Povežite se sa nama

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, INSTITUT ZA PRAVNE STUDIJE: Neophodno je suočiti se s ekonomskom realnošću

Objavljeno prije

na

Dr Ilija Vukčević iz Instituta za pravne studije doktorirao je na temi – uticaj sloboda kretanja tržišta EU na oblast oporezivanja. Povod za razgovor sa njim je ovonedjeljnji Samit o Zapadnom Balkanu i ideja zajedničkog tržišta, ali i ekonomska situacija i problemi u zemlji.

MONITOR: Šef EU delegacije Avio Orav u susret Samitu o Zapadnom Balkanu je kazao da će veća ekonomska integracija učiniti konkurentnijim region i da je Crna Gora u tom smislu igrala “konstruktivnu i aktivnu ulogu” na razvijanju mape puta. Gdje smo mi po vama na toj mapi puta?
VUKČEVIĆ: Rekao bih da smo trenutno u najdelikatnijoj fazi, nekoj vrsti „ničije zemlje”. Sa jedne strane, Crna Gora je duboko zagazila u proces pristupanja EU, te se nakon pet godina nalazi u situaciji da ima otvoren veliki broj poglavlja što ukazuje na značajan trud koji je uložen. Međutim, sa druge strane pomenutu dinamiku ne prati adekvatan rast ekonomskih pokazatelja i standarda života, što najviše interesuje prosječnog građanina. Rezultat navedenog se reflektuje kao pad podrške javnosti EU integracijama.

U tom smislu Samit o Zapadnom Balkanu bi mogao imati pozitivne efekte jer konačno skreće fokus sa političkog diskursa cijele priče na njenu ekonomsku dimenziju. Naravno, ova njemačka inicijativa može imati valjane rezultate isključivo ako se ispravno odaberu oblasti koje mogu dati najveći doprinos ekonomskom razvoju regiona, što će indirektno uticati na stišavanje unutrašnjih političkih dubioza. Smatram da je ovo pravi način uticaja EU na Zapadni Balkan, jer će puniji džepovi građana zasigurno povećati stepen tolerancije, razumijevanja i poštovanja ljudskih prava.

MONITOR: Koje su po vama oblasti koje bi trebalo uključiti u Plan za regionalni ekonomski prostor Zapadnog Balkana. Od strane predstavnika država regiona se čulo dosta različitih ideja u pogledu stepena ekonomske integracije koje su se čak kretale i do formiranja carinske unije.
VUKČEVIĆ: Neophodno je shvatiti da se države Zapadnog Balkana ne nalaze na istoj tački u postupku pristupanja EU. Dogovor oko jedinstvene carinske tarife, formiranje jedinstvene carinske linije na spoljnim granicama država Zapadnog Bakana, zajedničkog mehanizma naplate carinskih dažbina, kao i sistema raspodjele i trošenja istih bi zahtijevao dugogodišnja odricanja. Ovakav projekat ima smisla isključivo za države koje nemaju šanse da u narednih desetak godina postanu članice EU, pa zato iz perspektive Crne Gore ova ideja nije interesantna.

Međutim, iako u domaćoj javnosti u proteklom periodu dominiraju isključivo negativna mišljenja, smatram da bi se mudrim odabirom oblasti na koje će se ovaj proces fokusirati mogli postići pozitivni rezultati za Crnu Goru. Naime, ono na čemu bi naši predstavnici trebali primarno da insistiraju jesu investicije u infrastrukturu. Christian Hellbach, koordinator za Zapadni Balkan u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova je, u kontekstu inicijative, govoreći o prekograničnim infrastrukturnim projektima poput autoputeva, izjavio da je „ludilo što je tako komplikovano doputovati iz Beograda do Prištine ili Tirane”. Iz naše perspektive takođe bi bilo neshvatljivo da investicija u autoput, koja će se zbog fluktuacija deviznih kurseva na kraju moža približiti milijardi eura, završi na mogućnosti da građani Podgorice mogu za samo 20 minuta vožnje autom popiti kafu u Kolašinu. Pomenuta investicija gubi svaki smisao ukoliko se autoputem ne povežu Bar-Beograd-Budimpešta. Jasno je da nije moguće u Crnu Goru dovesti svakog turistu avionom, kao da ni Luka Bar nema svijetlu budućnost bez povezivanja sa evropskom infrastrukturnom mrežom. Zato bi njemačka inicijativa za Zapadni Balkan mogla biti spas u pronalaženju neophodnih sredstava za kompletiranje pomenutog infrastrukturnog projekta.

Takođe, u oblasti liberalizacije pružanja usluga mogle bi se učiniti određene korisne stvari. Postoje oblasti gdje treba biti veoma oprezan kao što je međusobno priznavanje visokoškolskih diploma. Isto ne bi bilo pametno pošto bi bili preplavljeni diplomama sa ustanova iz regiona vrlo sumnjivog kvaliteta, što bi značajno ugrozilo poziciju naših visokoškolskih ustanova. Sa druge strane, treba insistirati na inicijativama koje bi donijele koristi za džep građana regiona. Kao primjer može poslužiti skorašnje ukidanje rominga u državama EU, te treba podržati slične inicijative i za države Zapadnog Balkana.

MONITOR: Kako vidite posljednje mjere Vlade na, kako se to popularno kaže, “konsolidaciji javnih finansija”, odnosno nove namete?
VUKČEVIĆ: Manjak u državnoj kasi bez dodatnog zaduživanja je moguće nadomjestiti na dva načina: smanjenjem rashoda ili povećanjem prihoda. Crna Gora ima visok stepen javne potrošnje pa je neophodno značajno smanjenje stavki koje se ne mogu smatrati racionalnim. Država godišnje isplaćuje oko 20 miliona samo na osnovu sudskih sporova pa ukoliko bi se oni smanjili, imali bi isti efekat kao da je povećan ili uveden neki novi fisklani oblik. Slično, trošak plata u javnom sektoru se mora smanjivati otpuštanjem viška zaposlenih, a ne smanjenjem zarada, jer su one ionako male da bi u državnoj službi zadržale kvalitetan kadar. Priča o visini plata u javnom sektoru je najobičnija demagogija a cilj treba da bude mala javna administracija ali koja je dobro plaćena. Stoga, smatram da glavni problem naših javnih finansija leži u neefikasnom trošenju budžetskih sredstava, odnosno na rashodnoj strani.

Povećanje prihoda je moguće, sa jedne strane, proširenjem poreske osnovice putem unapređenja postojećih zakonskih rješenja, kao i većom fiskalnom disciplinom ili, sa druge strane povećanjem fiskalnog tereta. Rješenje koje je izvršna vlast izabrala dovešće u konflikt ova dva cilja. Naime, povećanje poreza na potrošnju – PDV-a i akciza, proizvodi impuls ka povećanju sive ekonomije i šverca. Upravo zato određeno procentualno povećanje poreza na potrošnju nikada ne daje matematički identičan iznos povećanja prihoda, već je u nekim slučajevima dolazilo i do njegovog pada. Zato će se izvršna vlast suočiti sa velikim izazovom da zbog povećanja poreskih stopa uspostavi valjanu fiskalnu disciplinu i spriječi smanjenje poreske osnovice.

Smatram da ono čemu nije dat dovoljan značaj u okviru fiskalnih mjera jeste krpljenje mnogobrojnih rupa koje postoje u našem poreskom zakonodavstvu kroz koje se odlivaju značajni iznosi prihoda. Uvođenje sveobuhvatnog zakonodavstva protiv izbjegavanja plaćanja poreza, kao i unapređenje postojećih propisa koje bi rezultiralo širenjem poreske osnovice u sistemu PDV-a, poreza na dobit pravnih lica i poreza na dohodak fizičkih lica državu ne košta ništa da može da doprinese povećanju poreskih prihoda.

MONITOR: U kontekstu krpljenja rupa u poreskim propisima koje pominjete, mnoge međunarodne institucije ukazuju da je u protekle dvije decenije ogroman kapital iznesen iz zemlje a da za to nije plaćen dugovani porez.
VUKČEVIĆ: Protekle dvije decenije erozija nacionalne poreske osnovice putem izvlačenja neoporezovanog kapitala u poreske rajeve predstavlja planetarni problem. U tom pogledu treba istaći dvije nadnacionalne inicijative. OECD je početkom juna ove godine započeo potpisivanje multilateralnog instrumenta koji ima za cilj unošenje izmjena u bilateralnim poreskim ugovorima koje bi omogućile državama potpisnicama efikasnija oruđa u borbi protiv agresivnog poreskog planiranja i zloupotrebe predmetnih ugovora. Slično, na nivou EU je usvojena a 1. januara 2020. godine počinje da se primjenjuje Direktiva protiv izbjegavanja plaćanje poreza koja se primjenjuje u slučaju transakcija sa državama van EU. Ovaj pravni akt uvodi pet pravno obavezujućih mjera protiv poreskih zloupotreba u kojima su uključene jurisdikcije sa niskom oporezivanjem.

Ovo je problematika u kojoj nam predstoji veoma dugačak put da bi se sustigao nivo zaštite poreskog sistema koji postoji u razvijenim državama svijeta. Dovoljno je reći da Crna Gora u svom pravnom sistemu nema ni zakonodavstvo o transfernim cijenama koje predstavlja azbuku sprječavanja iznošenja neoporezivog kapitala iz nacionalnih okvira, a kamoli neku složeniju formu antievazionog zakonodavstva. Ponavljam, uvođenje ovih mjera državu ne košta mnogo a može da proizvede značajne rezultate.

MONITOR: Kako komentarišete to da su velika državna preduzeća među najvećim poreskim dužnicima, poput Mntenegro airlinesa, Željezničkog prevoza. Istovremeno, neka od njih dobijaju nezakonito državnu pomoć, ali bez dugoročnih rješenja i to sve na teret građana.
VUKČEVIĆ: Vaše pitanje sadrži odgovor – dugoročna rješenja. Ono sa čime se sada suočavamo su palijativna rješenja u cilju kontrole štete kako bi se kupilo vrijeme za pronalaženje izlazne strategije. Ukupna kriza javnih finansija često ogoli realnost nekih privrednih subjekata čiji su problemi u određenim periodima mogli biti servisirani i trpani pod tepih za neko buduće vrijeme. Sada se suočavamo sa rezultatima takve politike vođenja ključnih privrednih subjekata pod državnom kontrolom koja su prezadužena a već su bili korisnici državne pomoći.

Neophodno je suočiti se sa realnošću i presjeći u kojem pravcu treba ići. Ukoliko postoji dugoročno održiv scenario – reorganizacija, novi finansijski aranžman, strateško partnerstvo, privatizacija treba napraviti valjanu i dobro utemeljenu strategiju i ići u Brisel na pregovare o ustupcima u procesu pristupanja EU. Ovaj način djelovanja je već primjenjivan u državama koje su bile kandidati za EU u pogledu nekih privrednih resursa za koje je procijenjeno da su od vitalnog značaja. Ono što je krucijalno je volja da se problemi konačno riješe u skladu sa tržišnim a ne političkim principima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo