Stečajni postupak u Željezari Nikšić ulazi u novu fazu. Najkasnije do kraja nedjelje, tako makar najavljuje stečajni upravnik Veselin Perišić, Privredni sud će se izjasniti o planu reorganizacije Željezare koji je pripremio njen vlasnik, holandska kompanija Montenegro spešelti stils (MNSS). Taj plan je već nekoliko puta dopunjavan i mijenjan, probijeni su svi zakonom predviđeni rokovi za izjašnjavanje o njemu, ali predsjednik Privrednog suda Dragan Rakočević – gotovo izvjesno u dosluhu sa Vladom Crne Gore – i dalje odugovlači stečajni postupak započet 19. aprila.
ISTA PRIČA: Uglavnom, ukoliko Rakočević, kao stečajni sudija, prihvati plan MNSS-a o njemu će se izjašnjavati i povjerioci nikšićke kompanije. Faktički, odluku bi donijeli sadašnji vlasnici većinskog paketa akcija Željezare i zvaničnici Vlade Crne Gore.
Država od Željezare potražuje 32 miliona eura koje su iz budžeta proljetos isplaćene na ime glavnice i kamata za kredit koji je dobio MNSS, a garantovala Vlada Crne Gore. Dodatno, Poreska uprava od Željezare i njenih vlasnika potražuje osam, a EPCG više od šest miliona eura, na ime neizmirenih računa za struju.
Ipak, pojedinačno najveći povjerilac je of šor kompanija Rekupero, na koju je MNSS prenijela veliki dio svojih – stvarnih i fiktivnih – potraživanja od Željezare.
Dugo je izgledalo da stečajni upravnik Veselin Perišić neće priznati ova potraživanja. I njegovo objašnjenje je imalo smisla: umjesto da u Željezaru investiraju 117 miliona eura, kao što su se obavezali kupoprodajnim ugovorom, predstavnici MNSS i Rekupera su iz stečajne mase potraživali novac koji su, u vidu kredita, pribavili za redovno poslovanje kompanije – izmirenje zarada, nabavku repromaterijala…
Onda je došlo do promjene raspoloženja. Perišić je početkom nedjelje saopštio da je, ,,nakon konsultacija sa ekspertima finansijske struke, sa eminentnim pravnim stručnjacima i sagledavajući cjelokupnu dokumentaciju” odlučio da Rekuperu prizna skoro 50 miliona eura potraživanja.
,,Radi se o sredstvima zajma koja su realno ušla na račun Željezare”, kaže Perišić ne imenujući ekonomske i pravne eksperte sa kojima je došao do ovog zaključka.
Najglasnija reakcija na ovu odluku stigla je od Janka Vučinića, predsjednika Sindikata Željezare.
,,Mislim da nije bilo osnove da se ta potraživanja priznaju, jer to je ono što je MNSS pozajmljivao Željezari i što je prikazivao kao gubitke o poslovanju kroz fiktivne revizorske izvještaje”, kaže Vučinić, ,,Ne prihvatam da su te pare ušle u Željezaru…”
Nikšićki sindikalci su, uostalom, još 2008. godine upozoravali da partnerstvo Vlade i MNSS ne funkcioniše u skladu sa potpisanim Ugovorom. I zbog toga su kažnjavani i od uprave Željezare i od nadležnog Ministarstva ekonomije, koje je u to vrijeme predvodio Branko Vujović.
Za razliku od Vučinića i njegovih kolega iz Željezare, Vlada i danas odbija da se javno izjasni o budućnosti nikšićke Željezare. Zapravo, kao da se plaši da i pomene ovu kompaniju. Mali izuzetak napravio je, nedavno, ministar ekonomije Vladimir Kavarić priznajući opštepoznato – da državna pomoć nije pomogla Željezari.
,,Bio je to loš projekat, s obzirom na to da je u nikšićku kompaniju uveden stečaj, a državna pomoć iskorišćena za izmirivanje zarada zaposlenima”, kazao je Kavarić. Naravno, pitanje odgovornosti onih koji su donijeli pogrešnu odluku ostavljeno je za budućnost.
STARE SUMNJE: Sve to ne smeta MNSS-u, odnosno Rekuperu, da istjeraju svoj naum i upišu se kao najveći povjerioci fabrike koju su urnisali u minulih pet godina. Postoje, kako bi pravnici rekli, jake indicije da su u tom poslu zvaničnici Vlade i MNSS uz objelodanjene sklapali i neke druge aranžmane od čijeg otkrivanja danas strahuju predstavnici zvanične Podgorice. Pa su, zato, spremni i na svakojaka popuštanja i ustupke.
Primjera radi, iz Vlade Crne Gore nijesu uradili ništa kako bi, nakon što su našim novcem isplatili dugove MNSS-a, započeli proces prenosa akcija iz vlasništva holandske kompanije. A te su akcije, prema Protokolu iz 2009. godine, deponovane kao zaloga za garanciju koju je izdala Vlada. Na drugoj strani, početkom septembra je iz MNSS Vladi stiglo obavještenje da su (i dalje) većinski vlasnici Željezare pokrenuli predarbitražni postupak protiv države Crne Gore. I da će, ukoliko za tri mjeseca ne dođe do kompromisa, podnijeti tužbu koja bi iznosila oko 90 miliona eura. Po svoj prilici, svaka sličnost sa ,,slučajem KAP” i arbitražnim zahtjevom njegovih većinskih vlasnika protiv Crne Gore – namjerna je.
,,MNSS je zvanično obavijestio Vladu da je prekršila više obaveza prema stranim investitorima po osnovu Bilateralnog sporazuma o investicijama između Kraljevine Holandije i države Crne Gore, te da ukoliko se miroljubiv sporazum ne postigne između MNSS-a i Vlade najkasnije do 4. novembra 2011. godine, MNSS će nastaviti sa arbitražom protiv Vlade, koja će se najvjerovatnije održati u Vašingtonu”, saopštili su advokati MNSS uz konstataciju da ,,MNSS ima ubjedljivo jasan osnov za potraživanje odštete zbog više prekršaja Sporazuma od strane Vlade kao i usljed nepravednog i nepravičnog tretmana koji je MNSS dobio za vrijeme svoje investicije u Željezari Nikšić”.
Iz ugla crnogorskih poreskih obveznika tretman MNSS od strane vlada Mila Đukanovića bio je sve samo ne ,,nepravedan i nepravičan”. Ali, ko će znati.
NIJANSE: Do skorog raspleta, Željezarom komanduje Miodrag Daka Davidović i njegova kompanija Neksan. Po veoma sličnim poslovnim principima po kome su to radili i navodni Holanđani.
U najkraćem, Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, koji su proljetos potpisali Davidović i Veselin Perišić, predviđa da je Željezara dužna da, skupa sa Vladom, Neksanu obezbijedi niz povlastica, po svemu nalik onima koje je uživao MNSS: saglasnost da se na plate zaposlenih ne obračunavaju porezi i doprinosi; da Vlada Neksanu ustupi potraživanje od 1,25 miliona eura za isplatu zarada do realizacije socijalnog programa (takođe vladinog); da se u Željezari ne zaračunava amortizacija za vrijeme trajanja stečajnog postupka…
Taj aranžman ističe 15. novembra. Da li će se ,,prepakovani” MNSS nakon toga vratiti u Željezaru? Ili će nikšićka kompanija, kroz bankrot, tražiti novog, ozbiljnijeg vlasnika? U velikoj mjeri, odgovori na ova pitanja zavise od sadržaja pomenutog zahtjeva za pokretanje arbitražnog postupka. Znamo već: nema te cijene koju nas Vlada neće primorati da platimo da bi prikrila dokaze o svojoj nesposobnosti. I mi plaćamo.
Zoran RADULOVIĆ