Državna Pobjeda nastavlja da razobličava državne neprijatelje. Urednik Srđan Kusovac u najnovijem uratku otkrio je da je predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) Momir Đurović prošle sedmice u kafani, dok je ručao sa makedonskim kolegom Vladom Kambovskim, nazvao Crnu Goru „staljinističkom”, „nedemokratskom”, „necivilizovanom” i zaključio da ona kao takva uopšte ne može i ne treba da postoji.
Pobjeda piše da se Đurović verbalno sukobio sa ambasadorom Crne Gore u Makedoniji Dušanom Mrdovićem . Pobjedini insajderi svjedoče: ,,Ne znam koji citat da ti dam. Lajao je da pas s maslom ne bi polizao”. I navode da je Đurović rekao Mrdoviću: „Ja ću da pričam, a tebi ako se ne sviđa…’ Tu su u pismu tri tačke valjda mu je rekao i ko te j… kaže jedan od sagovornika Pobjede”.
Ambasador Mrdović je o Đurovićevom nedjelu depešom obavijestio Ministarstvo vanjskih poslova. Pobjeda saznaje u Ministarstvu da je ,,depeša zaključana”.
Odakle Pobjedi uvid u diplomatsku prepisku i još zaključanu, možda i nije umjesno pitati, kada se zna da ovo jednopartijsko glasilo u kontinuitetu objavljuje tajna dokumenta raznih državnih službi. I ambasador Mrdović je, nekoliko dana nakon što je informacija ,,procurila” u Pobjedi, izjavio: ,,Depeša je povjerljivi dokument i ja kao ambasador ne mogu novinarima da otkrivam njen sadržaj”. I dodao da diplomatsku depešu nije poslao novinarima nego Ministarstvu. To je savjesnost na djelu.
Predsjednik CANU Đurović je dan nakon što je tekst objavljen demantovao pisanje Pobjede. Bezuspješno. Lavina je krenula.
,,Ako uporedite depešu ambasadora Crne Gore, koja je manje-više prepričana u vašem listu, i pročitate ono što je predsjednik CANU rekao (uzimajući u obzir ono što je ranije rekao o Crnoj Gori), i moj čobanin iz Pive bi zaključio da je to Đurović izjavio”, presudio je bivši predsjednik Ustavnog suda Crne Gore Blagota Mitrić.
Književnik Milorad Popović je osudu iznio na globalni nivo: ,,Izjava predsjednika CANU-a sama je po sebi skandal kakvog nema u savremenom svijetu ne samo u evropskom kulturnom kontekstu nego i među afričkim nacijama koje su sa dominantnom domorodskom kulturom”.
U autorskom tekstu urednik portala Analitika Draško Đuranović, kao ekspert za ekološke akcidente, dijagnosticira: ,,Bahato nadimanje predsjednika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti moralo je jednom da dovede do toga: balon je pukao, pa je čak iz Skoplja dopro do ovih prostora zadah govora mržnje….”
Očekivano, u komentarima ispod teksta na Analitici progovorila je patriotska budnost. Jedan od neznanih analitikara obuzet pravednim gnjevom primjećuje:
,,Evo ko podržava sve što šteti Crnoj Gori i još se pita kako mogu biti oni koji su bili za zajedničku državu diskvalifikovani. Pa zbog petokolonaškog djelovanja tvojih simpatizera malo je da su diskvalifikovani, treba da budu kažnjeni. Na žalost, ne mogu biti protjerani”. Drugi komentator produbljuje misao: „Jednostavno i otvoreno rečeno smatram da ste bolesno tkivo živog crnogorskog organizma od čega se moramo liječiti. Ne treba nam Crna Gora koja je vama Srbima po volji”.
Patriote su se ovih dana utrkivale u državnim i paradržavnim medijima da osude ono što je ili nije u kafani rekao akademik Đurović.
,,Pa, čak i da je Crna Gora pod okupacijom, takve izjave bi bile neprimjerene”, kategoričan je potpredsjednik DANU Sreten Perović.
Književnik Andrej Nikolaidis stvar posmatra u širem kontekstu. ,,Ja zaključujem da ukoliko čovjek ima jednake emocije prema slovima s i ś, ima jednake emocije prema lijevoj i desnoj strani zastave, ima jednake emocije prema prvoj i zadnjoj strofi himne on ne može obavljati značajnu funkciju u Crnoj Gori”. Jedan jedini izuzetak od tog pravila je predśednik Skupštine Ranko Krivokapić koga Nikolaidis savjetuje.
Najrodoljubivije je odjeknula najmlađa i najmanja članica DPS koalicije Liberalna partija: ,,Crna Gora i njene institucije, kao i njeni zvaničnici, bez obzira kakvo mišljenje javnost, ili pojedini krugovi imali o njima, moraju biti zaštićeni od svih unutrašnjih i spoljašnjih napada, kojih ne fali iz dobro nam poznatih krugova, koji se, još uvijek, ne mogu pomiriti sa činjenicom da smo povratili samostalnost i kontrolu nad svojom državom, pa pokušavaju na razne nečasne načine da uruše crnogorske vrijednosti”.
Da bi što ubitačnije raskrinkali akademika Đurovića, dežurni mediji pobrinuli su se da javnosti plasiraju i Đurovićeve izjave iz nedavne prošlosti. Analitika je otkrila da je Đurović, neposredno prije referenduma, opet u kafani, ali ovog puta u Albaniji, tvrdio da nezavinost na referendumu neće proći. Imaju svjedoka i tog kafanskog razgovora.
Državna RTCG je, nakon što je objavila Pobjedine navode. stvar poduprla i prilogom ovozemaljske sadržine. ,,CANU se još nije izjasnila o preporukama koje joj je u julu uputila Državna revizorska institucija radi otklanjanja nepravilnosti iz finansijskog izvještaja za 2011. godinu”.
Sad, u ovako važnom času, svako će razumjeti što RTCG, Pobjeda, Analitika i ostala patriotska straža, zavjetno ćute o najnovijem izvještaju DRI. A u njemu se navodi da je Ministarstvo finansija Pobjedi platilo garancije od skoro milion eura. Nema ni pomena o tome da je Vlada u godini ,,štednje” javno ukinula bonuse ministrima, a tajno ih uvećala i rektroaktivno isplaćivala. Pa je, prema Izvještaju DRI, potrošeno 7,9 miliona eura, ili 16.346 crnogorskih prosječnih plata, na službena putovanja i naknade ministrima. Sitnica.
Pisanje o rasipanju naših para, lopovskim privatizacijama, kriminalu i korupciji za emisare iz režimskih medija su blaćenja časnih državnika i biznismena. Jer, oni su država, a država je sve. Primjer iz prakse – jedan od novijih uradaka Darka Šukovića: ,,Pod pritiskom Perovićevih (Miodraga Perovića, p.a.) ideoloških komisija, koje su, umjesto presuda, direktiva i rezolucija, liferovale naslove i kolumne, ljudi su se počeli ustezati da navijaju za svoju reprezentaciju, da poštuju državne simbole, da svoj jezik nazivaju crnogorskim… uopšte, da pokazuju poštovanje i pripadnost Crnoj Gori!”. U svoje vrijeme Konatrova Pobjeda je za nijansu bila milosrdnija prema ustaškom i mudžahedinskom Monitoru.
Đurović nije prva, a kako je krenulo, ni posljednja žrtva organizovane državne hajke. Nedavno je Pobjeda uredno izvijestila da Mirko Vuletić, osnivač i dirigent ansambla Royal Consort Montenegro, redovno po Njemačkoj „iznosi najgrublje neistine na račun naše zemlje”. Tako je, detaljiše novina od riječi, Vuletić polovonom oktobra na jednoj konferenciji u Minhenu rekao da je Milu Đukanoviću potrebna visoka politička funkcija „kako bi se zaštitio iza imuniteta kao u slučaju suđenja u Italiji, gdje je predmet zbog njegovog pozivanja na imunitet u međuvremenu arhiviran”, da je „Đukanović bio direktni i glavni organizator krijumčarenja cigareta”, da su u našoj zemlji „široko rasprostranjeni” korupcija i kriminal, da je u zemlji od 600.000 stanovnika nemoguće ne biti korumpiran i da je korupcija „nešto normalno”. Naravno, Vuletić je u Pobjedinom tekstu čašćen kao što priliči izdajniku.
Režimske medijske patriote premijerno su izvele operaciju javnog čerečenja državnih neprijatelja na Monitoru i Vijestima. Pored ostalog, na svom strogom, ali pravičnom prijekom sudu osudile su naš, od rođenja izdajnički nedjeljnik za širenje četničke ideologije. Bila je to generalna proba – kad može Monitor biti četnički, onda u Crnoj Gori može sve.
Sve je to samo razrada terapije koju je Milo Đukanović nazvao deratizacija i prepisao je svojim političkim neistomišljenicima.
Iz CANU su obavijestili javnost da su dobili dopis iz Makedonske akademije nauka i umjetnosti u kome ta institucija demantuje tvrdnje ambasadora Mrdovića. Teško da će patriote i primijetiti tu sitnicu. Nije ovdje na redu istina o jednom kafanskom razgovoru. Na redu je zavođenje kontrole nad svim i svačim u Crnoj Gori. Režimsko domoljublje je Đukanovićev štit za očuvanje posrnule moći. To je recept koji mu je u nasljeđe ostavio učitelj i vođa Slobodan Milošević. Samo, i dok je Milošević navlačio nacionalističku luđačku košulju Srbiji, u Beogradu su se neki najistaknutiji intelektualci bunili. Opasna je ova tišina u crnogorskim intelektualnim i umjetničkim krugovima i civilnom sektoru povodom hajke na čovjeka. Kako god se on zvao, kakve god stavove zastupao i gdje god ih iznosio.
Predrag NIKOLIĆ
Veseljko KOPRIVICA
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice