Nema tome ni mjesec dana, a ministar finansija Milorad Katnić je na pitanje novinara o državnoj pomoći malim i srednjim preduzećima odgovorio kontrom: ,,Da li biste Vi dali od svoje plate subvenciju i pomoć za neko preduzeće?” Katnić je, mislili smo, htio reći kako ni on ni Vlada čiji je član nijesu spremni da državni novac kojim raspolažu bacaju u ekonomske bezdane.

Kakva zabluda.

Prošlonedjeljne vijesti razjasnile su šta je, zapravo, ministar finansija htio da kaže. Vlada DPS-SDP će, suština je, nastaviti da radi ono što mi ne želimo i nećemo – pa će našim novcem i dalje plaćati hirove i nesposobnost svojih prethodnika i njihovih poslovnih partnera, takozvanih strateških investitora.

Vlada Igora Lukšića je odobrila Ministarstvu finansija da ,,počne razgovore o preuzimanju duga” koji od Kombinata aluminijuma potražuje Dojče banka. Do kraja godine pregovarači bi trebalo da utvrde dinamiku vraćanja kredita koji će, bez bilo kakve sumnje, pasti na pleća poreskih obveznika Crne Gore. Riječ je o 22 miliona eura koja su Njemci, sredinom prošle godine, pozajmili kao namjenski kredit za investicije u KAP-u. Novac, međutim, nije završio u Kombinatu, a uprava fabrike je ,,zaboravila” na preuzetu obavezu da kreditore izvještava o načinu trošenju novca.

Pošto za Njemce, očigledno, 22 miliona nijesu beznačajan novac oni su našli način da zaštite svoje interese. Na drugoj strani, namještenici Olega Deripaske, zvaničnog vlasnika KAP-a, ponašaju se kao da ih se sve to ni najmanje ne tiče. A možda ih se i ne tiče. Za to vrijeme naš ministar finansija objašnjava kako se „ne radi o preuzimanju dugova, niti ugovaranju novih obaveza, već je to odgovoran odnos prema onome što je država već potpisala i garantovala”. Dodatno, Katnić nas tješi, ,,imamo dnevnu komunikaciju sa bankama, kako bi na najbolji način napravili dogovor da trošak, ako ga već imamo, smanjimo i učinimo podnošljivijim”.

A istina je: država će uz 22 miliona preuzetog kredita platiti još makar milion eura dodatnih troškova Dojče banke. Ne pristane li na to, bila bi prinuđena da odjednom vrati sve dugove KAP-a za koje je garantovala u minule dvije godine. To je preko 130 miliona eura. Novac koji Crna Gora nema.

Tek da se podsjetimo: prethodne vlade iste DPS-SDP koalicije prodale su većinski paket KAP-a za nepunih 50 miliona eura. Jedva nešto više država je dobila prodajom kotorskog Jugopetrola. Nikšićka pivara Trebjesa, jedno od najprofitabilnijih crnogorskih preduzeća, promijenilo je vlasnika za sadašnjih 13 miliona… U tu cijenu bio je uračunat i svjetski priznat brend Nikšićko pivo. Ponajbolje crnogorsko preduzeće u državnom vlasništvu, nekadašnji Telekom Crne Gore, prodato je za 100 miliona eura.

Sada bi nas – nije zgorega ponavljati dok ne bude kasno – privatizacija KAP-a po modelu Mila Đukanovića i Milana Roćena (neki to zovu ,,šojguizacija”) mogla koštati više od 130 miliona eura. Ne računajući već izgubljene desetine i stotine miliona po osnovu otpisanih dugova, datih subvencija, oproštenih prevara…

Odgovorno bi bilo da je Vlada od potpisivanja privatizacionog ugovora i ulaska Rusa u KAP kontrolisala šta i kako oni rade. Tada se ne bi desilo da se dugovi KAP-a za pet godina udvostruče, da bude izgubljeno 1.600 radnih mjesta, da se ugase Rudnik boksita, Glinica, fabrike za preradu aluminijuma. Uostalom, po osnovu prošlogodišnjeg ugovora o poravnanju između Vlade Crne Gore i vlasnika KAP-a država se u vlasničku i upravljačku strukturu Kombinata vratila otprilike u isto vrijeme kada je realizovan kredit Dojče banke. Zašto onda državni namjesnici u KAP-u nijesu kontrolisali realizaciju ovog aranžmana, i postarali se da pozajmljeni novac zaista završi u investicijama neophodnim za oživljavanje fabrike? Ili su ,,Rusi” (ko god da je zaista u pitanju) Njemce pokušali prevariti u dosluhu sa domaćim namještenicima?

Da je Vlada premijera Lukšića odgovorna prema crnogorskoj javnosti ona bi otklonila postojeće nedoumice i imenovala krivce. Ili makar podnijela ostavku uz obrazloženje da aktuelni ministri ne žele da učestvuju u prljavim rabotama. Ovako, ponavljajući jedne te iste fraze samo pokušavaju prikriti vlastitu neodgovornost i nesposobnost.

Dovoljno je vratiti se u proljeće ove godine da se vidi kako su nadležni na gotovo identičan način objašnjavali to što je Vlada sa 32 miliona eura našeg novca platila kredit koji su u Švajcarskoj uzeli većinski vlasnici Željezare u Nikšiću. I niko nije trepnuo kada je ta ista Željezara otišla u stečaj.

Zapravo, jesenas nam je ministar ekonomije Vladimir Kavarić objasnio da je stav Vlade da je vlasnik Željezare, holandski MNSS, novac koji je dobio uz garancije Crne Gore ,,samo dijelom iskoristio za razvojni potencijal fabrike”. Kao i u aktuelnom slučaju KAP-a, Vlada je do ovog zaključka došla kad je bilo kasno – pola godine nakon što je Željezara otišla u stečaj.

Državna pomoć je samo dovela do odlaganja problema, pametovao je ministar ekonomije a potom u dobroj mjeri potvrdio mišljenja prema kojima je imati ovakvu Vladu isto što i biti bez nje. Ako nije i gore. ,,Nadamo se da će Privredni sud, kroz stečajni postupak, pronaći dugoročno i održivo rješenje”, govorio je crnogorski ministar ekonomije o kompaniji koja je poreske obveznike, odlukama ove i prethodnih vlada, u posljednjih 15-20 godina koštala više od 200 miliona eura. A sada treba da je spasi stečajni upravnik, dok se nadležni iz Vlade ,,nadaju”.

Da nijesu KAP i Željezara jedina preduzeća u Crnoj Gori kojoj vlast daje novac bez ikakvih obzira i kontrole pokazuje i primjer Fabrika elektroda Piva iz Plužina (FEP). I njoj je Vlada dala 2,5 miliona na ime pokretanja proizvodnje, da bi se kasnije novinarima žalili da pomoć ,,nije u potpunosti potrošena na predviđeni način”. Vratimo li se dvije godine unazad, sjetićemo se kako je aktuelni premijer, a tadašnji ministar finansija, odgovarajuči na upitnik EK objašnjavao da Prva banka državnu pomoć tešku 44 miliona eura ne troši na ugovoreni način. Naravno, i taj je ceh prebačen na teret crnogorskih poreskih obveznika.

Viša sila, pokušavaju nas ubijediti oni kojima je posao da štite interese države. ,,Vlada nije srećna zbog načina na koji je dodijeljena državna pomoć u prethodne dvije godine, ali nije mogla uticati da ta podjela bude drugačija…”, objašnjavali su u Skupštini Crne Gore, krajem oktobra, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović i ministri finansija i ekonomije Milorad Katnić i Vladimir Kavarić.

Prethodno je premjer Lukšić, na istom mjestu, obznanio da ,,ukupan iznos potpisanih garancija Vlade Crne Gore na dan 30. jun 2011 iznosi 558 miliona eura”. Ko će vraćati taj novac?

Prošlonedjeljna izjava ministra Katnića daje određene smjernice za traženje odgovora: ,,Ukoliko se situacija poboljša i KAP bude mogao da otplaćuje kamatu i kredit, država je sigurna i nema tu obavezu. Ukoliko se to ne desi, a postoji veliki rizik da se to neće desiti, onda treba da razgovaramo i da vidimo kako da napravimo dogovor sa bankama…”.

Nema sumnje – kad budemo plaćali tuđe račune, Vlada će se ponijeti ,,odgovorno”. Kao i do sada.

Zoran RADULOVIĆ