Povežite se sa nama

INTERVJU

Igor Bogojević, slikar: Originalnost se ne može stvoriti na silu

Objavljeno prije

na

Igor Bogojević je rođen 10. marta 1980. godine u Podgorici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na cetinjskom Fakultetu likovnih umjetnosti diplomirao je 2002. u klasi Dragana Karadžića, a titulu magistra umjetnosti na istom fakultetu stekao je 2007. gdje mu je mentor bio Bane Sekulić. Nagrađen je nagradom Univerziteta Crne Gore za postignute rezultate tokom studija.

Godine 2003. nagrađen je stipendijom grčke vlade za dvogodišnje specijalističke studje na atinskoj Akademiji lijepih umjetnosti, koju je uspješno završio dvije godine kasnije u klasi prof. Triandafilosa Patraskidisa. Naredne godine priređuje veliku samostalnu izložbu u galeriji atinskog Kulturnog centra Melina Merkuri, koja nailazi na veliko interesovanje grčkih medija.

U Atini je živio do 2007. godine kada se vraća u Crnu Goru i nedugo zatim, sljedeće godine, odlazi u Pariz u Cite des Art gdje boravi devet mjeseci. Nakon toga provodi godinu dana u ateljeu slikara Petra Omčikusa i Kose Bokšan u Parizu. Godine 2011. odlazi u Njujork na poziv The Broadway Gallery NYC gdje ostaje da živi i stvara u svom ateljeu na Menhetnu.

Dobitnik je Zlatne medalje na Salonu Academie Internationale Ecole de la Loire, France 2009. godine i nagrade za crtež Atlantic Gallery New York 2015.

MONITOR: Kako Vas je životni put odveo u Njujork?
BOGOJEVIĆ: Bilo je to u ljeto 2011. godine. Boravio sam u Parizu, privodeći kraju svoju samostalnu izložbu u galeriji Museum, na Gare d’ Austerlitz. Jednog jutra na svoj email primio sam pismo Broadway galerije iz Njujorka, koja me je pozivala da učestvujem na grupnoj izložbi Artists at Home and Abroad. Izložba je organizovana u oktobru te godine. Na na njoj sam učestvovao sa svojim radovima i od tada neprekidno boravim u Njujorku.

MONITOR: Da li je boravak u Njujorku inspirativan za Vas kao slikara?
BOGOJEVIĆ: Njujork je za mene bio potpuno nova i nepoznata sredina i poslije Atine i Pariza djelovala mi je kao osvježenje. Pun pozitivne i dinamične energije, s bezbroj dešavanja u umjetnosti i umjetnika sa svih strana svijeta koji u njima učestvuju, doprinio je da se osjećam kao kod kuće. Dobra energija koju sam tu osjetio motivisala me je da se zadržim i pokušam da budem dio te sredine. Četvrtkom uveče otvaraju se izložbe. Tada, bilo da ste u Chelsea-u, gdje je koncentracija umjetničkih galerija najveća na svijetu, ili na Lower East Side-u, gdje galerije rade sa umjetnicima koji se tek afirmišu, u prilici ste da budete svjedoci i dio jednog neizmjerno bogatog umjetničkog života koji je veoma interaktivan i gdje za vrlo kratko vrijeme postajete i vi neraskidivi dio toga.

MONITOR: Poznati ste po monumentalnim platnima na kojima dominira Vaša umjetnička fascinacija konjima… Otkud to da su konji čest motiv na Vašim platnima?
BOGOJEVIĆ: Konj je motiv koji razvijam duže od deceniju na svojim slikama. Moj djed je imao konje i te slike nosim iz djetinjstva. Oni su za mene metafora ljudske duše. U moj likovni svijet uplovili su spontano, kada sam tražio način da svom gestu nađem formu koja će na najbolji način ovaplotiti ono što nosim u sebi. Na mojim platnima i crtežima ta tijela su u stalnom pokretu, ispreplijetana u veliku, kompaktnu formu.

MONITOR: Da li je danas moguće biti originalan slikar?
BOGOJEVIĆ: Originalnost je nešto što se ne može na silu stvoriti. Mislim da umjetnik koji je iskren u svom izrazu može u svom djelu dati tu vrstu posebnosti koja će doprinijeti da njegovo djelo stoji iznad mase. To nešto, duboko lično, izvučeno iz dubina umjetnikove utrobe, može da da taj individualni pečat koji će umjetničko djelo odrediti kao originalno.

MONITOR: Šta je dominantna karakteristika savremenog slikarstva u svijetu?
BOGOJEVIĆ: Njujork je centar svjetske umjetnosti i prateći svakodnevna dešavanja stičem utisak da je glavna karakteristika raznovrsnost. Raznovrsnost likovnih poetika, stilova. Umjetnost služi kao sredstvo nesvjesnog poniranja u dubinu umjetnikove intime ili kao reakcija na društvene, pa i političke pojave i odnose u društvu. Velike galerije su, na kraju, te koje diktiraju šta je aktuelno. Osim njih, postoji i mnoštvo manjih galerija koje su zadržale svoju autonomnost i svojim izložbama daju jedan širi pogled na umjetnost danas. U svakom slučaju, raduje činjenica da je slikarstvo danas i te kako živo i stoji potpuno ravnopravno, rame uz rame sa ostalim vidovima umjetničkog izražavanja: multimedijima, instalacijama i performansima.

MONITOR: Na Salonu međunarodne škole na Loari 2009. godine za sliku Na Seni osvojili ste Zlatnu medalju. Koliko Vam je ta prestižna nagrada pomogla u daljem radu?
BOGOJEVIĆ: U konkurenciji od sto umjetnika iz čitavog svijeta, žiri Salona dodijelio mi je Zlatnu medalju – prvu nagradu za sliku na izložbi u dvorcu Beauregard, smještenom u predivnoj dolini Loare. Ta nagrada je za mene bila ogroman podsticaj. Činjenica da je vaš rad odabran kao najbolji u Francuskoj, zemlji sa nevjerovatnom umjetničkom tradicijom, čini vas izuzetno ponosnim i motivisanim da istrajete u svom radu. Nagrade koje umjetnik osvoji na međunarodnoj sceni objektivan su pokazatelj kako druge sredine vrednuju vaš umjetnički rad. Ta nagrada otvorila mi je put za izložbe koje su uslijedile u Parizu nedugo poslije nje.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o savremenom crnogorskom slikarstvu i koje slikare posebno cijenite?
BOGOJEVIĆ: Crna Gora je iznjedrila neke od najvećih svjetskih slikara.U sjećanju mi je ostao susret sa gromadom crnogorskog i svjetskog slikarstva Dadom Đurićem 2009. godine u Zizoru. U Parizu sam godinu dana boravio u ateljeu velikih slikara Petra Omčikusa i Kose Bokšan, koji su mi pružili nesebično gostoprimstvo i podršku i čije prijateljstvo nosim u srcu kao najvredniji relikt mog boravka u Francuskoj. Tu je i Jarmila Vešović, sa kojom sam imao čast da izlažem u Parizu 2009. godine. Ona je dobitnica mnogih prestižnih francuskih i svjetskih priznanja i nagrada.

Izložbe

Samostalne izložbe:

• Atlantic Gallery, Winners of Atlantic Gallery’s Summer Invitational: “Drawing: The Art of Seeing” with Joseph Shepler and Scip Barnhart, New York 2015
• Ariana Rockefeller Pop-Up Shop, New York 2014
• The Four Seasons, New York 2013
• Gallery Museum, Paris, France 2011
• Gallery Space Marmelade, Paris, France 2011
• Gallery Space Marmelade, Paris, France 2010
• Gallery Le Petit Consulat, Valjevo, Serbia 2010
• Gallery Museum (with Yarmila Vešović), Paris, France 2009
• Open studio exhibition, Cité Internationale des Arts, Paris, France 2008
• Contemporary Art Center of Montenegro, Centar Gallery, Podgorica, Montenegro 2007
• Rusko Poslanstvo, Academy of Fine Arts (M.A. exam exhibition), Cetinje, Montenegro 2007
• Melina Merkouri Gallery – Athens Cultural Center, Athens, Greece 2006
• Embassy of Serbia and Montenegro, Athens, Greece 2004
• Rusko Poslanstvo, Academy of Fine Arts (graduation exhibition), Cetinje, Montenegro 2002
• Art Gallery, Sveti Stefan, Montenegro 2002

Grupne izložbe:

• National Juried Exhibition of drawings: Art of Seeing”, Atlantic Gallery, New York 2015
• The Broadway Gallery NYC, New York 2011
• Salon Academie internationale Ecole de la Loire, chateau de Beauregard ( Medaille d’Or) 2009
• “Les passants”, Galerie Art’est, Paris, France 2009
• Art Babel 2009, Cite internationale des Arts, Paris, France 2009
• Pizana Gallery, Podgorica, Montenegro
• Art-Lab Gallery, Athens, Greece 2007
• Technousia Gallery, Thessaloniki, Greece 2005
• Academy of Fine Arts, Athens, Greece 2005
• Association of Fine Artists of Montenegro, Podgorica, Montenegro 2005
• Academy of Fine Arts, Athens, Greece 2004
• Rusko poslanstvo, Cetinje, Montenegro 2002

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo