Putovanja, dnevnice, troškovi goriva, telefona, službeni automobili, varijabile, izdaci za komisije, radne grupe i slično, funkcionerske naknade po prestanku funkcije, odgovaraju svima i niko ne želi toga da se odrekne, a to sve neopravdano „jede“ javni novac i čini zaposlene u javnom sektoru iznimno privilegovanim na teret građanstva
MONITOR: Ocijenili ste nedavno da su brojni izborni ciklusi pokazali da nijedna partija ne propusti priliku da nakon pobjede na izborima zaposli svoj partijski ili nepotistički kadar, te da ne treba biti naivan i misliti da će ova praksa uskoro nestati. Zašto neće?
MRDOVIĆ: Zato što smo partitokratsko društvo. Da je DPS, nakon sticanja nezavisnosti, želio da ovo bude država nezavisnih institucija, onda bi omogućio da se u javnoj administraciji zapošljavaju najbolji kandidati, bez političkog, nepotističkog ili interesnog prefiksa. Umjesto toga, godinama su se mogle zaposliti samo pristalice DPS-a i njenih saveznika, kao i rodbinski i slično povezani. Na taj način je kreiran model partijsko-interesnog zapošljavanja oličenog u poslušnosti, pa kada je došlo do pada DPS-a prije četiri godine nove vlasti su iskoristile isti „recept“ i počele sa zapošljavanjem svog kadra.
Treba reći da su rukovodioci novih vlasti nakon 2020. godine imali i potrebu da budu okruženi svojim ljudima u koje će imati povjerenja, jer su uposleni iz vremena bivše DPS i njenih saveznika često bili kočnica i opstrukcija u radu, zbog partijske lojalnosti. Tako danas, četiri godine nakon pada DPS-a, zemljom vladaju i vlast i opozicija – nove vlasti na vodećim funkcijama, a opozicija kroz dubinu i ekspertsko-rukovodni kadar.
Da je javna administracija profesionalna, izborni ciklusi označavali bi samo promjene na ključnim rukovodećim pozicijama. Ne bi se kontinuirano govorilo o prekomjernim zapošljavanjima u administraciji, koja se nakon svih izbornih ciklusa samo uvećava. Vlada koja se usudi da sprovede stvarnu racionalizaciju u upravi, izgubiće prve sljedeće izbore.
MONITOR: Nedavno je bilo četiri godine od smjene DPS-a. Šta su još zaostavštine stare vlasti, osim partijskog zapošljavanja, koje je nova vlast preuzela?
MRDOVIĆ: Razne beneficije u javnoj administraciji. Pokazalo se da putovanja, dnevnice, troškovi goriva, telefona, službeni automobili, varijabile, izdaci za komisije, radne grupe i slično, funkcionerske naknade po prestanku funkcije, odgovaraju svima i niko ne želi toga da se toga odrekne, a to sve neopravdano „jede“ javni novac i čini zaposlene u javnom sektoru iznimno privilegovanim na teret građanstva. Kada se zna da su zarade u javnom sektoru sada u većini povoljnije od privatnog sektora, jasno je zašto mnogi hrle ka javnoj administraciji.
Najveća „zaostavština“ te partije, a koja ipak najteže pogađa cjelokupno društvo, je to što smo i dalje „zarobljena država“ izrazito slabih institucija. Nove vlasti nijesu uspjele da pravednim i kvalitetnim zakonskim izmjenama stvore osnov za početak uspostavljanja reformisanog pravosudnog i policijskog sistema. Korupcija i kriminal su i dalje bitni epiteti koji se lijepe našoj državi sa međunarodnih adresa, dok građani na unutrašnjem planu i četiri godine od pada DPS-a osjećaju duboku nepravdu i nejednakost i ostali su gladni pravde. Zemlji je nasušno potreban veting u pravosuđu i policiji, jer se ne može očekivati da će pravdu isporučiti oni koji su godinama bili pod političkim i interesnim uticajima.
MONITOR: Predizborne kampanje koje u kontinuitetu traju donose brojna obećanja. Tako je i uoči lokalnih izbora u Podgorici. Koliko se predizborna obećanja ispunjavaju i kako to utiče na izlaznost glasača?
MRDOVIČ: Izborna obećanja zavise od mnogo faktora. U zemlji uništene ekonomije i urušenih institucija, kao i komplikovanih i dugih zakonskih procedura za investicione i povezane projekte, teško je ostvariti ih nakon osvajanja vlasti na izborima. Uprkos tome, vidimo da se posebno obećavaju brojne investicije za koje nijesu urađeni ni idejni ili glavni projekti, a kamoli dobijene dozvole za gradnju, riješeni imovinsko pravni odnosi ili obezbijeđen novac za njih, a koji uglavnom zavisi od Vlade Crne Gore. Takođe, može se primijetiti da se izborna obećanja uglavnom vezuju za komunalno-saobraćajno-vodovodnu infrastrukturu i javne objekte školstva, zdravstva i slično. Dakle, obećanja se vezuju za ono što se može realizovati kroz kapitalne budžete i gdje realizacije opet najviše zavise od Vlade.
Izostaju izborna obećanja u vidu izgradnji fabrika, prerađivačkih objekata i onoga što se veže za realnu ekonomiju, što je pokazatelj izostanka vizije razvoja. Partijski akteri se rijetko usuđuju za davanja obećanja ove vrste, jer su svjesni dubine ekonomske pohare zemlje. U svakom slučaju, izborna obećanja nijesu presudna za izlazak glasača na birališta.
MONITOR: Da li je ispunjeno obećanje vlasti da će podići stanard građana, pa i kroz program Evropa sad 2?
MRDOVIĆ: Standard je bolji i bilo bi krajnje nekorektno reći da značajan dio građanstva ne raspolaže sa više novca, nego za vrijeme DPS-a, uprkos tome što troškovi života neopravdano rastu zbog ogromne gramzivosti pružalaca raznih usluga za profitom. Najniža penzija je 450 eura i bezmalo duplirana u odnosu na period od prije nekoliko godina. Prosječne zarade su kroz Evropa sad jedan uvećane i kroz nastavak tog programa će prosječna zarada u zemlji uskoro biti hiljadu eura.
Ipak, vidljiva je ta doza nezadovoljstva za predstojeći program i u javnom i u privatnom sektoru. Zaposleni u javnom sektoru očekivali su po 200 eura uvećanja i sada im je malo što će dobiti od šezdeset do stotinjak eura, jer su im očito kroz realizaciju prvog programa apetiti značajno porasli. Situacija u javnom sektoru je bolja od privatnog, jer se ovdje prosječna zarada već približila cifri od hiljadu eura, a ne računajući sijaset dodatnih beneficija koje zaposleni u javnom sektoru imaju.
Veći problem je privatni sektor, pošto brojni poslodavci uposlene drže na minimalnoj zaradi, a dio im nezakonito plaćaju na ruke ili im daju dodatne honorare, pa su sada ti zaposleni shvatili da će ih poslodavac legalno prevesti na novu minimalnu zaradu (600 ili 800 eura), a praktično im isplaćivati koliko i do sada. Otuda dominantno izvire to nezadovoljstvo. To je problem sistemske prirode, u ovoj zemlji još se dozvoljava da se radnici zakidaju na različite načine.
Socijalno ugroženi su nažalost i dalje na margini i vrijeme je da se vlasti konačno na adekvatan način pozabave stvaranjem uslova za dostajanstven život tih ljudi.
MONITOR: Zašto smo među najskupljim destinacijama Evrope, a nemamo evropske plate?
MRDOVIĆ: Zato što zemljom haraju monopoli, uspostavljeni još za vrijeme DPS-a i koje niko od novih vlasti nije ni pokušao da razbije.
Mi građani plaćamo najskuplju cijenu hrane, lijekova, građevinskog materijala, stanova, kamata, kredita… Na sceni su kartelska djelovanja gdje se udruženo dogovaraju cijene, koje se na teret građanstva „dižu u nebo“, dok izostaje reakcija i Agencije za zaštitu konkurencije, čiji je upravo posao da nas zaštiti od monopolskih djelovanja, i ukupno države.
U isto vrijeme, trgovački i drugi lobiji posredstvom oglašavanja ostvaruju ogroman uticaj na medije i mnogima se i ime u javnom prostoru rijetko pominje.
Samo u prošloj godini šest vodećih trgovina je ostvarilo 33 miliona eura profita, nekoliko povezanih firmi koje imaju monopol za prodaju lijekova 11 miliona profita, 15 građevinskih firmi imalo je lani 25 miliona eura profita, inostrane privatne banke ostvarile su 146 miliona profita…Samo jedna trgovina je prikazala da je za četiri godine svoju neto profitnu maržu uvećala sa 1,1 odsto na 4,3 odsto. Ta brojka je frapantna i najbolje prikazuje koliko se zarađuje na naš račun.
Marže i ostale privremene mjere više nijesu rješenje, već vlada mora djelovati kroz zakone i konačno razbiti monopole, jer glad za milionima eura dodatne zarade, onih koji su već okusili milione, teško da će ikada biti utoljena.
MONITOR: Gdje smo kada je u pitanju socijalna pravda?
MRDOVIĆ: U nešto boljoj situaciji nego za vrijeme DPS-a, ali generalno još jako daleko od stvarne države socijalne pravde. Hiljade radnika žrtava tranzicije, hiljade penzionera sa malim penzijama zbog te iste tranzicije, hiljade onih koji su godinama nezaposleni, hiljade diskriminisanih po različitim osnovama, teško da će ikada doći do neke opipljive ne samo socijalne, već ukupne društvene pravde u zemlji.
Mnogi i dalje grcaju u siromaštvu i nemaštini, dok pojedini svoje milione, stečene na vrlo sumnjive i mračne načine, troše lagodno. Stiče se utisak da je neko davno razmišljao dugoročno, pa je pravosudno-upravni i policijski sistem kreirao kao poslušnički i zavistan, kroz postavljanje „čuvara“ za svoja bogatstva i milione, ali i lične slobode.
MONITOR: Šta očekujete od predstojećih lokalnih izbora u Podgorici, i kako ocjenjujete kampanju?
MRDOVIĆ: Veliki je broj lista i mnoge se bore za prelazak cenzusa, pa u takvoj situaciji najbolje prolaze najjače liste. Čini se da se sve svodi na to da li će neko biti “tas na vagi”, što u postizbornim pregovorima obezbjeđuje poziciju ucjenjivanja.
Mislim da će podgorički izbori pokazati nekoliko stvari. Prije svega da aktuelni šef države više nema legitimitet u biračkom tijelu. Izbori će zbog koalicionog nastupa samo dijelom pokazati na koliku podršku može da računa. Takođe ću primijetiti da on otvoreno zloupotrebljava poziciju predsjednika svih građana.
Realno je očekivati da će PES, koji je u koaliciji sa Demokratama, a vjerovatno u namjeri da tako amortizuju značajniji gubitak glasova, zabilježiti pad. Razlog dominantno treba tražiti u izuzetno lošem potezu premijera da nakon formiranja vlade u potpunosti da „odriješene ruke“ za kadriranja svojim ministrima. Imajući u vidu da su neki od njih „prikriveni DPS“ to je po dubini vraćen brojni kompromitovani kadar DPS-a. Nije sporan kadar DPS-a, ali jeste kada je on kompomitovan, i mislim da će podgorički izbori pokazati premijeru koliki će ceh platiti njegova partija zbog toga.
DPS će vjerovatno zadržati gro svog biračkog tijela u Podgorici, a velika enigma je koliko će od te partije uzeti novoformirana stranka njenog nekadašnjeg visokog funkcionera. U svakom slučaju, ukoliko DPS nakon podgoričkih izbora dođe u priliku da bude vlast, ne treba sumnjati da će uslijediti groteskna „osveta“ u upravljačkim strukturama Glavnog grada u ekstremno kratkom roku.
Milena PEROVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice