Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

MONITOR: Iz kabineta premijera Abazovića saopšteno je da nakon što je stavljena tačka na Temeljni ugovor mogu da se okrenu životnim temama. Zar to nije trebalo i do sada da čine?

MRDOVIĆ: Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana, poput penzionera sa najmanjim penzijama, socijalno ugroženih, nezaposlenih… U zemlji je maltene petina građanstva na margini i manjinska Vlada je već morala nešto preduzeti da pomogne, ali je to izostalo, dok je u isto vrijeme nastavila sa rasipništvom na nivou državne administracije, a zapaljive političke teme su konstantno zaokupljale javnost. Dakle, u ekonomsko-socijalnoj sferi Vlada se za najšire građanstvo drsko ponašala kao negdašnje vlade DPS-a po onoj matrici ,,hljeba i igara”.

MONITOR: Koje su sve važne priče i teme ostale u drugom planu zbog pitanja poput Temeljnog ugovora?

MRDOVIĆ: Povećanje plata, penzija, socijalnih davanja, jer inflacija ,,jede” ono što je dobijeno programom Evropa sad. Bila je neophodna kvalitetnija priprema turističke sezone.

Ništa se nije dogodilo ni sa pompezno najavljenim preispitivanjem porijekla imovine ili anti-mafija zakonom. Izborna reforma nije ni načeta, iako je prikazana kao jedan od prioriteta. Umjesto da se trasira put reformi javne uprave i njene depolitizacije, mi smo svjedočili ogromnom broju smjena nepodobnog političkog kadra i postavljanju novog politički podobnog kadra. Paradoksalno je da ste na međunarodnom konkursu doveli stručnjaka za direktora Aerodroma, a sada ga smjenjujete da biste postavili partijca, bez ikakvog iskustva u avioindustriji. Ili, poslednje imenovanje funkcionera DPS-a za predsjednika Upravnog odbora Fonda PIO. Imate manjinskog premijera, koji je prošle godine slavodobitno prikazivao podatke o povlašćenim stanovima nizu funkcionera, a sada jednog takvog funkcionera sa povlašćenim stanom njegova Vlada imenuje na ovako značajnu poziciju. To je poražavajuće. Stiče se utisak da DPS bira za imenovanja upravo onaj kadar koji će da dovede do najvećeg negodovanja javnosti, a time i najveću štetu pričini imidžu manjinskog premijera… Kod takvog stanja u stvari je sva priča o promjenama izlišna, a samo je dokazano da je partijski recept upravljanja državom, patentiran od DPS-a, i dalje živ.

MONITOR:  Pomjeramo li se na putu EU integracija?

MRDOVIĆ: Potenciraju se nekakvi štrikovi u evropskoj agendi, ali prosječan građanin ne može osjetiti da je ovdje stigla pravda, tako da je suštinski posmatrano naš put ka EU spor. Sve dok ruka pravde ne stigne do ključne adrese/a u zemlji, koje su tokom trideset godina kreirale korupcionaško, nepotističko društvo, uz sveopštu poharu državnih resursa, o nekakvoj pravnoj državi se ne može govoriti.

Za sada se pomaci vide kod SDT, koji pokazuje da se konačno neko počeo baviti svojim poslom. Građani su zadovoljni što su lisice na rukama vidjeli nekim pojedincima, koji su godinama u centru pojedinih afera, ali tek treba da se pokaže da li će to biti nastavljeno i kako će biti okončani pokrenuti postupci, pa su bilo kakve konkretnije ocjene u tom smislu preuranjene.

MONITOR: Kako komentarišete to što je Ustavni sud ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene?

MRDOVIĆ: Crnogorski pravni sistem je odavno doživio slom, tako da nepotpune i nedorečene (ili nezakonite) odluke bilo koje pravosudne strukture više nijesu iznenađenje. Mi prosto nijesmo zemlja vladavine prava, a to pokazuje i bahato ponašanje poslanika, koji usvajaju očigledno neustavne zakone. Zaogrnuti institutom imuniteta, odnosno zaštite da će krivično ili drugačije odgovarati zbog odluka koje donose (što jeste međunarodni standard), nije ih  briga kakav će uticaj njihove neustavne odluke i gaženja zakona imati na pravni poredak zemlje.

Na sceni je potpuna zloupotreba vlasti i prava od političkih partija. Navešću najnoviji primjer iz državnog parlamenta. Samo koji dan nakon odluke Ustavnog suda kojom su dopune Zakona o lokalnoj samoupravi oglašene neustavnim, ti isti parlamentarci su usvojili dopune drugog zakona, koji je opet neustavan, jer se oslanja na neustavne dopune Zakona o lokalnoj samoupravi. To pokazuje da je stepen njihove svijesti o odgovornosti prema javnom interesu na zapanjujuće niskom nivou. Njih nije briga za javni interes. Oni otvoreno krše princip ustavnosti i zakonitosti, čija je suština da kao što su građani dužni da se pridržavaju Ustava i zakona, to isto su dužni i nosioci vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate manjinske Vlade?

MRDOVIČ: Kao vrlo „mršave“ u odnosu na ono što su realne, životne potrebe građana, ostavljenih na cjedilu. Vruće političke teme ne gube dah, kao ni partijska kadriranja, koja bivše i često kontroverzne DPS funkcionere vraćaju na mjesta odlučivanja. Riječi vladajuće većine sve više gube na težini, a poslije samo 100 dana od izbora manjinske Vlade mnogi se pitaju da li je i šava ostalo od ,,demokratskog odijela” manjinskog premijera!?

Neposredno nakon formiranja manjinske Vlade moglo se vidjeti da je to ,,loš brak”. U prilog tome je činjenica da se nova parlamentarna većina nije mogla dogovoriti oko imenovanja čelnih pozicija u odborima u Skupštini, To je jasan signal da su stvari odmah na početku išle lošim tokom. Kasnije su istupi pojedinih ministara, zatezanja oko skupštinskih zasjedanja i slično ukazali da se odnosi pogoršavaju.

Sada imamo u avgustu zakazanu sjednicu na kojoj će se raspravljati o nepovjerenju Vladi. Imajući u vidu sve političke okolnosti u zemlji u prethodnim mjesecima, a i onim ranijim, te ogromne izazove, ne samo političke, već prevashodno ekonomsko-socijalne prirode, mislim da je minimum političke korektnosti da se napravi dogovor između partija o vanrednim parlamentarnim izborima. Sve drugo bi bio novi krug političkih mrcvarenja za građane.

Izbor Sudskog savjeta – politički kompromis

MONITOR: Kako vidite izbor Sudskog savjeta koji je u toku? Politički kompromis ili unapređenje pravosuđa?

MRDOVIĆ: Prvo, poražavajuće je da je za privremenu predsjednicu Sudskog savjeta ponovo izabrana osoba, koja je svojevremeno podržala treći mandat Vesne Medenice. O kakvoj reformi treba da pričamo, kada su oni koji su ,,zabijali glave u pijesak” i dalje tu gdje jesu?

Sve nagovještava da će, ukoliko dođe do izbora preostalih članova Sudskog savjeta u parlamentu, to biti rezultat političkih kompromisa.  Svi  znamo šta to znači – tu gdje politika otvoreno umiješa prste, tu su po srijedi truli dogovori, koji kasnije donose benefite politici koja ih je birala, a ne građanima i javnom interesu. Nakon trodecenijske vlasti DPS-a, zahvaljujući kome je sudstvo u dobroj mjeri ,,betonirano” partijskim poslušnicima, za buduću vladavinu prava u ovoj zemlji (ako se ona ikada i uspostavi) bilo bi pogubno da se ponovo izabere sudsko/partijski kadar.

Zemlja se nalazi pred ogromnim izazovom da se na vrijeme izabere makar jedan sudija Ustavnog suda, kako bi najviša sudska instanca mogla da funkcioniše. Zastrašujuće je i pomisliti da se može dogoditi da Ustavni sud na jesen postane nefukcionalan i da građani nemaju kome da se obrate za zaštitu ljudskih prava

Milena PEROVIĆ