Nova tragedija na crnogorskim prugama.
Radnici novosadske firme ZGOP Ranko Kašiković i Goran Gavrić poginuli su, dok je 46 osoba teže ili lakše povrijeđeno u utorak, nakon direktnog sudara putničkog voza i građevinske drezine u tunelu, nadomak željezničke stanice u Mojkovcu.
Nesreća se dogodila u 17,45 sati – nekoliko minuta nakon što je mašinovođa lokalnog voza Bar – Bijelo Polje dobio zeleno svjetlo da nastavi putovanje iz mojkovačke željezničke stanice. Stotinjak metara nakon što je voz ušao u tri kilometra dug tunel 161, došlo je do sudara lokomotive i radne mašine italijanske kompanije CLF, kojom su trojica radnika krenula do stanice.
Čim su vijesti o sudaru prispjele u Podgoricu, nadležni su počeli prebacivati odgovornost što dalje od sebe i svojih. Tako je izvršni direktor Željezničkog prevoza Milojica Zindović novinare hitro uputio na kolege iz Željezničke infrastrukture.
Njih treba pitati, objasnio je Zindović, otkud građevinska mašina na putu putničkom vozu.
„Prema izjavi mašinovođe, potpuno je poštovana procedura pri pokretanju voza, odnosno dato je zeleno svjetlo i otpravnik vozova je otpremio voz”, kazao je Zindović uz preporuku: „Detaljnije informacije kako je došlo do ove nesreće, odnosno kako je dat napon, kako je pušten voz i dat zeleni signal i otkud mašina na pruzi treba potražiti u Željezničkoj infrastrukturi, jer je njihova nadležnost regulisanje saobraćaja na pruzi”.
Skrštenih ruku nije sjedio ni Zarija Franović, predsjednik Odbora direktora Željezničke infrastrukture. „Postoji kompletna dokumentacija kada se izvode bilo koji radovi na pruzi, sve je to upisano u knjizi koja se nalazi u željezničkoj stanici u Mojkovcu. Pretpostavljam čija je odgovornost, ali ne bih da prejudiciram prije nego što se sve to pogleda od strane istražnih organa”, naveo je prvi čovjek Infrastrukture precizirajući: „Istraga je u toku i podatke o nesreći daće istražni organi i drugostepena komisija ŽICG, koja će sve to ispratiti”.
Dan kasnije, Zarija Franović je nedvosmisleno otklonio sve moguće dileme: „Ne, naravno, ne osjećam nikakvu odgovornost”, izjavio je on u kamere TV Vijesti. Mediji su, istovremeno, dobili i saopštenje Uprave policije u kome stoji da je V.M. radnik ZGOP-a uhapšen „zbog sumnje da je počinio teško krivično djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja”. Skupa sa V.M. u pritvoru su zadržani otpravnici vozova iz stanica Mojkovac i Mijatovo kolo N.R i G.D.
Zanimljivo je da mediji, uz saopštenja policije i tužilštva, ponavljaju najave po kojima će uzroke nesreće utvrditi i obznaniti drugostepena komisija Željezničke infrastrukture Crne Gore.
Šta je, zapravo, drugostepena komisija?
Pamtimo da je neko tijelo identičnog naziva tadašnje ŽCG, u januaru 2006. godine, nepuna 24 sata nakon tragedije na Bioču, kada je u udesu elektromotornog voza Bijelo Polje –Bar život izgubilo 47 osoba, kao jedinog krivca za tragediju imenovalo mašinovođu Slobodana Drobnjaka.
Tada su članovi drugostepene komisije odlučili da ignorišu sve dokaze koji su ukazivali na to da je nesrećne putnike u smrt odvukao neispravan voz, kršeći propisane procedure o načinu saobraćanja na dionici Podgorica – Bijelo Polje, sa nepotpunom posadom, dok je u lokomotivi sjedio čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti… Suprotno argumentima koje su iznosili stručnjaci od Podgorice do Beograda, i sud je prihvatio tezu da je samo jedan čovjek, najtanja karika u lancu onih koji su kršili bezbjednosne propise i procedure, kriv za nezapamćenu tragediju. Drobnjak je osuđen na šest godina zatvora, dok je 11 službenika ŽCG koji su sa njim dijelili optuženičku klupu oslobođeno odgovornosti.
Manje je poznato da je ista drugostepena komisija zataškala sudar dva teretna voza u stanici Kruševo koji se dogodio prije nešto više od dvije godine, tačnije 20. oktobra 2010. Taj događaj je kršten kao „kontakt”, mada Zakon o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju ne definiše takav pojam u vezi udesa i vanrednih događaja.
Još je zanimljivije da pomenuti Zakon (o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju) precizno propisuje da će Ministarstvo saobraćaja formirati „stalni i nezavisni isljedni organ” nadležan za isljeđenja udesa i vanrednih događaja na željeznici. U članu 95. Zakon obavezuje Ministarstvo da propiše „ovlašćenja i obaveze Komisije za isljeđenje, način izbora Komisije, način i postupak utvrđivanja uzroka, posljedica i okolnosti pod kojima je vanredni događaj nastao i odgovornosti za vanredni događaj…”.
U sljedećem, članu 96. Zakona, propisano je da „Isljedni organ mora biti nezavisan po organizaciji, pravnom statusu i načinu donošenja odluka od upravljača infrastrukture, prevoznika… kao i drugih subjekata čiji bi interesi mogli biti suprotni zadacima koji su povjereni isljednom organu. Ujedno, propisano je da isto tijelo „mora biti funkcionalno nezavisno od nadležnog organa za bezbjednost i bilo kojeg regulatornog organa”, dok ovlašćeno lice isljednog organa „mora imati službenu legitimaciju kojom se dokazuje njegov identitet, službeno zvanje i ovlašćenje”.
Teško je u pomenutim citatima prepoznati drugostepenu komisiju u čiji se nalaz uzda Zarija Franović. Iz svega do sada poznatog jasno je da se radi o tijelu koje je nadležno da u okviru kompanije – Željezničke infrastrukture CG – provjerava poštovanje propisa i procedura i o tome referiše nadležnima na čelu sa Franovićem. Zauzvrat, od njih dobijaju platu.
Šta je, ipak, sa nezavisnim istražnim organom koji će uzoke nesreće u kojoj su izgubljeni ljudski životi istražiti ne vodeći računa o zaštiti ličnih interesa šefova i političara?
Prema informacijama u posjedu Monitora, na mjestu nesreće u tunelu 161 nije se pojavio niko ko se prisutnima legitimisao kao ovlašćeno lice isljednog organa Ministarstva saobraćaja. Monitor je potom pokušao da u Ministarstvu saobraćaja sazna više detalja o tome da li je i kada Ministarstvo ispoštovalo odredbe Zakona o bezbjednosti željezničkog saobraćaja i formiralo nezavisan isljedni organ. Dodatno, interesovalo nas je ko su ovlašćena lica zadužena da istraže uzroke nesreće na pruzi kod Mojkovca.
Konkretan i provjerljiv odgovor nijesmo dobili. Stvari prepuštene same sebi obavezno idu nagore, kaže jedan od Marfijevih zakona. Stanje na crnogorskim prugama to i potvrđuje. Dvadesetak putničkih vozova dnevno saobraća na manje od 250 kilometara crnogorskih pruga. U njima je i od njih, od 2006. godine, poginulo više od 50 putnika i pružnih radnika. Putovati crnogorskim vozovima postalo je rizično koliko i ekstremni sportovi.
Marijana BOJANIĆ – Zoran RADULOVIĆ
Riječi, riječi
Neposredno pred zaključenje ovog broja Monitora dobili smo iz Ministarstva saobraćaja odgovor na pitanja citirana i u ovom tekstu. Uz neophodna skraćenja, dobijeni materijal prenosimo integralno, iako on suštinski ne nudi odgovor na njih:
– Poglavlje 7 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju, preciznije članovi od 91 do 97 tretiraju oblast postupka u slučaju vanrednih događaja, u kom su jasno propisani postupci i odgovornosti učesnika u vanrednom događaju.
Isleđenje svakog vanrednog događaja vrši se na osnovu člana 95 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju… Željeznička društva na osnovu ovog člana, podzakonskih akata (Pravilnika 19 i Uputstva 79 o postupcima u slučaju vanrednih događaja), kao i po „Sporazumu za primjenu Uputstva 79″ koji su potpisali upravljač infrastrukturom i prevoznici 2010. godine, kako bi se precizno odredio način i sastav komisija. Sporazum je bio potreban jer sada postoje 3 nezavisna akcionarska društva, koja delegiraju članove u komisije u zavisnosti od težine i učesnika u istom. Komisije formirane na osnovu prethodno navedenih akata su ovlašćene da vrše isleđenje vanrednih događaja u sadašnjim uslovima.
A članom 96 pomenutog zakona je definisan isljedni organ. U stavu 2 člana 96 se navodi da: „Isljeđenje udesa, u cilju mogućeg poboljšanja bezbjednosti željezničkog saobraćaja vodi se nezavisno od sudske istrage o istom događaju i njim se ne istražuje pojedinačna krivica ili odgovornost.” Glavni zadatak rada isljednog organa je u tome da se utvrdi okolnosti pod kojima je došlo do udesa i da se u daljem radu te okolnosti prevaziđu.
PR Služba Ministarstva saobraćaja i pomorstva