Etnička šarolikost stanovništva Bosne i Hercegovinenije sama po sebi razlog podijeljenosti bh društva, nego su političke elite tu šarolikost iskoristile dasijanjem međusobnog nepovjerenja tanke međunacinalne linije pretvore u debele linije podjela

MONITOR: Jesu li, kako mnogi tvrde, bosansko društvo i njegove institucije urušeni, da jeono podijeljeno i dobrim dijelom nepomirljivo?

KAMBEROVIĆ:Sasvim je jasno da su državne institucije u Bosni u Hercegovini nefunkcionalne i toliko duboko etnički podijeljene da urušavaju postojanje države. To je posljedica podijeljenosti bosanskohercegovačkog društva, ali bi valjalo imati u vidu da su do tako dubokih podjela udruštvu dovele političke elite koje Bosnom i Hercegovinom vladaju posljednjih 30-ak godina, što uključuje i posljednje godine socijalizma. Etnička šarolikost stanovništva Bosne i Hercegovine nije sama po sebi razlog te podijeljenosti, nego su političke elite tu šarolikost iskoristile dasijanjem međusobnog nepovjerenja tanke međunacinalne linije pretvore u debele linije podjela. Uvjeren sam, međutim, da te podjele nisu nesavladive te da historijsko iskustvo pokazuje da ovodoba u kojem sada živimo predstavlja neko „iščašenje“ i diskontinuitet historijskog razvoja, anipošto neki kontinuitet.

MONITOR: Više od 25 godina BiH, međunarodno priznata država i članica UN, još nijepriznata od svih svojih građana i od vlasti na svim nivoima. Kako to obašnjavate?

KAMBEROVIĆ:Bosna i Hercegovina je prošla najteži put prilikom izlaska iz jugoslavenske države tokom 1990-ih godina i taj put je bio praćennajvećim izazovima. No, većinska odluka stanovništva je bila daje to put kojim se mora proći, bez obzira na to što jedan dio stanovnika nije bio zadovoljan. Uostalom,slično je bilo i u drugim republikama (i u Hrvatskoj, i u Crnoj Gori, znatan dio stanovnika nije podržavao proces osamostaljenja). Mislim da treba imati u vidu da će uvijek biti nezadovoljnih,ali da u povijesnom procesu valja graditi pozitivan odnos prema državi. To je proces koji dugotraje. Međutim, sada je problem što političke snage koje ne priznaju Bosnu i Hercegovinu kaosamostalnu državu imaju vlast u zemlji i sve čine da kompromitiraju državu, a ne da gradepatriotizam kod građana.

MONITOR: Poznati ste i po tome što nemate visoko mišljenje o bh političarima. Za BakiraIzetbegovića rekli ste svojevremeno kao da živi u virtuelnom svijetu, a za Milorada Dodikada se ponaša kao “veliki Putin”…

KAMBEROVIĆ:Općenito su bosanskohercegovački političari, a slično je i sa političarima u ostalim postjugoslavenskim zemljama, bez nekog posebnog ugleda u društvu. Suviše su odvojeni od problema sa kojima se suočavaju obični ljudi, žive u nekom svom posebnom svijetu, uglavnom uvelikim stanovima i kućama, grade svoje imperije, vode državu u koju ne vjeruju (zato kupuju kuće u drugim državama) i slično. Izetbegoviću malo ko vjeruje da se zalaže zagrađansko društvo i građansku Bosnu i Hercegovinu, a Dodik otvoreno širi nacionalističke ideje uspijevajući na tome mobilizirati veliki dio Srba iz Bosne i Hercegovine. Svi žele biti veliki lideri, s tim da su Dodikove ambicije puno veće od ujedinjenja RS sa Srbijom. Te prevelike ambicije će ga „progutati“. On je sada jedna velika tačka, ali u želji da postane nešto još veće mogao bi postati – velika nula!

MONITOR: Koja je to u Bosni i Hercegovini kredibilna politička snaga koja bi od nje mogla stvoriti modernu, prosperitetnu državu?

KAMBEROVIĆ:Etnonacionalističke stranke to sigurno nisu, a građanske snage, koje bi to mogle biti, suviše suslabe i zaokupljene unutarnjim sukobima i ličnim interesima da bi odgovorile tom izazovu. Nažalost, Bosna i Hercegovina će još sačekati da izrastu kredibilne političke snage koje će ovuzemlju pretvoriti u pravnu državu. Prirodnog potencijala zaprosperitetnu državu ovdje ima, alinedostaje napora da se sve to stavi u funkciju razvoja društva.

MONITOR: Ovih dana obilježena je 24. godišnjica genocida u Srebrenici. O tom zločinu i dalje se izriču kontradiktorni stavovi – je li to bio genocid ili nije. Šta Vi kažete?

KAMBEROVIĆ:Postavljeni su visoki kriteriji da bi se neki zločin okarakterizirao genocidom. Mnogi Bošnjaci su nezadovoljni što Međunarodni sud u Haagu nije i zločine u Brčkom, Prijedoru i drugim gradovima označio genocidom. No, jedino su za zločin u Srebrenici sačuvani pisani dokazi da jepostojala namjera da se Bošnjaci unište i zato nema nikakve sumnje da je u pitanju genocid. UDirektivi 7 Karadžić je naredio vojsci RS da „stvori uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivostii besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana Srebrenice i Žepe“ čime je izrazio odlučnu namjeru da ukloni Bošnjake iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Zbog toga bi za sve bilo najbolje suočiti se s tom činjenicom i nastaviti dalje, jednako kao što su se Nijemci suočili sa činjenicom da je počinjen holokaust u toku Drugog svjetskog rata i nastavili graditi bolje i bogatije društvo.

MONITOR: Iz zvaničnog Beograda stižu poruke da Srbija mora voditi računao svim Srbima izvan Srbije. Svojevremeno je Marko Nikezić u poznatom sarajevskom govoru rekao da svaka ambicija da Srbija vodi računa o svim Srbima izvan Srbije nije ništa drugo do velikosrpski nacionalizam…

KAMBEROVIĆ:Takve izjave iz zvaničnog Beograda samo govore koliko je za sve nas važno da se u Srbiji pojavineki političar koji će, poput Nikezića, u prvi plan staviti modernizaciju Srbije, a ne širenjenacionalističke politike. To je dokaz da zvanični Beograd još uvijek nije spreman razvijatidobrosusjedske odnose.

MONITOR: Šta mislite o prijetnji ministra inostranih poslova Srbije Ivice Dačića da će povodom Sporazuma o zajedničkoj spoljnoj politici Tirane i Prištine donijeti odluku ozajedničkoj spoljnoj politici Beograda i Banja Luke?

KAMBEROVIĆ:To nisu samo prijetnje srbijanskog ministra nego dokaz da se Srbija još uvijek nije odrekla teritorijalnih pretenzija prema svojim susjedima: sada se to jasno pokazuje u odnosu prema Bosni i Hercegovini, a sutra možda i prema nekom drugom susjedu. Kosovo i Republika Srpska nisu isto, a Dačić bi trebao znati i da Srbija nije isto što i Rusija. Ima poslovica koja kaže: “Licet Iovi non licet bovi (to u prenesenom smislu znači da ono što je dopušteno velikima nije dopušteno malima). No, približavanje zemalja Balkana je nužno, pa i približavanje kada je upitanju vanjska politika pojedinih zemalja.

MONITOR: Zvaničnici BiH često upozoravaju da se u unutrašnje stvari BiH miješaju Srbija i Hrvatska….

KAMBEROVIĆ:To je tačno, ali se Srbija i Hrvatska ne bi mogle miješati u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovineda u samoj BiH ne djeluju političke snage koje ih na to podstiču. Problem su, dakle, ne samopretenzije susjeda da se petljaju u unutrašnje stvari BiH, nego je veći problem podijeljenostbosanskohercegovačke elite koja nije sposobna na to jedinstveno odgovoriti. Kada je tokom1970-ih godina bosanskohercegovačko rukovodstvo bilo meta ogovaranja srbijanskih i hrvatskih političara, Kardelj je rekao Branku Mikuliću: „Vi u Bosni i Hercegovini ste jedinstveni, nedate se pocijepati, pa je ogovaranje manje opasno“. Danas, međutim, nema tog jedinstva i zato je ta politika vrlo opasna.

MONITOR:Jugoslavija je kao država davno nestala, ali još ima dosta jugonostalgičara. Jeli to samo sjećanje na vrijeme bolje od današnjeg ili neka vrsta otpora prema sadašnjem vremenu?

KAMBEROVIĆ:I jedno i drugo: kod starijih generacija je to sjećanje na bolja vremena u kojima su živjeli zavrijeme socijalističke Jugoslavije, ali i na mladost koja je sada već prohujala, a kod mlađih je upitanju revolt na beznađe u kojem sada žive.

MONITOR: Da parafraziramo Klauzevica – da li se sada na ovim prostorima rat vodi upravo preko istorije?

KAMBEROVIĆ:Sasvim je uvjerljiva teza da je raspad jugoslavenske historiografije prethodio raspadu Jugoslavijekao države. Revizija historije Drugog svjetskog rata je pripremila teren za pravi rat 1990-ihgodina. Bojim se da „rat preko istorije“, kojemu danas svjedočimo, može dovesti do novih

nesreća na Balkanu.

MONITOR: Nacionalizam se širi u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, jačaju desne snage… Da li je opet moguć ratni sukob u našem regionu?

KAMBEROVIĆ:Desnica jača svugdje u Evropi, pa i svijetu, i to je neki globalni proces, koji je vrlo opasan.Najjednostavnije bi bilo reći da nas ne plaši taj rast evropske desnice, koja tamo ne može izazvatinikakve ratne strahote, jer su ta društva dovoljno zrela da izbjegnu eventualne ratne obračune.No, Balkan nema tu unutarnju zrelost i bojim se da moramo biti svjesni toga da je ovdje noviratni okršaj moguć. Zato je odgovornost svih nas velika kako bi se to izbjeglo. Zabluda jevjerovati da je za rat potrebno dvoje: za rat je dovoljno jedno!

MONITOR: Šta je za Vas fašizam u savremenom kontekstu i kako gledate na njegovu pojavu u Evropi i našem regionu? I je li problem u fašizmu ili u antifašizmu?

KAMBEROVIĆ:Fašizam koji danas buja ima drugačije forme od klasičnog fašizma sredinom 20. stoljeća, alibismo mogli ukratko reći da svaki pokret koji promovira kult vođe, kult nacije, kult države, kulttradicije, koji širi nepovjerenje prema drugom i drugačijem, insistira na postojanju zavjera i

slično ima perspektivu da izraste u pravi fašistički pokret. Imamo toga jako puno i u Evropi i usvim postjugoslavenskim zemljama. Objedinjavanje antifašističkih pokreta na široj osnovi (kaošto je to bio slučaj sredinom 20. stoljeća) danas je nerealno, i zato lokalni antifašistički pokretinemaju previše uspjeha.

MONITOR: Šta, kao istoričar, mislite o tvrdnjama da istoriju uglavnom pišu pobjednici?

KAMBEROVIĆ:Neko je već rekao da je tačno da pobjednici pišu historiju, ali da tek pobijeđeni pomažu dahistoriju razumijemo. Zadatak profesionalnih historičara je da pomognu da se historija razumije.

MONITOR: Je li istorija najbolja učiteljica života?

KAMBEROVIĆ: Jeste, čak i onda kada ta učiteljica nije lijepa i zgodna . Istorija je uvijek dobra učiteljica, samoje pitanje da li smo mi dobri đaci.

                              Veseljko KOPRIVICA