Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I kad se nema – može se

Objavljeno prije

na

Da li će crnogorski tranzicioni feniks – nikao iz pepela u doba ratova, hiperinflacije i međunarodnih sankcija – sagoreti u plamenu ekonomske krize koja trese Crnu Goru?
Vektra Montenegro, jedna od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, vlasništvo Dragana Brkovića, nije otišla u stečaj. A kad će, ne znamo. Mediji prenose potpuno suprotne poruke aktera pravno-ekonomskog duela koji se vodio u Privrednom sudu u Podgorici, pred vijećem sudije Miodraga Anđelića: Povjerioci najavljuju nastavak borbe kako bi dobili pravo na prinudnu naplatu svojih potraživanja, objašnjavajući da je sud njihov zahtjev odbio iz formalnih razloga – zbog nepotpune dokumentacije. Milić Popović, član uprave Vektre, tvrdi da je zlonamjeran zahtjev cetinjske Fagar Montenegro za uvođenje stečaja odbačen kao neosnovan pošto ,,likvidnost Vektre ni jednog trenutka nije bila dovedena u pitanje”.

Činjenice govore same za sebe: računi Vektre otvoreni kod NLB Montenegrobanke, Podgoričke i Hipo alpe adrija banke blokirani su, pošto na njima nema novca za prinudnu naplatu 4,66 miliona eura koje traže povjerioci kompanije.

Vektra Montenegro je, uz to, kod komercijalnih banaka zadužena sa više od sto miliona eura kredita. Vektrina ćerka kompanija Vektra Aviation DOO, sa svojom flotom, stavljena je u zalogu za kredit od 40 miliona eura. Pod zalogom je i Vektra -Jakić iz Pljevalja. Njome je matična kompanija pokrila kredit dobijen od mađarske OTP Banke (vlasnik svih akcija ovdašnje CKB). Brkovićev Horizon-Logistik je od 2007. godine u postupku ,,dobrovoljne likvidacije”. HTP Boka, najveća Vektrina akvizicija, od iste godine čeka početak rekonstrukcije starih, i najavljenu gradnju novih hotela. Dakle, ni ona matičnoj kompaniji ne donosi prihod.

Podgoričani imaju izreku – digni ga visoko, da bolje pa’ne. Teško je naći riječi kojima bi se preciznije i kraće opisala prošlost i sadašnjost, a možda i budućnost, Vektre Montenergo.

Prije tačno dvije decenije, 1990. godine Dragan Brković je osnovao preduzeće čija je osnovna djelatnost bila prodaja automobila francuske kompanije Pežo. Slijedio je period ratova i međunarodnih sankcija prema tadašnjoj SRJ. Vektra je u tom vremenu, koje njen vlasnik opisuje kao doba ,,stagnacije i propadanja privrednih sistema i devastacije prirodnih resursa” postala jedna od najvećih i finansijski najmoćnijih kompanija u Crnoj Gori. Kako – ostala je tajna. Kada se ima u vidu Brkovićev stav da je ,,i kompanija Vektra dijelila sudbinu takvog privrednog ambijenta”, nameće se dilema – da li je i on sam u stanju da objasni taj meteorski uzlet.

Brković je sticao i stečeno ulagao kupujući nekretnine i državna preduzeća u Crnoj Gori. Moračatrans i Rumijatrans iz Bara, Fabrika anoda u Podgorici (dugogodišnji zakup), Velimir Jakić, Optel i Građevinar u Pljevljima, Impregnacija i Eksportdrvo u Kolašinu, HTP Boka, hotelski kompleks MOC u Bečićima i kompleks Jugoslovenskog rječnog brodarstva u Budvi… dio su poslovne imperije koja je rasla poput pečurke nakon kiše. ,,Brkovićeva Vektra posjeduje 41 hiljadu kvadrata placa u Budvi”, obznanili su u to vrijeme novinari skloni sabiranju podataka iz Katastra i Registra, ,,na 200 lokacija u Bečićima ima šest hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, u Podgorici ima deset hiljada kvadrata poslovnog prostora, u Pljevljima hiljadu kvadrata u stanovima…”

Sa imovinom rasli su i apetiti, kao i slika o vlastitom značaju. Sredinom 2007. godine kada su – nakon kupovine Jakića i Boke – Vektra i njen vlasnik bili na vrhuncu moći, iz kompanije je stiglo obećanje da će u domaću privredu, samo tokom te godine, uložiti preko 150 miliona eura, ili približno četvrtinu tadašnjeg državnog budžeta ,,što će biti značajna podrška razvoju nacionalne ekonomije”.

Tri godine kasnije menadžeri i advokati Vektre se bore protiv zahtjeva za uvođenje stečaja koji je pokrenut zbog duga od 40 hiljada eura. Znači li to da će, do skora najveća privatna kompanija u Crnoj Gori, zatvoriti krug i ponovo postati auto-servis?

Odgovor na ovo pitanje zavisi od Vlade Crne Gore. Tačnije o njemu će odlučivati onaj u čijim je rukama Vlada. Najpreciznije moguće – budućnost Vektre neće odrediti Dragan Brković i njegov menadžment ali ni povjerioci kompanije, ma kolika da su njihova potraživanja, već premijer Milo Đukanović. Brkovićev kum, usput rečeno.

Vektra je postala to što jeste zahvaljujući tome što je u vrijeme sankcija preuzela sve poslove komercijalne službe podgoričkog Kombinata aluminijuma. Teško da je pojedinac, makoliko sposoban bio, mogao bez pomoći sa vrha doći u poziciju da postane ključni prodavac crnogorskog aluminijuma, pored desetina ljudi iz KAP-a koji su se tim poslom bavili godinama i decenijama. Potom je neko odlučio da Vektra u odnosu na KAP dobije privilegovan status ,,stranog povjerioca”.

Paralelno sa tim poslom, Vlada je od Vektre kupovala nekretnine, izdašno plaćajući građevinu koja prokišnjava na gornjim spratovima podignutim bez građevinske dozvole.

Crnogorsko tužilaštvo je, po pravilu, ostajalo slijepo i gluvo na sve zahtjeve da se preispita poslovanje Vektre i priroda njenog angažmana sa vladinim funkcionerima i menadžerima državnih preduzeća i fondova.

Ako bi Vektri zahvalilo para, Ministarstvo finansija bi odobravalo kratkoročnu pozajmicu ili Brkovića i njegovu kompaniju privremeno oslobađalo obaveze plaćanja poreza i dažbina. Ta praksa traje i danas. Jakić i Boka ne plaćaju poreze i doprinose na zarade zapošljenih mjesecima, odnosno godinama.

Ono o čemu se šaputalo mjesecima nedavno je dobilo i zvaničnu potvrdu. Ministarstvo finansija pod vodstvom Igora Lukšića procijenilo je da nije dovoljno to što Vektra ne plaća poreze i doprinose na plate zapošljenih u svojim ćerka-firmama. Ministar je donio odluku da se Vektri, uz nekoliko jednako privilegovanih kompanija, dozvoli korišćenje takozvanog carinskog kredita. To praktično znači da Vektra na uvezenu robu akcize, carine i PDV plaća na odloženo. Ispostavilo se da ni to nije dovoljno. Pojedinačno najveći povjerilac koji traži prunudnu naplatu sa računa Vektre je Uprava carina Crne Gore koja od Brkovićeve kompanije potražuje 2,23 miliona eura.
Državni zastupnici stojički trpe i to kašnjenje.
Da li je i to zasluga Dragan Brkovića i njegovih saradnika. Ili postoji neka viša sila koja omogućava da se može – i kad se nama. U tom slučaju, nagradno pitanje glasi: šta se prinosi na žrtveni oltar kako bi se stekla naklonost lokalnih bogova? Dragan Brković je jedan od čuvara te svete tajne.

Kad kreće Vektra – Jakić

Dragan Brković i njegova Vektra kupili su od države, u juna 2006. godine, tadašnji Velimir Jakić za 1,6 miliona eura. Ugovorom su se obavezali na investicije od šest miliona eura i obećali da će uposliti 320 radnika.

Pola godine kasnije, početkom 2007. godine, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Uprava za šume Crne Gore odobrili su Vektra-Jakiću koncesije za korišćenje šuma na teritoriji opštine Pljevlja na period od 30 godina. Koncesija je data Brkoviću iako je konkurentska ponuda bila veća za 20 miliona eura. Vektra- Jakić je dobila pravo, ali i obavezu da godišnje posiječe i preradi 140 hiljada kubnih metara šumske građe, i za to državi plati 1,66 miliona eura. Ova obaveza do sada nije poštovana, tako da su državni i budžet SO Pljevlja, samo prošle godine, po tom osnovu ostali kraći za milion eura.

Radoš Šućur, direktor Uprave za šume je u julu 2008. godine priznao da realizacija ovog ugovora “ne ide planiranom dinamikom”. Ipak, Šućur pravda koncesionara: ,,Oni ulažu više nego što je planirano ugovorom. Očekujem da će do kraja godine završiti sa investicijom koja već sada vrijedi više od 30 miliona eura”.

Umjesto pokretanja proizvodnje kraj 2008. godine donio je samo nova obećanja. Dragan Brković, 11. novembra, u razgovoru za Vijesti najavljuje da proizvodnja u Vektri -Jakiću “punim kapacitetom” počinje sredinom 2009. ,,U pogone te kompanije uložili smo preko 70 miliona eura i siguran sam da će to biti najmodernija industrija na Balkanu”, kaže vlasnik.

Četrdeset dana kasnije, 22. decembra, Brković Danu kaže kako je u obnovu kombinata uloženo ,,preko 55 miliona eura”. Rok za pokretanja prizvodnje ostaje – ljeto 2009. godine.

Slijedi zatišje duže od godinu dana.

Proizvodnja u Vektri -Jakiću počeće do jeseni, ustvrdio je 10. aprila ove godine Milić Popović, član menadžmenta Vektre Montenegro, iznoseći računicu po kojoj je ,,do sada uloženo oko 64 miliona eura”. Popović je Vijestima najavio da će u Jakić biti uloženo još 14,3 miliona eura, od kojih će ,,dio biti opredijeljen za podmirivanje dugovanja dobavljačima i troškova iz tekućeg poslovanja”.

Popović je tada najavio da će kompanija ,,uskoro” radnicima isplatiti zaostale plate. Zapošljeni u Vektri – Jakiću platu nijesu primali od oktobra prošle godine. Tada im je odjednom isplaćeno sedam (zaostalih) zarada.

Vektra- Boka na čekanju

Vektra je postala vlasnik 59,4 odsto akcijskog kapitala HTP Boka u proljeće 2007. godine. Za akcije preduzeća u čijem su sastavu Plaža, Tamaris i Igalo Vektra je platila 22 miliona uz investicioni plan ,,težak” 64 miliona eura.

Planirane investicije su u međuvremenu narasle na više od četvrt milijarde eura, ali se u stvarnosti ne dešava gotovo ništa. Protekle tri godine protekle su u čekanju da se naprave planovi, izradi tehnička dokumentacija, prilagode urbanistički planovi, obezbijede potrebne dozvole…

Kompanija Vektra Boka radnicima, početkom aprila, duguje plate za pet mjeseci, a državi poreze i doprinose na zarade za više od godinu dana. Račun kompanije je u blokadi.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo