Vrijeme je da se stvari definišu i da se, napokon, krene u dogovoreni posao. Stisak ruke Silvija Berluskonija i Mila Đukanovića nije zaboravljen ni na jednoj strani Jadrana. Podmorskim kablom pokušavaju da nas spoje sa prekomorskim susjedom jače nego ikada. Samo pitanje je – koliko će nas to koštati. Iako je u toku javna rasprava o tom projektu – ne postoje jasni dokazi da bi od tog posla mogli da imamo koristi i sve neodoljivo podsjeća na farsu oko projekta hidroelektrana na Morači za koji građani, takođe, do danas nisu saznali koliko bi im novca zaista donio. Sve što javnost zna o ta dva projekta jeste da je ljudima u vrhu vlasti – formalne i neformalne – i te kako stalo da budu realizovani bez obzira na javni interes koji se i ne nazire.

TAJNI POSAO: Dejan Milovac, direktor MANS-ovog programa za urbanizam, objašnjava: ,,Kao što je to bio slučaj sa hidrocentralama na Morači, i javna rasprava o podmorskom kablu se odvija pod teretom apsolutne netransparentnosti, tajnih dogovora, sporazuma i ugovora davno potpisanih sa italijanskim partnerom koje Vlada ljubomorno čuva od građana Crne Gore”.

Milovac podsjeća da se Vlada – i pored jasne preporuke Evropskog parlamenta da svi podaci o podmorskom kablu treba da budu dostupni javnosti – obavezala prema italijanskoj kompaniji Terna da će tajnu o zajedničkom dilu dobro čuvati. Ima razloga, u to ne treba ni sumnjati.

,,Ono malo podataka koji su dospjeli u javnost ne govore u prilog tvrdnjama

Vlade da zna šta radi kada je u pitanju ovaj, ako izuzmemo auto-put koji

samo što nije otpočeo, pojedinačno najveća investicija u Crnoj Gori”, kaže Milovac.

Uz to – nema ni pouzdanih podataka o tome da li Crnoj Gori uopšte treba jedan ovakav projekat, te kada se i kako naša država opredijelila da postane regionalno energetsko čvorište.

Milovac tvrdi da je dovoljan tek površan pogled na Nacrt prostornog plana za podmorski kabl i dalekovod da se uoči da će upravo italijanski partner imati najviše koristi od ovog projekta, te da postoji veoma konkretna bojazan da će značajan dio crnogorske teritorije biti bespovratno zauzet.

Nacrt prostornog plana za ovaj projekat pokriva oblast površine – jedan posto crnogorske teritorije.

,,Samo za izgradnju konvertorskog postrojenja u Grblju planira se zauzimanje nešto oko 39 hektara kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta, i pored jasnih smjernica iz Prostornog plana koji preporučuje očuvanje te vrste zemljišta od prenamjene i izgradnje”, kaže Milovac.

On upozorava da bi crnogorska država tj. Prenos godišnje inkasirali nešto oko 10 miliona eura.

,,Ako Vlada ostane čvrsto pri ovom projektu, to nas dovodi do sasvim izvjesne budućnosti Crne Gore kao resursne baze čija će se teritorija koristiti ne samo za proizvodnju jeftine energije, već i za njen transport. Zauzvrat, dobijaćemo mrvice kolača koje će prikupiti italijanski partner, ostavljajući nas da se pitamo – čija je naša struja”, objašnjava Milovac.

BRAT BRATU: Osim mnoštva nedostataka – dokumentacija rađena za kabl sadrži i neke zanimljivosti. Ista firma radila je i Detaljni prostorni plan za ovaj projekat, a bila je i u konzorcijumu koji je radio Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu tog istog plana. U pitanju je, naravno, Republički zavod za urbanizam i izgradnju, čiji je vlasnik – Aco Đukanović, brat bivšeg premijera. Samo što bi valjalo da nadležni pojasne – je li uobičajeno da ista firma radi I plan I stratešku procjenu njegovog uticaja. Na nivou zanimljivosti su i brojne koristi od kabla.

,,Realizacija projekta imaće jak pozitivan uticaj nacionalnog značaja koji će stvoriti preduslove za razvoj različitih privrednih grana: turizma, elektroenergetike i korišćenja obnovljivih izvora energije…”.

Nije objašnjeno kako to kabl i trafo stanice mogu tako silno da poguraju razvoj turizma.

U NVO Green Home upozoravaju da je plan za kabl štetan za životnu sredinu i neusklađen sa Nacionalnom strategijom održivog razvoja koja predviđa zaštitu biodiverziteta i očuvanje prirodnih vrijednosti, povećanje nacionalnih zaštićenih područja, obnovu i sanaciju šuma, očuvanje pejzažnih ii prostornih vrijednosti. Tvrde da se mogućom realizacijom ovog projekta i plana gubi biodiverzitet, pejzaž i prostor. Ne treba zaboraviti ni da kabl treba da prođe kroz zaštićeno područje – dva nacionalna parka. Naravno, tu vreba i opasnost da izgubimo status UNESCO zaštićenog područja dijela Nacionalnog parka Durmitor kroz koji je predviđen prolazak kabla. No, šta je UNESCO pri drugarskom dogovoru za biznis.

Polazna tačka za kabl sa crnogorske strane je – rt Jaz koje u dokumentaciji figurira kao najbolje rješenje, dok su varijantna rješenja rt Platamuni, Trsteno, plaža Jaz. Problem, eto, može biti to što su usred zemlje kojoj bi turizam trebalo da bude vodeća privredna grana izabrane lokacije koje imaju turistički značaj. Uz to, tvrde da će kablom podstaći turizam. Da se ni ekologija ne zapostavi ovim planom – u obzir se uzimaju i Platamuni koji su, zapravo, zaštićeno Emerald područje.

Lokacija za konvertorsko postrojenje je, prema dokumentaciji – Blato, u Lastvi Grbaljskoj. No, mještani su se tome usprotivili.

PUNO RUPA: U Green Homeu tvrde da Nacrt strateške procjene uticaja plana za kabl ne sagledava sve bitne aspekte uticaja.

,,Pitanje uticaja postavljanja podvodnog kabla na ribe i na ribarstvo nije ni pomenuto. Dok se u Italiji vodi polemika oko mogućih negativnih uticaja upravo na ovu važnu privrednu granu – kod nas ni pomena”, kaže Jelena Marojević, programska direktorica NVO Green Home.

Ona pojašnjava da ovakva vrsta kablova proizvodi magnetno polje koje rastjeruje ribu. Takođe, tvrdi Marojević, kod planiranja ovakvih zahvata od izuzetnog značaja je i identifikovanje oblasti u kojima se riba mrijesti kako bi se prilikom polaganja kabla izbjegla ta područja. U našoj dokumentaciji – toga nema.

No, osim ekoloških problema kojima obiluje planska dokumentacija za Berluskoni-Đukanovićev kabl ima i drugih nejasnoća. Jedna od najvažnijih je koliko će građane Crne Gore koštati taj kabl, a koliko će od njega i da li će uopšte imati koristi.

,,U dokumentaciji za kabl ne postoji izračunata ni ekonomske vrijednost izgubljene teritorije, posebno one koja je pod zaštitom države, niti šume i poljoprivrednog zemljišta. Ne postoje ni indirektni troškovi koji nastaju uslijed gubitka pejzažnih vrijednosti i negativnog efekta na turizam, a koji su obično i najveći u ovakvim projektima. Vrlo je izvjesno da će najveću korist imati Italija preko kompanije Terna, koja projekat realizuje sa crnogorskim Elektroprenosom, u kojem je vlasnički udio dobila bez tendera”, tvrdi Jelena Marojević.

Ima tu svega. Čak i primjera za Vjerovali ili ne: ,,U dokumentaciji za kabl se pozivaju na stratešku procjenu za Prostorni plan Crne Gore koja, zapravo, nikada nije ni urađena”, upozorava Marojević.

No, sve je moguće u sapunici o struji koja treba da ima srećan kraj. I to u – Italiji. Koliki će biti troškovi dok se dođe do srećnog kraja koji je naručio politički vrh Crne Gore – nije ni bitno. Bitno je da se posao završi. Valjaće već nekome.

Marijana BOJANIĆ