Glad za profitom je postao glavni motiv u poslovanju. Promocijom tog motiva nastaje zloupotreba nauke – marketinga. Zloupotrebe stvaraju nestabilnost, a nestabilnost krizu. Gospodari bogatstva uz „fanfare” marketing struke i nauke su stvarali iluziju prosperiteta. Da bi se iluzije raspršile, zloupotrebe se moraju spriječiti. Marketing otkriva ljudske želje i potrebe. On ima moć da ih gradi, proizvodi i zadovolji. Iole bitna organizacija mora biti svjesna značaja marketinga za svoj razvoj. Do profita se ne stiže lako jer se sa marketingom kupuje povjerenje. Povjerenje je najteže opravdati. U rukama iluzionista marketing je sredstvo za bogaćenje. Iluzija prikriva profit kao cilj. Želja za profitom budi mračnu stranu marketinga. On je data kompanijina riječ. Može biti istinita i lažna. Lažna riječ uspavljuje ljude. Stvoren je osjećaj stabilnosti i sigurnosti. Podigni kredit, kupi akcije, pazari nekretnine. Platićeš kasnije. Sad ne pitaj za cijenu. Zaradićeš. Kada se sistem zatresao, iluzija je nestala. Malo kasnije i faktura je pristigla.

Svjetska ekonomska kriza je prenaduvani finansijski balon. Marketing je naduvao taj balon. Gospodari bogatstva sa svojim kompanijama su se predstavljali kao sigurane platiše poreza, dobri poslodavci, čuvari prirode i sl. Ova 2009-ta poslovna godina otkriva lice profitne gladi. Marketing maska pada. Skrivala je monopole, prevare, bogaćenje i siromaštvo.

Poslovanje na dugi rok traži humano tumačenje marktinga. Ozbiljne kompanije itekako vode računa o ambijentu u kojem posluju. Philip Kotler-otac modernog marketinga vjeruje da će vremenom dobre firme nadvladati loše. Bitka će se voditi oko povjerenja. Treba prepoznati lažni marketing.

Crnogorska kvazi-elita ne zaostaju po pitanju marketinga iza onih u svijetu. Njihov glamurozni marketing je demonstracija moći. Naše banke, preduzeća, berze su demonstrirale tu moć u predkriznom periodu. Za kreacije se može zahvaliti marketing iluzionistima. Sjetimo se iluizije koju je u svojoj marketing promociji stvarala Komisija za hartije od vrijednosti. Centralna banka je to okarakterisala kao dovođenje javnosti u zabludu. Po njima poruka Komisije građanima, da ukoliko su uložili jedan euro danas imaju 400 eura nije tačna, predstavlja širenje lažnih informacija. Danas je marketinška poruka KHV – vjerujte u tržite kapitala. Da im vjerujemo?

Bankarski sektor u krizi promoviše štednju. Njihovi skupi veb sajtovi zrače fantastičnim misijama i vizijama, a sve za dobrobit klijenta. Čista iluzija. Klijenta su ugrozili svojom željom da ostvare što veći profit.

Izlaz iz krize Crna Gora mora naći u strategijskom planiranju resursa sa kojim raspolaže. Turizam i poljoprivreda su potencijalni izlaz. Osnove marketinga koje podrazumjevaju ispitivanje tržišta nijesu sprovedene. Mi ni dan danas ne znamo koja je naša ciljna grupa u turizmu. Nekad su to elitni, nekada srednje stojeći turisti, a po potrebi siromašni turisti iz regiona.
Stanje u poljoprivredi nije ništa bolje. Imamo potencijal za razvoj organske poljoprivrede. Ali i dalje mjesečno uvozimo 1,2 miliona eura prehrambenih proizvoda. Ne postoje istraživanja o proizvodima koje možemo sami proizvesti. Ko ih želi i kome ih plasirati. Marketing kampanje u okruženju idu pod sloganom – kupujmo naše. Time se nastoji smanjiti uvoz i povećati proizvodnja i potrošnja. Mi ni ne znamo šta je to naše.

Samo u političkom marketingu nijesmo u zaostatku. Kampanje kreću. Cilj im je pridobiti birača. Izbornim sloganima trebaju vjernici. Oni slijepo vjeruju da Možemo sa njima Sigurno, u Novi život ovoga puta Drugačije. Muzičar Rambo Amadeus vjeruje da marketing čovjeka može ubjediti da je bolje jedno vruće pivo nego četiri hladna. U Crnoj Gori iluzionistima to polazi za rukom dvadeset godina.

Miodrag RAŠOVIĆ