Vašington se priprema za inauguraciju 45. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa, koja će biti održana 20. januara. U gradu će boraviti stotine hiljada posjetilaca, od kojih mnogi planiraju da porisustvuju, pored polaganja zakletve na stepenicama zgrade Kongresa, drugim svečanostima, kao što su inauguraciona parade i balovi. Međutim, izostaće mnoge holivduske zvijezde koje su pristustvovale inauguraciji dosadašnjeg demokratskog predsjednika Baraka Obame. Većina gostiju na Trampovoj inauguraciji doći će iz saveznih država koje su podržale novoizabranog republikanskog predsjednika.
Mnogi u Vašingtonu, koji je mahom demokratski, nisu srećni što će Donald Tramp biti u Bijeloj kući. No, kako kažu njegove pristalice, ,,Tramp ima neke dobre osobine, kao i loše, i veliki broj stavova s kojima se ljudi ne slažu.” Oni misle da će zbog svog ekonomskog statusa Tramp donijeti mnogo dobrog toj zemlji i kao biznismen može da uradi mnogo za privredu koja je i dalje najmoćnija u svijetu. Smanjenje poreza i protekcionizam su ekonomski planovi predsjednika Trampa. Obećavajuću niže poreze i neki drugi predsjednici prije Trampa osvajali su glasove birača. Sada će ga birači ocjenjivati prema tom obećanju.
U zavisnosti od visine primanja, američki građani bi ubuduće trebalo da plaćaju porez na prihod prema stopi od 10, 20 ili 25 odsto. Istovremeno, trebalo bi da profitiraju i oni koji najmanje zarađuju, ali i oni s najvećim primanjima. Samci sa primanjima manjim od 25.000 dolara i bračni parovi s primanjima manjim od 50.000 dolara, ubuduće ne bi uopšte trebalo da plaćaju porez na prihod. Za one s najvećim primanjima, poreska stopa bi, sa sadašnjih 40 odsto, trebalo da bude smanjena na 25 procenata.
Ukoliko Tramp bude uspio da svoju poresku reformu progura u Kongresu, više od polovine američkih domaćinstava (ima ih oko 120 miliona), od ove godine neće uopšte plaćati porez na prihod. I to nije sve. Porez na prihod preduzeća trebalo bi da bude smanjen sa sadašnjih 25 odsto na 15 procenata, a porez na nasljedstvo trebalo bi da bude potpuno ukinut.
Tramp namjerava da preispita sve trgovinske ugovore SAD s drugim zemljama. Prvo namjerava da otkaže sjevernoamerički ugovor o slobodnoj trgovini NAFTA sa Kanadom i Meksikom. Poslije otkaznog roka od šest mjeseci, trebalo bi da se pregovara o novim uslovima – sa znatno boljim po SAD.
Sporazum o transpacifičkoj slobodnoj trgovini (TPP) nikada neće biti ratifikovan – kategoričan je Tramp. SAD će odustati i od pregovora sa Evropskom unijom o Transatlantskom sporazumu (TTIP). Narodna Republika Kina, Južna Koreja i Japan, Francuska, Meksiko, Kanada… neće više tako lako imati pristup američkom tržištu. Razmišlja se o uvođenju visokih carina za proizvode, prije svega one azijske konkurencije. Tramp smatra da SAD samo tako mogu da nadoknade nekorektne prednosti koje svojim preduzećima obezbjeđuju zemlje kao što je Kina kroz državne manipulacije u kursevima valuta.
Tramp za vrijeme svog predsjedavanja želi u potpunosti da reformiše dosadašnji spoljnopolitički i trgovinski kurs SAD. Tramp ne želi da se prilagodi situaciji, već hoće da je stvara, smatraju neki od analitičara.
Dalje, Tramp želi da pokaže privredne i geostrateške granice NR Kini: „Vremena uzdržanosti u odnosu na Kinu kao da su prošla i izgleda da će Kina biti pod sve većim pritiskom,” smatra njemački politikolog Tomas Jeger. Preovlađuje mišljenje da su SAD su spremne da redefinišu svoju politiku prema Rusiji i da je pridobiju kao saveznika protiv Kine.
Stručnjak za trgovinska pitanja Heribert Diter iz berlinske Fondacije nauka i politika ocjenjuje kako je mala mogućnost da Kinezi, u slučaju eskalacije trgovinskog spora sa SAD, masovno na tržište počnu da izbacuju američke državne obveznice. Doduše, Kina je posljednjih mjeseci znatno smanjila količinu tih obveznica, tako da je Japan postao najveći inostrani povjerilac SAD. Ipak, Kinezi raspolažu sa američkim obveznicama u vrijednosti većoj od bilion dolara.
„Rizik trgovinskog rata sa Kinom osjetile bi i SAD, ali ako bi Kinezi mogli da prodaju američke državne obveznice. U tom slučaju Kinezi bi bili snažno pogođeni padom cijena obveznica, čime bi uništili i sopstveni novac”, naglašava Diter.
Evropska unija, još jedan veliki partner SAD, je zgrožena izjavama „ratnika” iz Bijele kuće, Strahuje se da onaj predizborni Tramp ozbiljno misli ono što je doživljavano kao njegova predizborna retorika. U Evropi je podigao veliku prašinu intervju koji je Tramp dao njemačkom listu Bild i britanskom Tajmsu. Najmoćniji čovjek svijeta najavljuje trgovinski rat protiv njemačkih automobilskih firmi, smatra da je EU propala i da će mnoge države da je napuste, pošto je „bregzit” odličan „primjer” za njih. EU je „instrument” Njemačke, kritikuje predsjednik SAD.
Zvona na uzbunu već zvone i kod generalnog sekretara NATO Jensa Stoltenberga. Tramp smatra da je Sjevernoatlantski savez nepotreban, zastario i istovremeno važan. On flertuje sa ruskim šefom države Vladimirom Putinom i za sklapanje dila o nuklearnom razoružavanju nudi mu ukidanje ekonomskih sankcija koje su uvedene zbog kršenja međunarodnog prava. Briselom se širi strah da bi Tramp i Putin mogli da sjednu za sto kao „pravi muškarci”, pa da onda, na grbači Evropljana, odluče o novoj podjeli svijeta. Putin bi, recimo, mogao da dobije Baltik, Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju, a Tramp bi za uzvrat mogao da „upravlja” u ostatku Evrope.
Baltičke zemlje i Poljaci imaju ozbiljne razloge za sumnju u to da li bi predsjednik Tramp zaista „priskočio” u odbranu tih zemalja, ukoliko bi Rusija počela da se ponaša agresivno. Već u predizbornoj kampanji su Trampa mediji i njegova politička suparnica Hilari Klinton nazivali ,,Putinovom marionetom”. Razlog je bio njegov pomirljiv odnos prema Moskvi, ali i razni kontakti ljudi oko njega s Moskvom. Tramp i Moskva su to odbacili kao ,,besmislicu” i retoriku predizborne kampanje.
Nakon izbora Tramp je zbog novih optužbi dospio pod još veći pritisak. Američke tajne službe su optužile Putina lično da je naredio hakerski napad na Demokratsku stranku, kako bi naškodio Klintonovoj. U međuvremenu je i Tramp prihvatio tvrdnju da je Rusija odgovorna za hakerski napad. Ali, budući predsjednik opovrgava da ima bilo kakve veze s Rusijom i da ga je moguće ucjenjivati.
Čak i u Moskvi ,,profesionalci” upozoravaju da bi Rusija trebalo da se čuva Trampa iz dva razloga . S jedne strane, Vašington će sprovoditi ,,veoma reakcionarnu politiku”. S druge, Tramp je ,,krajnje impulsivan”. Zato Kremlj ostaje suzdržan i čeka.
Glavna Putinova poruka Trampu mjesecima je ista. Rusija je spremna za ponovno uspostavljanje odnosa sa SAD-om i da Moskva nije kriva za to što su oni na najnižem nivou.
O tome kako bi moglo izgledati njihovo približavanje trenutno se može samo nagađati. Prema analizi novinara Dojče velea, Putin u izjavama često ponavlja riječ poštovanje. Šef Kremlja je Vašingtonu više puta prebacio da poslije raspada Sovjetskog Saveza nije dovoljno poštovao Rusiju.
Aleksej Kudrin, bivši ministar finansija i nekada bliski Putinov saradnik, na jednoj konferenciji u Njujorku u novembru to je ovako formulisao: ,,Mislim da bi Putin htio da se stav Rusije više uvažava”. To se odnosi na svjetske događaje za koje Rusija smatra da se tiču njenih nacionalnih interesa. Taj cilj je Putin djelimično postigao, rekao je Kudrin i ukazao na posljedice ruskih postupaka u Ukrajini i Siriji.
Na vrhu Putinovog popisa želja za Trampa je sigurno ukidanje sankcija. No, Moskva polazi od toga da se to neće brzo dogoditi. Izgleda da Moskva želi i priznanje ruske aneksije Krima. Oboje je povezano, a Tramp je u predizbornoj kampanji pokazao spremnost da se o tome razgovara. U ruskoj politici se oko jednoga slažu – Moskva želi američke garancije da Ukrajina nikada neće biti primljena u NATO. Rusija već godinama želi da se NATO drži dalje od njenih granica.
Stručnjaci mjesecima nagađaju šta bi Putin mogao da ponudi Trampu kao protivuslugu. To nije jasno. U jednoj stvari Rusija se SAD-u uvek nudi kao partner u borbi protiv islamističkog terorizma. To je tema kod koje su Tramp i Putin retorički veoma blizu, procjenjuje se u Moskvi.
Američka globalizacija
Ovih dana je Vašington post postavio pitanje da li će čovječanstvo u 2017. biti svjedok postepenog propadanja poretka u kome je od završetka hladnog rata ekonomski i vojno dominirala samo jedna država – SAD. Kada je riječ o njenoj vojnoj snazi, nijedna država joj nije bila ni blizu, a činilo se da je Zalivski rat dokazao to. Jeste, nekoliko zemalja imalo je nuklearno oružje, ali njegova upotreba nije dolazila u obzir jer su svi bili svjesni da u takvom ratu ne bi bilo pobjednika. Veliki broj zemalja, u nadi da će imati ekonomski rast, krenuo je putem američke globalizacije, a svi su vjerovali da će „Paks amerikana” dovesti do opšteg mira i stabilnosti u ratovima izmučenom svijetu. Očigledno je da gore navedene vizije više ne opisuju svijet u kome živimo, ako su ga ikada ranije uopšte i opisivale, napisao je kolumnista Vašington posta Robert Semjuelson. Prema njemu, ekonomije širom svijeta su u zastoju. U SAD, Kini, Njemačkoj rast je daleko manji u odnosu na nivo na koji su te države navikle, a taj trend prenio se i na „manje igrače”. Kolumnista piše i da su globalizacija i slobodna trgovina postali ozloglašeni zbog otpuštanja stotina hiljada radnika, smanjivanja plata i to sve u takozvanim „civilizovanim društvima i državama”, da je broj penzionera sve veći, a da države sve teže isplaćuju njihov teško zarađeni novac. U svojoj knjizi Svjetski poredak Henri Kisindžer piše da je svijet u najvećoj opasnosti onda kada međunarodni poredak prelazi iz jednog sistema u drugi. ,,Ograničenja nestaju, a polje je otvoreno za neumoljive glumce koji imaju najveću želju za širenjem. Sve dok se ne uspostavi novi sistem, postojaće samo jedan vladar — haos'”, zaključak je u Vašington postu.
Milan BOŠKOVIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice