,,Plašim se da će opet biti stara pjesma – da satima čekamo u redovima za ljekove u državnim apotekama, ko vareniku 90-ih”. Ovako je jedan podgorički penzioner za Monitor prokomentarisao odluku Ministarstva zdravlja da od 26. novembra prestaje izdavanje ljekova na recept i u privatnim apotekama.
Projekat Sa receptom i u privatne apoteke počeo je u martu ove godine. Pored 44 Montefarmove apoteke, osiguranici su dobili mogućnost da podižu ljekove na recept i u 107 privatnih apoteka. Iz Ministarstva zdravlja su nedavno ocijenili da je ovaj projekat ispunio očekivanja i da su privatne apoteke, zajedno sa Montefarmom, obezbijedile pristojnu snabdjevenost ljekovima. Projekat je od strane Fonda za zdravstvo takođe ocijenjen kao uspješan i najavljivan je njegov produžetak i za iduću godinu. Ali od toga neće biti ništa.
Tokom trajanja projekta jedna od najčešćih žalbi bila je što u privatnim apotekama propisani lijek građani nijesu mogli da podignu na recept, ali su mogli da ga kupe.
Otkako je zamijenio Miodraga Radunovića, novi ministar zdravlja Budimir Šegrt nije štedio kritike na račun dosadašnjeg rukovođenja u zdravstvu: ,,Veliki novac ide na liste čekanja, liječenje van granica Crne Gore i plaćanje dopunskog rada. Uz to, ogromna potrošnja ljekova po glavi stanovnika čini sistem sporijim i nepraktičnim. Prema ekonomskoj analizi, koju su radili Fond zdravstva i Ministarstvo finansija, mi smo najbolesnija nacija gledano po količini ljekova po glavi stanovnika”, izjavio je ranije Šegrt.
Za mnoge naprasno, ministar zdravlja Budimir Šegrt odlučio je da prekine dalju saradnju sa privatnim apotekama. Objasnio je da je Vlada sugerisala Ministarstvu da se takav ugovor napravi zato što je početkom ove godine nastala ogromna nestašica ljekova.
,,Montefarm je potpuno sposoban da obezbijedi uredno snabdijevanje tržišta Crne Gore za sve osiguranike i to je jedina i prava istina o ovom pitanju”, poručio je Šegrt.
Direktor Montefarma Radoman Dragaš za Monitor kaže da je ,,deficitarnost pojedinih ljekova povremeno postojala i u periodu kada su građani imali mogućnost da se, podsredstvom recepata, snabdijevaju i u državnim i u privatnim apotekama, ali ne krivicom ni jednih, ni drugih, već zbog deficitarnosti kod određenih proizvođača. Samim tim, nemoguće je prognozirati idealnu snabdijevenost, ali ne očekujemo smetnje u snabdijevanju u narednom periodu”.
U Udruženju privatnih apoteka su sigurni da će raskid ugovora za posljedicu imati nestašice ljekova i čekanje u redovima, kao što je bila praksa, kažu, do uvođenja privatnih apoteka u sistem izdavanja ljekova na recept.
Crna Gora je prošle godine za zdravstvo potrošila 223 miliona eura iako su budžetom bila predviđena 172 miliona. Budžet za ovu godinu za ljekove i medicinska sredstva je 44,9 miliona eura. Kako po običaju novca nedostaje, mnogi tumače da je i to glavni razlog prekida ugovora sa privatnim apotekama, kojima je predviđeni iznos za ovu godinu plaćen.
Ministar Šegrt je kazao da su privatne apoteke ispunile sve ugovorene obaveze i korektno odradile posao koji se od njih tražio. Za raspodjelu ljekova od države su privatne apoteke dobile 3,6 miliona eura. Od tog novca, privatne apoteke su zaračunale oko 900 hiljada na osnovu svoje marže i svojih usluga, po riječima Šegrta, opravdano i zakonito. Međutim, po njemu je sporno što tih 900 hiljada nije ostalo u državnom zdravstvenom sistemu, odnosno Montefarmu kojeg finansira Fond za zdravstveno osiguranje.
U Udruženju privatnih apoteka imaju drugačiju računicu. Oni su predočili da je Fond raspodijelio 17,5 miliona eura – za 44 državne apoteke oko 14 miliona, a za 107 privatnih 3,6 miliona. Fond plaća isti iznos i državnim i privatnim apotekama 67 centi po receptu. Na ime tih troškova plaćeno je 900.000 za 107 privatnih apoteka, i preko tri miliona za 44 državne apoteke, koje su pored ovih od države imale prihode od preko četiri miliona eura za plate i troškove. Iz Udruženja su istakli i da u 44 državne apoteke radi gotovo 500 zaposlenih, a u 107 oko 400. Poentirali su da se ovom odlukom čuva monopol Montefarma.
,,Građani Crne Gore treba da znaju da je priča o uštedama i navodnom smanjenju troškova netačna i licemjerna, jer bi se milionske uštede mogle napraviti kada bi građani Crne Gore prestali da plaćaju ljekove po najvišoj cijeni u odnosu na sve države Balkana. Samo na jednom tenderu država nepotrebno potroši po par miliona eura, jer se ne registruju ljekovi koji su po 50 puta jeftiniji od onih koji su odobreni za uvoz i koje Fond plaća, samo zato što se na taj način čuvaju monopolski lobiji i privatni finansijski interesi”, saopštili su iz Udruženja.
A u radu Fonda postoji dosta blago rečeno nelogičnosti. Počev od nestašice ljekova koja se ove godine desila usljed nekoordinisanosti Fonda, Montefarma i Ministarstva, preko obaranja tendera zbog ,,tehničkih detalja”, pa do duga od preko 30 miliona eura, za koji direktor Fonda Kenan Hrapović tvrdi da mu je u nasljedstvo ostavio njegov dojučerašnji partijski SDP kolega Ramo Bralić.
Bralić je nedavno javno podsjetio da su dok je on upravljao Fondom cijene ljekova u Crnoj Gori bile manje u prosjeku 30 odsto u odnosu na Srbiju i pitao kakve su sada cijene ljekova u odnosu na okruženje? Na to pitanje prije par mjeseci nije odgovorio ni premijer Đukanović u Skupštini kada su ga tokom premijerskog sata pitali zašto je 50 odsto medikamenata skuplje nego u Srbiji, te da pojedini Ijekovi u susjedstvu koštaju pet, a kod nas 18 eura.
Iz Ministarstva su objavili da će se cijene ljekova ubuduće određivati upoređivanjem sa cijenama u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji i nadaju se da će tako bar neki medikamenti pojeftiniti.
Cijena je manji problem od toga što ljekova nema. Često i za one najteže bolesti. Tokom aprila ove godine iz Klinike za onkologiju i radioterapiju Kliničkog centra Crne Gore, kazali su da nema određenih ljekova za terapiju malignih bolesti. Pojedini su nedostajali duže od mjesec. U maju je došlo do nestašice ljekova za HIV pozitivne.
Na deficit ljekova navikli su se i srčani bolesnici: ,,Duže od mjesec nije bilo u apotekama lijeka tritace niti njegove zamjene, pa sam se sjetio da mi prijatelj boluje od iste bolesti i pozajmio od njega. Unuk mi se smijao i govorio da mi stariji mijenjamo ljekove ko oni sličice. Primijetio sam i da se ljudi snalaze, pa dok čekaju u domu zdravlja dogovaraju trampu ljekova koji im fale”, kaže naš sagovornik sa početka teksta.
Mnogo je onih kojima je određeni lijek prijeko potreban, pa idu u okolne zemlje da ih nabave, traže spas kod nadriljekara koji se reklamiraju u medijima i na društvenim mrežama, ili medikamente naručuju preko interneta. A dok neophodnih ljekova nema, Agencija za ljekove i medicinska sredstva apeluje na građane da, uprkos povremenim nestašicama, ne pribjegavaju nabavci ljekova putem interneta, već da se medikamentima snabdijevaju isključivo u apoteci. Strpljen spašen.
Može li se stati na put ovolikoj neozbiljnosti?
Crna Gora evropski rekorder
Prema analizi Ministarstva zdravlja o potrošnji ljekova, u posljednjih pet godina godišnji izdatak za ljekove rastao je po stopi od deset do 12 odsto. Po kriterijumima Svjetske banke procenat od šest do osam odsto alarm je da se dešava neopravdana potrošnja, i da su neophodne analize i racionalizacija. Analize Ministarstva su pokazale da je Crna Gora, pored Mađarske, država koja najviše troši za ljekove po glavi stanovnika u Evropi. U prošloj godini smo na ljekove potrošili, uključujući privatni i javni sektor, 62.284.736 eura, ili svaki građanin je godišnje na ljekove dao nešto više od 100 eura. Najviše se koriste ljekovi za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, te oni koji djeluju na bolesti digestivnog sistema i metabolizma, zatim medikamenti koji djeluju na nervni sistem… Najviše novca se već godina troši na medikamente koje pacijenti koriste za liječenje malignih tumora.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice