Monitor devetnaest godina kasnijeNa vjetrometini
Kada je izašao prvi broj Monitora, crnogorskog nezavisnog nedjeljnika, teško je bilo povjerovati u to da će i devetanest godina kasnije za Monitor biti toliko posla opisanog u ovoj njegovoj tadašnjoj poruci: „Mi želimo da ‘uznemiravamo’ čitaoce s ciljem stvaranja aktivnog i mislećeg javnog mnjenja… Mi hoćemo da kritički govorimo o svemu, da demistifikujemo i detabiliziramo sve i tako doprinesemo stvaranju zdravog društva”.
U međuvremenu Crna Gora je vratila nezavisnost, ali je daleko od najbitnijih principa za koje se Monitor zalaže skoro dvije decenije – da postane moderna evropska država i otvoreno, demokratsko društvo. Umjesto toga, ona je danas država razorene privrede, država malog broja ljudi sa ogromnim bogatstvom i privilegijama i velikog dijela stanovnika koji dnevno troše dolar; ona je zemlja zarobljena u siromaštvu, kriminalu i korupciji i jedina u Evropi sa dvije decenije nepromijenjenim režimom za koji se ni po kakvim kriterijumima ne može reći da je demokratski. Monitor od svog osnivanja živi s druge strane takve Crne Gore. Žilavo se opire i istrajava u neravnopravnoj borbi sa raznim pritiscima i prijetnjama koje režira vlast, dokazujući iz broja u broj da je i ovdje moguć građanski otpor nasilju i bezumlju. Opstaje uprkos svemu, insistirajući na slobodnom novinarstvu i kritičkoj riječi i zbog toga je neprekidno surovo kažnjavan. Trenutni saldo tog nepokora je i desetak sudskih tužbi teških stotine hiljada eura. Ali, zato Monitoru stiže snažna podrška slobodnomislećih ljudi da istraje. Jedno od takvih priznanja stiglo nam je prošle nedjelje iz Pariza.
R.M
MINISTARSTVO SPOLJNIH POSLOVA FRANCUSKE
Nemjerljiv doprinos Monitora
Na ceremoniji u Ministarstvu spoljnih poslova Francuske održanoj prošle nedjelje u Parizu, Monitorov prijatelj dr Mišel Bono (Michel Bonnot) odlikovan je ordenom Legije časti. Jedna od njegovih zasluga za dobijanje ordena je i humanitarni rad na teritoriji bivše Jugoslavije u vrijeme posljednjih ratova. U svom govoru Bono je rekao da je Crna Gora jedna od njegovih sedam porodica i zahvalio Monitoru i njegovoj tadašnjoj novinarki Dragici Ponorac što su mu otkrili koliko je važna uloga medija u prevenciji konflikata i u borbi protiv destrukcije i razaranja. Ocijenio je da je Monitorov doprinos da Crna Gora izabere pravu stranu u istoriji nemjerljiv i citirao poziv princa Nikole Petrovića crnogorskim rezervistima koji su učestvovali u napadu na Dubrovnik, objavljen u Monitoru 1991. godine: »Ako moje ime još uvijek nešto znači u Crnoj Gori, crnogorski vojnici, molim vas, dezertirajte«. Dragica Ponorac i Mišel Bono su 1992. godine osnovali Fondaciju Pravo na riječ (Droit de parole), koja je pomagala antiratne i antinacionalističke medije na Balkanu da se održe u neprijateljskom okruženju i pokrenula Radio brod koji je početkom devedesetih emitovao antiratno usmjereni program za bivšu Jugoslaviju. Bono je dao i omaž Crnoj Gori što je primila 100 000 kosovskih izbjeglica u vrijeme 1999. godine kada je on bio u dobrotvornoj misiji na Kosovu.
Odbačena krivična prijava protiv Miomira Mugoše
Impresionirani gradonačelnikom
Državno tužilaštvo odbacilo je kao neosnovanu, krivičnu prijavu izdavača „Vijesti”, preduzeća „Dejli presa”, protiv gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše zbog napada na urednika i fotoreportera lista Mihaila Jovovića i Borisa Pejovića, sa obrazloženjem da se Mugoša nije nasilnički ponašao 5. avgusta. U rješenju, koje je potpisala Sanja Jovićević, zamjenik osnovnog tužioca, odbacuje se krivična prijava protiv Miomira Mugoše, jer nema elemenata za krivično djelo nasilničko ponašanje za koje je prijavljen, niti drugog za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti. Advokat »Dejli presa« Branislav Lutovac smatra da se rješenjem o odbacivanju krivične prijave nastavlja pravna parodija u ovom predmetu. »Od samog početka vidjelo se da je tužilaštvo impresionirano personalnošću glavnih aktera napada na novinare „Vijesti” i to predstavlja srž problema u cijeloj ovoj pravnoj stvari koja je dovedena do aspurda”, tvrdi Lutovac.