Blokade kapija preduzeća i sprečavanje izvoza, novi su vid radničke borbe. Rudari Boksita u Nikšiću i radnici KAP-a pokušavaju na ovaj način da se izbore za svoja prava. Radnici KAP-a, koji su stekli uslove za prijevremenu penziju, pretprošle sedmice su tri radna dana blokirali izvoz aluminijuma u znak protesta što im uz pravo na penziju nijesu isplaćene otpremnine, kao njihovim prethodnicima, niti novac iz Stambenog fonda. Oni očekuju da će im Vlada omogućiti da dobiju otpremnine od 6.000 do 14.000 eura, kao i po 117 eura za svaku godinu staža (na ime naknade iz nekadašnjeg Stambenog fonda).
Dalju blokadu izvoza su odgodili nakon što su se dogovorili sa svojim advokatom Zoranom Piperovićem da sačekaju sastanak sa ministrom ekonomije Vladimirom Kavarićem.
Iz menadžmenta KAP-a su upozorili radnike da nemaju para za otpremnine, niti su po zakonu dužni da ih isplate. Da njihova potraživanja nemaju zakonsku osnovu jasno je i radnicima KAP-a ali se oni pozivaju na dosadašnju praksu – otpremnine koje su dobile njihove kolege u KAP-u i radnici Željezare. ,,Očekujem da mi ministar kaže da za isplatu otpremnina nemaju pravni osnov, ali smo sigurni da za to postoji moralni osnov”, kazao je prije razgovora sa Kavarićem advokat Piperović.
Dogovor ipak nije postignut nakon ovonedjeljnog sastanka advokata radnika i ministra Kavarića. ,,Pred ministrom Kavarićem zvao sam ministra finansija Radoja Žugića kojeg sam pitao o mogućnostima isplate putem rebalansa budžeta. Dogovoreno je da se sa njim vidim narednih 10-15 dana i razmotrimo modalitete isplate”, saopštio je Piperović.
Radnici KAP-a, budući penzioneri, nijesu zadovoljni ovakvim razvojem situacije i najavljuju da će o daljim koracima odlučiti u petak. Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić nakon nedavnog upada u upravnu zgradu najavio je da ovoj grupi bivših radnika obezbjeđenje neće dozvoliti ulazak u fabrički krug.
Za utjehu radnicima je vijest da će najkasnije za sedam dana biti uplaćeno 2,2 miliona za povezivanje radnog staža za nešto više od 250 radnika koji bi trebalo da do kraja septembra steknu pravo na penziju.
Vladajuća većina je u Skupštini, krajem jula, ekspresno usvojila izmjene Zakona o penzijsko invalidskom osiguranju po kome se radnici KAP-a mogu penzionisati ukoliko imaju 30 godina radnog staža. Za ostale građane važi uslov od 40 godina. Radnici KAP-a, njih 420, nakon ove izmjena zakona stekli su pravo za odlazak u penziju. Oko 160 zaposlenih to može da uradi odmah dok je za ostale uslov uplata 2,2 miliona eura na račun Fonda PIO, na ime njihovog beneficiranog staža. Radnici KAP-a mogu iskoristiti ovo pravo do 30. septembra, do kada važi zakon.
Opozicija je tokom rasprave o izmjenama ovog zakona ocijenila da su posrijedi neustavna i diskriminatorska rješenja.
,,Sve što se dešavalo u KAP-u je pošlo pogrešnim putem neznanja i korupcije i tu više popravke nema. Sada to pokušava da popravi isti onaj majstor koji je udesio i KAP i Crnu Goru. I onda se ne moramo čuditi odakle zakon za samo jednu fabriku, i uz to još vremenski ograničen na nepuna dva mjeseca. Uz neznanje i korupciju se nakalemio i strah od socijalnog bunta, a onda iz svega toga proizišao nakaradni i diskriminatorski zakon o prijevremenom penzionisanju samo za radnike iz aluminijske industrije”, kaže za Monitor poslanik Janko Vučinić, nekadašnji sindikalni vođa nikšićkih željezaraca.
Nedavno je 120 sadašnjih i bivših radnika Željezare i njenih nekadašnjih pogona Radventa i Messera uputilo žalbu Ustavnom sudu zbog odluke Skupštine da odbije njihov zahtjev za povoljnijim penzionisanjem koji je odobren radnicima KAP-a u stečaju.
Predsjednica Sindikata KAP-a Sandra Obradović smatra da najveći ceh promašenoj privatizaciji i nemoći države da spriječi sunovrat nekadašnjeg giganta plaćaju radnici. ,,Najsvježiji primjer je ‘brzopotezno’ usvajanje zakona o prijevremenom penzionisanju oko 420 zaposlenih i podijeljena mišljenja javnosti oko ‘benefita’ koje su ti zaposleni dobili. Naime, svi van KAP-a smatraju da je to još jedno opterećenje za budžet države. Međutim, stvari za nas u KAP-u su potpuno drugačije. Naime, niko ko nije radio u KAP-u ne zna i ne može suditi o tome kako je raditi u izuzetno teškim uslovima i po zdravlje opasnim poslovima”, kaže za Monitor Obradovićeva.
Ona napominje da je ovo prva grupa radnika koja napušta KAP a da nije dobila otpremninu bilo kao tehnološki višak po Kolektivnom ugovoru ili otpremninu po Socijalnom program. Ključni argument, smatra ona, je nezakonito otet strogo namjenski novac iz Stambenog fonda u iznosu od oko četiri miliona eura, za čije uzimanje niko nije odgovarao.
Radnicima KAP-a je krajem prošle nedjelje uplaćen dio julaske plate. Pitali smo Obradovićevu da li ima nezadovoljstva ostalih radnika zbog nedavne blokade fabrike: ,,Potpuno je razumljiv revolt zaposlenih koji su se odlučili na blokadu izvoza aluminijuma, jer se nažalost drugačije ne može riješiti ovo pitanje. Mi ostali, kao trenutno radno angažovani, podržavamo njihovu borbu, jer smo svjesni činjenice da se svakog trenutka to isto može i nama desiti, a možda i još gore, da se fabrika zatvori i da završimo na tržištu rada bez ikakvih prava”.
I dok će se u petak znati da li će uslijediti nova blokada izvoza iz KAP-a, rudari u nikšićkim Rudnicima boksita i dalje dežuraju ispred kapije i sprečavaju izvoz. Rudarima se duguje osam zarada, oko sedam hiljada eura, nisu isplaćena ni dva regresa, zimnica i tri plate iz ljeta 2010. Traže dogovor o isplati zarađenog i uplatu makar dvije plate.
Izvršni direktor Boksita Milorad Đurović tvrdi da bi se samo od para koje bi se dobile da se u Mađarsku opremi kontigent rude koji je zarobljen usljed blokade, mogle isplatiti ne jedna nego tri plate. Pominje i pregovore sa jednom njemačkom kompanijom o isporuci 500.000 tona rude, pa bi mjesečna isporuka, uključujući kupce Njemce, Mađare, Poljake i Čehe iznosila oko 65.000 tona.
-Direktor pogađa neke ugovore i prodaje rudu evo godinu a od toga ništa nema, nepovjerljivi su rudari koji nastavljaju blokadu.
Vučinić kaže da u potpunosti opravdava i podržava proteste i borbu bivših radnika KAP-a i rudnika, jer im je to nametnuto: ,,Rudari se bore za opstanak i golo preživljavanje. I kod jednih i drugih je ogromno nepovjerenje kako prema pojedincima tako i prema institucijama, jer su mnogo puta bili prevareni. Ovoga puta najviše od svojih sindikalnih lidera koji su ih izigrali i ‘pustili niz vodu’, pogotovo radnike KAP-a prema kojima se sindikalni lideri odnose kao da nikada nijesu ni postojali niti radili u Kombinatu”.
Do sada je Vlada imala volje da od naših para spašava privatne kompanije. A glavni princip po kome se odlučuje o zahtjevima radnika je njihova brojnost i procjena koliko bi oni eventualnim protestima mogli da destabilizuju vlast. Ispada da samo radnici velikih preduzeća mogu protestima da izboksuju ustupke vlasti, odnosno poštovanje zakonom zagarantovanih prava kao što je pravo na mjesečnu zaradu, dok su oni zapošljeni u manjim firmama osuđeni da trpe.
Poslanik Mladen Bojanić za Monitor kaže da su neki radnici ,,jednakiji” od drugih. ,,Tu razloge vidim u strahu vlasti od većih protesta koje naravno mogu organizovati samo zaposleni ili bivši zaposleni velikih kompanija. Pojedincima ili manjim grupama ostaje da svoja prava traže u dugotrajnim i neizvjesnim sudskim procesima”.
Da država ne rješava probleme sistematski već samo gasi pojedinačne požare, smatra i Obradovićeva: ,,Ako se govori o benefitima koje neko dobija ili je dobio, moram jasno istaći da ih zaposleni u KAP-u, pa ni u Crnoj Gori nemaju ili vrlo malo imaju i ako ih dobiju, to je zbog toga što je neko mnogo veći dobio mnogo više, pa mrvicu mora dati i zaposlenima”, kaže Obradovićeva.
Vučinić smatra da vlast procjenjuje da li joj i od koga prijeti opasnost za ugrožavanje njenih političkih pozicija: ,,Svi se upravljaju tim ‘pravilom jačega’ i u zavisnosti od toga koliku stvarnu opasnost za vlast mogu da predstavljaju ili rečeno kockarskim žargonom koliko mogu dobro da ‘izblefiraju’ tu vlast, uspijevaju u ostvarivanju svojih namjera ili zahtjeva”.
Nakon ovonedjeljnog sastanka sa ministrom ekonomije, advokat Piperović je upozorio radnike KAP-a, koje zastupa, da nezadovoljni radnici zavise od dobre i političke volje izvršne vlasti te da ne bi bilo pametno da se kreće u nove proteste.
Bolje im je da se nadaju milosti.
MLADEN BOJANIĆ, POSLANIK
Efikasna radikalizacija
Dosadašnja praksa je pokazala da se radikalizacijom protesta, blokadama, štrajkovima glađu i zatvaranjem u rudarske jame najbolje i najefikasnije ostvaruju prava zaposlenih ili otpuštenih radnika. Razlozi leže, sa jedne strane, u zanemarivanju problema dok ne eskaliraju, a sa druge, u strahu vlasti da se takvi protesti ne pretvore u političke pobune. Obično se problemi rješavaju tako što se država odrekne nekog svog prihoda (poreza, koncesije…) kako bi umjesto vlasnika izvršila plaćanje i primirila sitaciju za neko vrijeme. Naravno, time je trajno rješenje samo odloženo, ali je kupljeno nešto vremena. Inače je to matrica ponašanja ove vlasti, od izbora do izbora, nadajući se da će neki strani investitor doći sa gomilom novca i riješiti sve ekonomske probleme.
Predrag NIKOLIĆ