Ovo je očito vrijeme kada su nekretnine vrednije od začina. No, vremena se mijenjaju, a neke stvari su ipak trajne”, rekao je stariji Ulcinjanin, bivši radnik Solane Bajo Sekulić, kada je saznao da je u toj kompaniji uveden klasični stečaj. Podsjetio nas je da je berba soli organizovana čak i tokom Drugog svjetskog rata, kao i da je Solana uz Hotelsko-turističko preduzeće Ulcinjska rivijera, koja takođe nestaje, izgradila moderni Ulcinj. Bila je ta jedina domaća fabrika soli izvor egzistencije stotine ljudi, ekonomska, ekološka, turistička i kulturološka vrijednost tog grada i čitave zemlje. Gašenje Solane je tužna priča za Ulcinj i logična posljedica modela crnogorske tranzicije. STEČAJ: Pakao za ovo preduzeće i, tada, za preko 300 njegovih radnika počinje sredinom devedesetih godina kada je Solana praktično postala firma Demokratske partije socijalista. Već tada je zapala za oko tranzicionim biznismenima, prije svega zbog površine od čak 15,2 miliona kvadratnih metara u samom zaleđu Velike plaže. Iako je vlast najavljivala da će ona biti prodata strateškom partneru na tenderu, novog vlasnika je dobila na berzi. Priliku da se dočepaju Solane iskoristili su krajem 2004. godine Eurofond i Moneta i obveznicama stare devizne štednje za manje od milion eura kupili više od 60 odsto akcija tog preduzeća. Većinski vlasnik Eurofonda Veselin Barović ubrzo postaje i većinski vlasnikSolane. Novi menadžment je imao divne planove, najavljivao višemilionska ulaganja, a samo četiri mjeseca kasnije uveden je – stečaj. Zbog duga od 13 hiljada eura!? Rečeno je da Solana neće prodavati imovinu, već će se kroz petogodišnji programirani stečaj pokušati oporavak firme. Nastupio je težak period. Solanu su napuštali svi koji su mogli. Sada je ostalo nešto manje od 80 radnika koji primaju tek akontaciju od 100 eura. A i nje nema već punih pet mjeseci. Sada će i oni vjerovatno na biro za zapošljavanje. Koga je uopšte briga što je stanje u Solani zaista žalosno. „Kao da je bomba pala”, kaže dugogodišnji direktor te fabrike Lazar Ban.
PRENAMJENA: Naravno da Barović nikada nije bio zainteresovan da proizvodi so. Mučan je to i naporan posao, a malo profitabilan. Zato on neće da izdvoji oko sto hiljada eura kako bi se pripremila ovogodišnja berba, od koje se, prema procjenama stručnjaka, može prikupiti najmanje 13 hiljada tona slanih kristala. Od njihove prodaje zaradilo bi se bar pola miliona eura. Barović je odavno napravio računicu. U foto-finišu donošenja Prostornog plana zemlje 2008. godine iskoristio je dobre veze sa političarima i uspio taj ogroman prostor preimenovati u turistički!? Na zaprepašćenje javnosti jedan od obrađivača tog plana je rekao da je Solana zapravo štetna po životnu sredinu i da ugrožava okolna poljoprivredna dobra!? „Svaka solana, pa i ova u Ulcinju, devastira prirodnu sredinu i zato smo predviđeli mogućnost da se tu izgrade turistički objekti”, saopštio je Predrag Bulajić. Barović se ponadao da će mu prenamjena plana donijeti ogromnu dobit. Ponadao se 2009. godine da mu ona može donijeti čitavih 300 miliona eura. Egipćani, koji su, kasnije, u 90-godišnji zakup uzeli poluostrvo Lušticu, su bili spremni da izdvoje „tek” dva puta manje. Ako se prostornim planom Ulcinja, koji je u izradi, predvidi mogućnost da se gradi i u Ulcinjskom polju, pored bulevara koji od grada vodi prema Velikoj plaži, još više će pasti cijena zemljišta na solani. A ono je ionako uglavnom močvarno.
SOS: Još više problema Barović će imati sa moćnim „ptičjim lobijem” u EU. Solana je najveće prirodno staništa ptica u Evropi. Na tom prostoru ima 265 vrsta ptica, što je polovina registrovanih ptica na „starom kontinentu”. Sedamdeset vrsta je zaštićeno. Na terenima ovog jedinog proizvođača morske soli u Crnoj Gori zimuje oko 20.000 ptica, među kojima su neke izuzetno rijetke. Zbog toga je solana uvrštena u Područja od međunarodnog značaja (IBA) i u elitnu porodicu od četiri hiljade najzdravijih područja Evrope. Očekuje se da bi ona zbog posebnog interesa za zaštitu mogla uskoro da bude na Ramsarskoj listi, što je najveći stepen vrednovanja močvara na planeti. Ako zaista prestane proizvodnja soli, ptice će morati da traže neki druge prostore i koridore. Biće to neprocjenjiva šteta za ovaj grad i čitavu zemlju, jer je posmatranje ptica u svijetu danas biznis profitabilniji od nautičkog turizma. „Niđe nema takve simbioze proizvodnje i zaštite prirode: samo dok Solana radi tj.dok pumpa vodu iz mora u bazene, tamo ima i ptica i soli. U protivnom, to je pustinja”, tvrdi ornitolog Darko Saveljić koji već 12 godina istražuje ptice na solani. Upućujući SOS da se iznađe način da solana opstane, on je poručio: “Ne samo Ulcinj, cijela se Crna Gora po njoj poznaje i već je, u biodiverzitetskom smislu, u međunarodnim naučnim krugovima ozbiljno zasjenila Skadarsko jezero. Ovo sa Solanom je definitivno najtužnija priča zaštite prirode Crne Gore, pa i šire!” Sa malo para, volje i spremnosti, Solana ipak može da ima lijepu budućnost. Ne samo zbog uključivanja u ovaj slučaj „ptičjeg lobija”, već i zbog kretanja na tržištu. U narednih desetak godina masovno će se zatvarati solane na kopnu. Morska so je, pokazuju istraživanja, nezamjenljiva u ljudskoj ishrani. Ova ulcinjska ima desetine minerala od kojih je većina nužna za ljudsko zdravlje. Naša solana spada u deset najvećih na Mediteranu.
Ako je morska so kao proizvod i začin preživjela svjetski neoliberalizam, valjda će i ulcinjska Solana crnogorsku tranziciju. Kao što je to, na primjer, uspjelo solani u Ninu. Fabrika soli u tom hrvatskom gradu je uspješna kompanija i zaštićeni park prirode. Nin je prošle godine, upravo zbog svoje solane, proglašen odredištem evropske izvrsnosti.
Mustafa CANKA
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice