Akcija samospaljivanja Muhameda Buazizia je bila okidač za domino efekat koji je rezultirao padom tunižanskog diktatora. U doba prije interneta, cijela priča bi ostala lokalne prirode i ignorisana od strane šire javnosti. Zahvaljujući internetu to se nije desilo. To je njegova prava vrijednost: otkriva sakriveno i globalizuje lokalno. Da su telekomunikacione kompanije uspjele predvidjeti do kojih će granica ići širenje interneta, vjerovatno bi u kolijevci ugušile svoje novorođenče. Od kada su dobre brzine i relativno pristupačne cijene internet saobraćaja prije par godina stigle i u naš dio svijeta, stvari su krenule nekim novim tokovima.
Naravno, crnogorska internet populacija još najvećim dijelom odlučuje da se u određenu problematiku uključi sakrivena iza pažljivo odabranog nika na forumu ili, što je u posljednje vrijeme slučaj usljed bržeg tempa komunikacije – u komentarima ispod tekstova. Ovakvu i sličnu aktivnost preko socijalnih mreža, ne sakrivajući svoj identitet upražnjavaju samo rijetki.
Iako još u povoju, domaća internet zajednica svakodnevno dobija nove aktere. Javniservis.me, Blogofanzin, Front-cg, Anonimni su samo neki od njih. Na porast internet aktivizma osim ovakvih adresa, uticaja imaju i lične prezentacije na društvenim mrežama na kojima njihovi vlasnici bez skrivanja iznose svoje stavove.
Posljednjih godina pojavile su se i grupe za podršku univerzitetskim profesorima, studentima i brojnim drugim pojedincima koje je sistem uzeo na zub. Osim riječi podrške i ukazivanja na mogućnosti protesta preko socijalnih mreža, ove akcije nijesu imale većeg uticaja. Nešto kasnije će se preko Fejsbuk grupe Uličnim protestima protiv mafije u Podgorici okupiti nekoliko stotina građana.
Do sada najozbiljniji protest koji se uveliko oslanja na internet, pokrenut od strane MANS-a, Studentske unije i USSCG se zahuktava. Upravo ovih dana teče zanimljiva akcija koju se pokrenuli njihovi simpatizeri. U pitanju je „bombardovanje” premijerovog Fejsbuk zida jednostavnom porukom VRIJEME JE! U akciju se stalno uključuju novi ljudi. Nakon kontraakcije „čišćenja zida”, broj komentatora se umnožio, a jedna od poruka je glasila: „Džaba ste krečili!” Možda će nekima biti zanimljiv i podatak da se u prvih stotinu postova osim sa profila Crnogorske kulturne mreže niko nije oglasio sa riječima podrške mladom premijeru. Znak odobravanja?
,,Zašto omladina u Tunisu protestuje na ulicama? Zar nemaju Fejsbuk?”, objavile su jedne novine u svom članku koji je kritikovao neaktivnost Egipćana. Egipatska omladina ućutkala ih je nekoliko dana kasnije. Možda je samo potrebno vrijeme da i ova domaća priča sazri, jer taj se scenario već događao.
Nije sve vezano za internet revoluciju u Egiptu išlo glatko kako se to često predočava. Prvi pokušaji organizovanja protesta preko socijalnih mreža javili su se 2008. godine. Završili su neslavno. Od više hiljada onlajn protestanata, ulicama je prošetalo tek par stotina nezadovoljnih. Organizatori su učili na greškama prethodnika. Posljednji nemiri u Egiptu su imali većinu akcija organizovanu putem interneta. Egipatska vlada bila je primorana da blokira socijalne mreže. Ovaj čin cenzure je imao spektakularan krah.
U danima pred egipatsku revoluciju, između 16. i 23. januara broj poruka na Tviteru kretao se oko cifre od 120.000. Od 24. januara, dana pred pobunu, ovaj broj je narastao 11 puta i dostigao nevjerovatnih 1,35 miliona tvitova. Ulice Egipta su narednih dana bile preplavljene milionima protestanata. Kraj je dobro poznat.
Sličan razvoj je imala i internet grupacija koja se okuplja pod zastavom Anonimusa. Iako su osnovani i počeli sa akcijama 2003. godine, javnost su zainteresovali 2008. projektom uperenim protiv sajentološke crkve. Od 2010. se pojavljuju kao važan društveno – politički igrač, a broj i intenzitet njihovih akcija, kao i sve opasniji ciljevi koje napadaju ukazuju na njihovo neprestano jačanje. Protekle godine njihov potpis stoji iza 24 organizovane akcije, među kojima su: podrška arapskom proljeću, pokretu Ocuppy i trenutno aktuelnoj aferi Stratfor koja je dohvatila i Crnu Goru. Samo u prva dva mjeseca 2012. Anonimusi su izveli već 12 akcija. Posljednja od njih se dogodila četvrtog marta kada us upali na sajt AIPAC-a (Američko – izraelskog odbora za javne poslove).
Svako ko želi može biti Anonimus. Ovo je ohrabrilo ljude i u našem okruženju, pa su se ozbiljne akcije počele preduzimati u Srbiji i Hrvatskoj. Obaranje lične prezentacije Iva Josipovića i sajta Ministarstva spoljnih poslova Hrvatske, te akcija Crni mart su skrenuli pažnju na hrvatske Anonimuse. Nakon akcija obaranja sajtova Granda, City Recordsa, političkih stranaka DS, SNS, i LSV, Anonimusi Srbije su poručili predstavnicima vlasti: ,,Da se poprave ili da nestanu!”
Svoj ogranak ova grupa je dobila i u Crnoj Gori, no za razliku od svojih svjetskih kolega, oni se nijesu otisnuli u vode „sajber kriminala”, već su se za sada opredijelili za performanse. Posljednji su izveli početkom februara kada su „okupirali” plato ispred RTCG u vrijeme udarnog dnevnika. I oni kao potporu svojim akcijama koriste najbrži i najlakši vid informisanja – internet.
Monstat je nedavno objavio da preko polovine stanovništva Crne Gore ima pristup globalnoj mreži. Zanimljiv je i podatak sa sajta Socialbakers.com koji se bavi analizom društvenih mreža i internet saobraćaja. Fejsbuk u Crnoj Gori koristi 282.020 korisnika ili 42.30 odsto populacije. Zanimljivo, 95,93 odsto korisnika interneta koristi Fejsbuk. Oni starosti između 18 i 44 godine vlasnici su preko 200.000 Fejsbuk naloga. To je najaktivniji dio društva.
Potrebna je iskra. Vjetar će već odraditi svoje. Ako bude nas.
Dragan LUČIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice