Povežite se sa nama

OKO NAS

Ima neka stalna veza

Objavljeno prije

na

„Ja i brat smo samo mehaničari brodova i nemamo nikakve veze sa pričom o švercu cigareta u Italiji”, kaže za Monitor Duško Perović, jedan od dvojice Crnogoraca čija se imena pominju u spisima italijanskog tužilaštva, do kojih je došao dnevnik Vijesti, u priči o novim hapšenjima u Italiji povodom šverca cigareta između dvije obale.

Italijanska policija uhapsila je 28. septembra 42 osobe zbog ilegalnih poslova sa cigaretama. Svi uhapšeni su italijanski državljani, uglavnom sa juga Italije, iz opština Brindizi, Leće i Bari, čije su luke odavno poznate po švercu cigareta.

U transkriptima razgovora uhapšenih italijanskih državljana koji se sumnjiče za šverc, a koji su objavile Vijesti, navodi se da je Antonio Prudentino, „sin kralja cigara” Frančeska Prudentina, više puta kontaktirao izvjesnog Željka koji se u spisima italijanskog tužilaštva navodi kao njihov čovjek od povjerenja. Kao drugu osobu koja je u Crnoj Gori pomagala švercerima tužilaštvo navodi muškarca sa nadimkom Fratelo, čiji broj telefona odgovara Perovićevom bratu Željku. Željko Perović se u privrednom registru vodi kao vlasnik kompanije Yachtmaster čija je djelatnost popravka mašina, a registrovana je u Budvi.

„Tačno je da je brod Prudentina bio na ostrvu sveti Nikola, zbog prodaje, ali ne i da ja i brat Željko imamo ikakve veze sa švercom cigareta”, kaže za Monitor Perović. „Ja i brat smo prije dvadeset dana bili u Italiji. Da postoji nešto protiv nas, valjda bi nas odmah uhapsili”, kaže on. Perović objašnjava da su oni trenutno u Budvi, ali da su inače iz Podgorice, te da će njegov brat Željko sve što treba dostaviti novinarima.

Frančesko Prudentino je više puta dovođen u vezu sa velikom operacijom šverca cigareta još iz devedesetih između Crne Gore i Italije. U procesima italijanskog tužilaštva zbog ovih djelatnosti na optužnici se nalazio i crnogorski premijer Milo Đukanović. Njegov slučaj je arhiviran zbog imuniteta, ali su se procesi nastavili protiv više crnogorskih i srpskih državljana među kojima su – Stanko Subotić Cane, Branislav Mićunović, Veselin Barović, Dušanka Pešić Jeknić i drugi.

Nedavna akcija koju je sprovela italijanska policija nosila je naziv Sveti Nikola, po ostrvu kod Budve sa čijih dokova su uglavnom polazili gliseri natovareni duvanom. Zanimljivo je da je operacija išla sa ostrva Sv. Nikola, u neposrednoj blizini Budve u kojoj marinu posjeduje porodica jednog od ranije osumnjičenih za šverc – Branislava Mićunovića. U Marini je jedan od osnivača i Miloš Marović, sin visokog funkcionera DPS Svetozara Marovića.

Dok se opet zahuktava šverc između dvije jadranske obale u Crnoj Gori prašte optužbe radnika Duvanskog kombinata da se u toj kompaniji proizvode cigarete za ilegalnu trgovinu i to u tri smjene u ogromnim količinama, dok je fabrika u stečaju, a radnici zakinuti za primanja. Istovremeno, na tender za privatizaciju Duvanskog javila se kompanija koja se dovodila u vezu sa Mićunovićem i Marovićem.

Kako Vijesti prenose italijanska policija je istragu koja je prethodila nedavnim hapšenjima započela još u aprilu 2012. godine, nakon što su dvojica od uhapšenih, nalazeći se u vodi na milju udaljeni od obale, zatražili pomoć obalske straže nadomak Barija. Petnaest dana kasnije hrvatska policija je pronašla gliser u kojem se nalazilo oko hiljadu i šesto šteka cigareta. Gliser je bio registrovan na ime jednog od uhapšenih.

Od kraja 2012. godine pa do proljeća 2013. policija je u toj zemlji u više navrata zaustavljala glisere pune cigareta u pokušaju da pristanu uz obalu regije Pulja. U tim akcijama uhapšeno je osam osoba i zaplijenjeno 1,3 tone cigareta namijenjenih prodaji na italijanskom tržištu. Italijani su izračunali da je ilegalnim uvozom cigareta u samo tih nekoliko mjeseci država oštećena za više od dvjesta hiljada eura.

Italijanski list Quotidioano di Pulja navodi da je u okviru istrage ispitivana umiješanost kralja duvana iz devedestih godina Frančeska Prudentina i njegovog sina Antonija. Prudentino, poznatiji kao „Ciccio la busta”, u februaru ove godine je drugostepeno osuđen na sedam godina robije za mafijaško udruživanje i šverc cigareta, ali i za ubistvo Vladimira Vanje Jelenića 1995. godine u Baru, gdje je Prudentino u to vrijeme boravio kao bjegunac od italijanskog pravosuđa.

Tužilaštvo je i ovog puta, prenose Vijesti, navelo Prudentinija kao vođu šverca, ali se sudija nije složio zbog nedostatka dokaza. Kroz sudsku dokumentaciju, u koju je ovaj crnogorski dnevni list imao uvid, a u kojoj su detaljno izloženi nalazi istrage „Sveti Nikola”, uključujući brojne prisluškivane pozive i GPS koordinate švercerskih glisera, više puta se pojavljuje ime Antonija Prudentina, koji kontaktira sa švercerima u ime oca koji se nalazi u zatvoru.

Potvrđeno je i da je mlađi Prudentino 12. aprila ove godine dolazio u Crnu Goru letom Bari – Podgorica, sa namjerom da proda očev gliser, koji je bio dio švercerske flote. Navodi se i da je mlađi Prudentini prije dolaska više puta sa javnih govornica pozivao Duška i Željka Perovića, navodno svoju vezu u Crnoj Gori, koja je čuvala gliser. Vijestima je saopšteno da je uloga osoba iz Crne Gore od logističke važnosti, ali da među crnogorskim državljanima ovoga puta navodno nije bilo vođa organizacije.

Mediji pišu i o podmićivanju pojedinih policajaca na ostrvu Sveti Nikola da ne bi dolazili u kontrole, dok su italijanski gliseri bili zarobljeni zbog nevremena. Ostrvo Sveti Nikola je bilo glavna baza, ali se prisluškivanjem i praćenjem GPS koordinata moglo zaključiti da su za utovar korištena i druga mjesta na crnogorskoj obali, kao što je plaža Oblatno, zatim mjesto u blizini Ade Bojane. Zabilježeno je i više dolazaka švercera u Crnu Goru brodom Sveti Stefan iz Barija u Bar, koji su se kasnije vraćali gliserima za Italiju, kao najmanje jedan ilegalni ulazak u Crnu Goru jednog od šefova organizacije. Nakon vijesti o hvatanju glisera u Italiji, ostali šverceri su se neko vrijeme krili u Crnoj Gori, dok im nijesu stigla dokumenta da bi mogli da se vrate u Italiju.

Ovaj obim šverca ipak je neuporedivo manji od onog koji je tekao devedesetih godina, i u koji je, osim italijanskih mafijaških vođa, bio uključen i veliki broj crnogorskih državljana.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema policijskim procjenama, ušlo deset hiljada šlepera sa cigaretama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući pri tome šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici, o čemu je Monitor ranije pisao.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore bio jedan od najvećih poslova italijanske mafije posljednjih decenija.

„Ako bi razlika u nabavnoj i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara. Razlika je, međutim, bila mnogo veća”, kaže ovaj izvor.

On dodaje da je ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo mafiji. Veliki posao zahtijevao je i najbolju i najstrožu ogranizaciju. Tako je u šverc cigareta za to vrijeme bilo uključeno oko četiri hiljade crnogorskih građana, od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švercu cigara, bilo je više stotina. Monitorov policijski izvor posjeduje, tvrdi, kompletan spisak sa imenima devedeset članova posada italijanskih glisera koji su devedesetih godina prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

Jedan gliser je mogao da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama Tivat, Zelenika, Kotor i Bar. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

Isti izvor objašnjava da se novac od šverca cigara iz Crne Gore iznosio na Kipar i u Grčku, gdje su postojali računi na razna imena, među kojima je bilo mnogo poznatih crnogorskih državljana. Novac je tamo, prema njegovim riječima, iznošen isključivo diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebacivan je helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle je u diplomatskim torbama putovao privatnim i državnim avionima.

Monitorov policijski izvor tvrdi da posjeduje i spisak svih aviona sa oznakama i vremenom polijetanja iz Crne Gore prema Kipru i Grčkoj. Prema njegovim riječima dio računa duvanske mafije kasnije je sa Kipra i iz Grčke prebačen na Belize, a dio u jednu banku u Londonu. Novac se iz Engleske i sa Beliza vraćao opran u Crnu Goru. Na ovaj način oprano je više milijardi eura.

O kakvom razmjeru šverca se radi, priča ovaj izvor, najbolje govori dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6, u kojem se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona. U Rumuniji je, na primjer, samo prošle godine prometovano lažnih cigareta u vrijednosti od preko osam milijardi eura.

Monitor je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. O tom švercu svjedočilo je više crnogorskih policajaca sa sjevera Crne Gore koji su kasnije morali da napuste zemlju zbog prijetnji. Bilo je više puta govora i da se fabrika u Mojkovcu bavila ilegalnim poslovima oko cigareta. Ova fabrika dovodila se u vezu sa visokim crnogorskim funkcionerima iz tog kraja.

U Crnoj Gori zbog šverca cigara još niko nije odgovarao niti je pokrenut niti jedan proces vezan za te djelatnosti iako je u više zemalja svijeta vođena istraga tim povodom.

Tufik SOFTIĆ
Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo