu. Mnogo je bolja i njihova socijalizacija, jer borave sa vršnjacima i na odmorima i idu na izlete”, kaže Sehada Osmankadić iz NVU Zračak Nade.

,,Ovo je prvi put da imamo nešto konkretno za djecu u inkluzivnom obrazovanju. Ovo je pravi način da dijete ide i ostane u školi”, kaže i Anka Đurišić iz NVO Staze.

Nejra Mekić, koja radi kao psiholog u školi, smatra da je ovim napravljen veliki pomak u radu sa djecom. ,,Nemoguća je realizacija inkluzije bez asistenata u nastavi. Teško je da učitelji ili nastavnici imaju pažnju da se usredsrede na dijete sa posebnim potrebama u učionici i na ostalu djecu. Tu je asistent nezamjenjiv”.

U Vodiču za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama, koji je uradio crnogorski Ombudsman, navodi se da asistent u nastavi ne pomaže samo djetetu da savlada nova znanja i vještine već doprinosi lakšem radu u učionici i kod nastavnika i drugih učenika podstiče toleranciju, razumijevanje i prihvatanje.

Projekat asistent u nastavi nastavljen je i početkom ove školske godine. Ali, nakon usvajanja budžeta i kresanja Zavodovog fonda za javne radove za trećinu, nastali su problemi. Dalje finansiranje projekta je neizvjesno.

Anka Đurišić kaže da su prije početka drugog polugođa pokušali da nađu novac za nastavak projekta. Razgovarali su sa nadležnima u Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Ministarstvu finansija, sa premijerom Igorom Lukšićem. Uzalud.

Zanimljivo je da ovako važan projekat – za koji naši sagovornici tvrde da je okosnica dosadašnje inkluzije, a koji u pozitivnom svjetlu navodi i Ministarstvo prosvjete u svojim brojnim strategijama, nadležno ministarstvo do sada nije podržalo. Ne samo što nije izdvajalo novac, već nije bilo uključeno ni u obuku asistenata.

,,Smatramo da je neophodna veća uključenost Ministarstva prosvjete u projekte inkluzivnog obrazovanja, jer Zavod za zapošljavanje Crne Gore osim projekata inkluzivne nastave ima potrebu za organizovanjem javnih radova i u oblasti komunalnih djelatnosti, ekologije i slično, radi zapošljavanja teže zapošljivih osoba sa evidencije biroa rada”, kazali su Monitoru u hercegnovskom Birou rada.

Ministarstvo se, ipak, početkom drugog polugođa uključilo. Predstavnici nevladinih organizacija kažu da su nadležni u Ministarstvu obećali pomoć. Uz jedan uslov – da se znatno smanji broj asistenata.

Nejra Mekić kaže da je ,,iz Ministarstva prosvjete došao prijedlog da se u Bijelom Polju broj asistenata sa 15 svede na pet. Najavili su da će Ministarstvo jednim dijelom finansirati program zajedno sa Zavodom. To će biti veliki problem za dalje školovanje djece koja su navikla na pomoć”. Ona navodi primjer svoga djeteta koje je u petom razredu, a od drugog razreda u školi ima pomoć asistenta.

Anka Đurišić kaže da je sa Ministarstvom postignut dogovor da se obezbijede sredstva. ,,Još nema zvanične informacije, ali dogovor je da se obezbijede sredstva za smanjeni broj asistenata – sa 35 na 16 u Podgorici, a da se na nivou države taj broj smanji na 56 asistenata”.

Po tom dogovoru Ministarstvo prosvjete bi djelimično finansiralo projekat tek od početka naredne školske godine. Nevladine organizacije imaju obećanja iz Zavoda za zapošljavanje da će uz njihovu pomoć uspjeti da izguraju projekat do kraja ove školske godine.

,,Važno je da imamo kontinuitet do usvajanja novog budžeta kada bi to trebalo da se sistemski riješi”, smatra Đurišić.

Pokušali smo da odgovore na neka od ovih pitanja dobijemo u Ministarstvu prosvjete. I pored usmenog obećanja – ništa. Neažurnost Ministarstva prosvjete registrovao je i Ombudsman novembra prošle godine. Od Ministrarstva je tražio informacije o broju djece sa posebnim potrebama koja su uključena u redovan obrazovni sistem; broju djece koja imaju pomoć asistenta u nastavi; radnje i mjere koje je Ministarstvo prosvjete i sporta preduzelo u cilju obezbjeđivanja asistenta u nastavi… Čekali su duže od pola godine na odgovore. Stigli su, tek nakon Ombudsmanove preporuke, početkom ove godine.

,,Nismo dobili ništa konkretno. Broj asistenata je smanjen. Preporučili smo izmjene i dopune zakona. Oni su kažu uradili nešto, ali uglavnom su to samo planovi”, kaže za Monitor Nevenka Stanković, zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

U NVO koje se bave ovim pitanjem smatraju da ovaj problem treba sistemski riješiti.

,,U Zakonu o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama asistenti u nastavi su definisani kao tehnička pomoć i njihov rad je ‘po pravilu’ volonterski. Ovaj se zakon mora mijenjati”, kaže Sehada Osmankadić.

Da zakon neprecizno i nejasno definiše i ustanovljava pomoć asistenata u nastavi, da podzakonski akt koji bi trebalo bliže da odredi položaj i ulogu asistenta još nije donijet od strane nadležnog ministarstva, konstatovao je i Ombudsman. Konstatovano je i da ne postoji evidencija i baza podataka o djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, kao ni dovoljna informisanost roditelja o načinima ostvarivanja prava na obrazovanje i dostupnim modelima pomoći djeci sa posebnim obrazovnim potrebama.

Očigledno je da je Ministarstvo prosvjete mnogo toga propustilo da uradi. No, treba se nadati da postoji dobra volja da se ono što se pokazalo kao valjano ne ukida i ne smanjuje. Uostalom, kako objasniti da za nešto što je od pomoći djeci, roditeljima, nastavnicima, i cijeloj inkluziji nema para, a ima za razne partijske i državne bahanalije.

Stotinu asistenata

Zahvaljujući angažmanu udruženja roditelja djece sa smetnjama u razvoju u toku školske 2010/2011. u obrazovnom sistemu Crne Gore bilo je angažovano preko 100 asistenata u nastavi. U Podgorici 27 asistenata u osnovnim školama, 22 u predškolskim ustanovama; u Bijelom Polju 11 asistenata u osnovnim školama, četiri u predškolskim ustanovama; u Pljevljima ukupno šest; u Nikšiću 19 asistenata u osnovnim školama, pet u predškolskim ustanovama; u Herceg Novom 10 asistenata. Projekat su sprovodile organizacije Nova šansa u Novom iz Herceg Novog, Zračak Nade iz Pljevalja, Oaza, Bijelo Polje i Staze, Podgorica. Projekat je realizovan zahvaljujući podršci Zavoda za zapošljavanje Crne Gore kroz Program javnih radova.

Predrag NIKOLIĆ