Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Hronika najavljene nesreće

Objavljeno prije

na

Nova tragedija na crnogorskim prugama.

Radnici novosadske firme ZGOP Ranko Kašiković i Goran Gavrić poginuli su, dok je 46 osoba teže ili lakše povrijeđeno u utorak, nakon direktnog sudara putničkog voza i građevinske drezine u tunelu, nadomak željezničke stanice u Mojkovcu.

Nesreća se dogodila u 17,45 sati – nekoliko minuta nakon što je mašinovođa lokalnog voza Bar – Bijelo Polje dobio zeleno svjetlo da nastavi putovanje iz mojkovačke željezničke stanice. Stotinjak metara nakon što je voz ušao u tri kilometra dug tunel 161, došlo je do sudara lokomotive i radne mašine italijanske kompanije CLF, kojom su trojica radnika krenula do stanice.

Čim su vijesti o sudaru prispjele u Podgoricu, nadležni su počeli prebacivati odgovornost što dalje od sebe i svojih. Tako je izvršni direktor Željezničkog prevoza Milojica Zindović novinare hitro uputio na kolege iz Željezničke infrastrukture.

Njih treba pitati, objasnio je Zindović, otkud građevinska mašina na putu putničkom vozu.

„Prema izjavi mašinovođe, potpuno je poštovana procedura pri pokretanju voza, odnosno dato je zeleno svjetlo i otpravnik vozova je otpremio voz”, kazao je Zindović uz preporuku: „Detaljnije informacije kako je došlo do ove nesreće, odnosno kako je dat napon, kako je pušten voz i dat zeleni signal i otkud mašina na pruzi treba potražiti u Željezničkoj infrastrukturi, jer je njihova nadležnost regulisanje saobraćaja na pruzi”.

Skrštenih ruku nije sjedio ni Zarija Franović, predsjednik Odbora direktora Željezničke infrastrukture. „Postoji kompletna dokumentacija kada se izvode bilo koji radovi na pruzi, sve je to upisano u knjizi koja se nalazi u željezničkoj stanici u Mojkovcu. Pretpostavljam čija je odgovornost, ali ne bih da prejudiciram prije nego što se sve to pogleda od strane istražnih organa”, naveo je prvi čovjek Infrastrukture precizirajući: „Istraga je u toku i podatke o nesreći daće istražni organi i drugostepena komisija ŽICG, koja će sve to ispratiti”.

Dan kasnije, Zarija Franović je nedvosmisleno otklonio sve moguće dileme: „Ne, naravno, ne osjećam nikakvu odgovornost”, izjavio je on u kamere TV Vijesti. Mediji su, istovremeno, dobili i saopštenje Uprave policije u kome stoji da je V.M. radnik ZGOP-a uhapšen „zbog sumnje da je počinio teško krivično djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja”. Skupa sa V.M. u pritvoru su zadržani otpravnici vozova iz stanica Mojkovac i Mijatovo kolo N.R i G.D.

Zanimljivo je da mediji, uz saopštenja policije i tužilštva, ponavljaju najave po kojima će uzroke nesreće utvrditi i obznaniti drugostepena komisija Željezničke infrastrukture Crne Gore.

Šta je, zapravo, drugostepena komisija?

Pamtimo da je neko tijelo identičnog naziva tadašnje ŽCG, u januaru 2006. godine, nepuna 24 sata nakon tragedije na Bioču, kada je u udesu elektromotornog voza Bijelo Polje –Bar život izgubilo 47 osoba, kao jedinog krivca za tragediju imenovalo mašinovođu Slobodana Drobnjaka.

Tada su članovi drugostepene komisije odlučili da ignorišu sve dokaze koji su ukazivali na to da je nesrećne putnike u smrt odvukao neispravan voz, kršeći propisane procedure o načinu saobraćanja na dionici Podgorica – Bijelo Polje, sa nepotpunom posadom, dok je u lokomotivi sjedio čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti… Suprotno argumentima koje su iznosili stručnjaci od Podgorice do Beograda, i sud je prihvatio tezu da je samo jedan čovjek, najtanja karika u lancu onih koji su kršili bezbjednosne propise i procedure, kriv za nezapamćenu tragediju. Drobnjak je osuđen na šest godina zatvora, dok je 11 službenika ŽCG koji su sa njim dijelili optuženičku klupu oslobođeno odgovornosti.

Manje je poznato da je ista drugostepena komisija zataškala sudar dva teretna voza u stanici Kruševo koji se dogodio prije nešto više od dvije godine, tačnije 20. oktobra 2010. Taj događaj je kršten kao „kontakt”, mada Zakon o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju ne definiše takav pojam u vezi udesa i vanrednih događaja.

Još je zanimljivije da pomenuti Zakon (o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju) precizno propisuje da će Ministarstvo saobraćaja formirati „stalni i nezavisni isljedni organ” nadležan za isljeđenja udesa i vanrednih događaja na željeznici. U članu 95. Zakon obavezuje Ministarstvo da propiše „ovlašćenja i obaveze Komisije za isljeđenje, način izbora Komisije, način i postupak utvrđivanja uzroka, posljedica i okolnosti pod kojima je vanredni događaj nastao i odgovornosti za vanredni događaj…”.

U sljedećem, članu 96. Zakona, propisano je da „Isljedni organ mora biti nezavisan po organizaciji, pravnom statusu i načinu donošenja odluka od upravljača infrastrukture, prevoznika… kao i drugih subjekata čiji bi interesi mogli biti suprotni zadacima koji su povjereni isljednom organu. Ujedno, propisano je da isto tijelo „mora biti funkcionalno nezavisno od nadležnog organa za bezbjednost i bilo kojeg regulatornog organa”, dok ovlašćeno lice isljednog organa „mora imati službenu legitimaciju kojom se dokazuje njegov identitet, službeno zvanje i ovlašćenje”.

Teško je u pomenutim citatima prepoznati drugostepenu komisiju u čiji se nalaz uzda Zarija Franović. Iz svega do sada poznatog jasno je da se radi o tijelu koje je nadležno da u okviru kompanije – Željezničke infrastrukture CG – provjerava poštovanje propisa i procedura i o tome referiše nadležnima na čelu sa Franovićem. Zauzvrat, od njih dobijaju platu.

Šta je, ipak, sa nezavisnim istražnim organom koji će uzoke nesreće u kojoj su izgubljeni ljudski životi istražiti ne vodeći računa o zaštiti ličnih interesa šefova i političara?

Prema informacijama u posjedu Monitora, na mjestu nesreće u tunelu 161 nije se pojavio niko ko se prisutnima legitimisao kao ovlašćeno lice isljednog organa Ministarstva saobraćaja. Monitor je potom pokušao da u Ministarstvu saobraćaja sazna više detalja o tome da li je i kada Ministarstvo ispoštovalo odredbe Zakona o bezbjednosti željezničkog saobraćaja i formiralo nezavisan isljedni organ. Dodatno, interesovalo nas je ko su ovlašćena lica zadužena da istraže uzroke nesreće na pruzi kod Mojkovca.

Konkretan i provjerljiv odgovor nijesmo dobili. Stvari prepuštene same sebi obavezno idu nagore, kaže jedan od Marfijevih zakona. Stanje na crnogorskim prugama to i potvrđuje. Dvadesetak putničkih vozova dnevno saobraća na manje od 250 kilometara crnogorskih pruga. U njima je i od njih, od 2006. godine, poginulo više od 50 putnika i pružnih radnika. Putovati crnogorskim vozovima postalo je rizično koliko i ekstremni sportovi.

Marijana BOJANIĆ – Zoran RADULOVIĆ

Riječi, riječi

Neposredno pred zaključenje ovog broja Monitora dobili smo iz Ministarstva saobraćaja odgovor na pitanja citirana i u ovom tekstu. Uz neophodna skraćenja, dobijeni materijal prenosimo integralno, iako on suštinski ne nudi odgovor na njih:

– Poglavlje 7 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju, preciznije članovi od 91 do 97 tretiraju oblast postupka u slučaju vanrednih događaja, u kom su jasno propisani postupci i odgovornosti učesnika u vanrednom događaju.

Isleđenje svakog vanrednog događaja vrši se na osnovu člana 95 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju… Željeznička društva na osnovu ovog člana, podzakonskih akata (Pravilnika 19 i Uputstva 79 o postupcima u slučaju vanrednih događaja), kao i po „Sporazumu za primjenu Uputstva 79″ koji su potpisali upravljač infrastrukturom i prevoznici 2010. godine, kako bi se precizno odredio način i sastav komisija. Sporazum je bio potreban jer sada postoje 3 nezavisna akcionarska društva, koja delegiraju članove u komisije u zavisnosti od težine i učesnika u istom. Komisije formirane na osnovu prethodno navedenih akata su ovlašćene da vrše isleđenje vanrednih događaja u sadašnjim uslovima.

A članom 96 pomenutog zakona je definisan isljedni organ. U stavu 2 člana 96 se navodi da: „Isljeđenje udesa, u cilju mogućeg poboljšanja bezbjednosti željezničkog saobraćaja vodi se nezavisno od sudske istrage o istom događaju i njim se ne istražuje pojedinačna krivica ili odgovornost.” Glavni zadatak rada isljednog organa je u tome da se utvrdi okolnosti pod kojima je došlo do udesa i da se u daljem radu te okolnosti prevaziđu.

PR Služba Ministarstva saobraćaja i pomorstva

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo