U velikoj sali sarajevskog Bosanskog kulturnog centra prošlog utorka održan je, kako reče Svetlana Broz, direktorica NVO Gariwo, najveći otvoreni čas etike. Pred velikim brojem poznatih ličnosti iz BiH i regiona i oko šest stotina maturanata iz više bosanskohercegovačkih gradova smjenjivala su se potresna svjedočenja (satkana u dokumentarnom filmu i usmenoj riječi) o petorici ljudi koji su u teškim vremenima, dovodeći u opasnost sopstvene živote – ličnim primjerima iskazali ili afirmisali građansku hrabrost. Njima je dodijeljena prestižna nagrada Duško Kondor, koju je ustanovila nevladina organizacija Gariwo sa namjerom da podstiče građansku hrabrost i utiče na svijest pojedinaca o činjenju dobrih djela. Duško Kondor, simbol građanske hrabrosti, ubijen je 22. februara 2007. godine, u političkom atentatu iza zatvorenih blindiranih vrata svog stana u Bijeljini. U Bijeljini je radio kao srednjoškolski profesor demokratije i ljudskih prava, direktor Škole i seminara građanske hrabrosti NVO Gariwo, kroz koje je prošlo preko 300 mladih. Bio je, po riječima Asmira Vodenčarevića, njegovog bivšeg učenika, „šezdesetogodišnjak sa snagom Tajsona, duhom Gandija, voljom Martina Lutera Kinga”.

SIMBOL POŠTENJA I INTEGRITETA: Ovogodišnju nagradu za građansku hrabrost dobili su Zoran Mandlbaum i posthumno Josip Reihl Kir, dr Zlatko Hrvić i dr Sekul Stanić. Nagrada za afirmaciju građanske hrabrosti dodijeljena je glavnom i odgovornom uredniku Monitora Esadu Kočanu.

Ističući da ta nagrada simbolizuje poštenje, dobrotu, integritet i hrabrost građana, visoki predstavnik Evropske unije u BiH Valentin Incko podsjetio je na poruku istaknutog američkog aktiviste za građanska prava Martina Lutera Kinga: ,,Mi moramo izgraditi nasipe hrabrosti da zaustavimo poplavu straha”.

Prisutnima su se obratili i predsjednik Komisije za imenovanje nagrađenih Uve Kicinger, ambasador Kraljevine Norveške u BiH Jan Bratu, univerzitetski profesor iz Skoplja Ferid Muhić i dogradonačelnik Sarajeva Miroslav Živanović.

Ukazujući na značaj građanskog aktivizma i jačanja odgovornosti u svim segmentima političkog i društvenog života, oni su ocijenili da ova manifestacija istovremeno pokazuje da građansko i dalje živi u cijeloj Bosni i Hercegovini.

,,Svečana dodjela nagrade je svjedočenje o važnosti borbe za istinu, pravdu i istinske ljudske vrijednosti”, rekla je Svetlana Broz, obrazlažući razloge za dodjelu nagrade.

UPORNI PROTIVNIK RATA: Josip Reihl Kir bio je načelnik Policijske uprave Osijek. Ubijen je 1. jula 1991. godine u političkom atentatu u Tenji, kod Osijeka. Svakodnevno je, rizikujući sopstveni život, uporno javno govorio protiv ratne opcije u Hrvatskoj. Štitio je prava svakog građanina bez obzira na njegovu etno-nacionalnu ili drugu pripadnost. Ubjeđivao je građane da ne pristaju na razna zastrašivanja. Na pres konferencijama javno je prozivao novinare koji su istinu izokretali u laži. Time je još 1991. među prvima razotkrivao političku instrumentalizaciju velikog dijela medija u cilju zastrašivanja i manipulisanja građanima.

Na sjednici Skupštine Osijeka u junu 1991. javno je iza govornice poručio: „Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti”.

,,Sedamnaest godina potrošila sam pokušavajući da pred lice pravde izvedem nalogodavce njegovog ubistva. Nisam uspjela. Mislim da su to bili ljudi iz vrhova vlasti”, kaže njegova supruga Jadranka Reihl Kir, koja je primila nagradu.

UVIJEK SPREMAN DA POMOGNE: Dr Zlatko Hrvić bio je osnivač i šef mostarskog Centra za mentalno zdravlje, prvog takvog centra u BiH. Umro je 2006. godine.

Tokom 1992. godine, rizikujući život, kao direktor Psihijatrijske bolnice u Domanovićima ostao je u bolnici da bi zaštitio i spasio 158 najtežih psihijatrijskih bolesnika. Bili su prepušteni na milost i nemilost raznih paravojnih i vojnih formacija.

U dokumentarnom filmu o Zlatku Hrviću jedan od njegovih kolega ljekara svjedoči: “Pacijenti su nas tih dana pitali kada će ovi ludaci prestati da pucaju na nas?”

U aprilu 1992. godine, kada su bivša JNA i paravojne jedinice potpuno onemogućile dolazak dežurnih ekipa u bolnicu u Domanoviće, koja je uz to ostala bez struje, vode i hrane, doktor Hrvić je, sa dvojicom medicinskih tehničara, nadljudskim naporima uspijevao da obezbijedi minimalne količine vode i hrane da bi pacijenti preživjeli. Na kraju je svih 158 bolesnika bezbjedno evakuisao u Mostar, čime ih je spasio sigurne smrti. U ime svog supruga nagradu je primila doktorica Senada Hrvić.

HEROJ IZ FOČE: Dr Sekul Stanić, ljekar Opšte bolnice u Foči, ubijen je krajem 1992. godine u Miljevini. U aprilu te godine, kao direktor pomenute bolnice nesebično je pomogao na različite načine svojim kolegama i desetinama pacijenata da se spasu, jer su progonjeni na etničkoj osnovi.Spasio je i veći broj trudnica – porodilja od zlostavljanja, silovanja i sigurne smrti.

,,Do posljednjeg dana svog života ostao je dosljedan svojim moralnim principima, koje je platio životom”, navodi se u obrazloženju nagrade.

Njegova supruga Nada, koja je u ime supruga primila nagradu, kaže: ,,Suprug mi je javio da se sprema da napusti Foču i da lokalna vlast to jedva čeka. Međutim, iscenirali su aferu, uhapsili ga i zatvorili. Zvanično je saopšteno da je u zatvoru izvršio samoubistvo, ali u to ne vjerujem ni ja, niti bilo ko od onih koji su ga poznavali”.

MOSTARSKA RAJA: Zoran Mandlbaum bio je za vrijeme rata predsjednik Jevrejske opštine u Mostaru. Kao predsjednik Jevrejske opštine izdao je preko 200 potvrda sa kojima su građani, životno ugroženi zbog etničke pripadnosti, preko Hrvatske mogli otići u druge zemlje, spašavajući se od progona, mučenja i vrlo često sigurne smrti. U vrijeme najveće gladi i nestašice lijekova, dovozio je konvoje humanitarne pomoći u tzv. istočni Mostar, zbog čega je pokušan i atentat na njega, u zapadnom Mostaru, gdje je živio.

Govoreći o njegovim podvizima, jedna Mostarka u dokumentarnom filmu kaže: ,,Kada bi mi neko rekao da nacrtam Boga, ja bih nacrtala Zoranov lik!”

Zoran nam je, sjećajući se tih dana, ispričao i ovo:

,,U podijeljenom Mostaru uspio sam da sa jedne na drugu obalu Neretve krišom prevedem dvadesetak djevojaka koje su se našle sa svojim predratnim ljubavima i vjenčale. Tako sam pomogao sklapanje brojnih mješovitih brakova. Preko mog telefona brojni Mostarci uspostavljali su vezu sa rodbinom na raznim stranama svijeta. Jednog dana stigao mi je telefonski račun od 16.500 njemačkih maraka. Pošao sam u poštu da vidim šta da radim. Direktor, bio je Hrvat, rekao mi je: ‘Zorane, ne brini, sve ćemo prebaciti na račun HVO-a! Tako je i bilo”.

Na spisku kandidata za ovogodišnju nagradu Duško Kondor našlo se još četrdesetak onih koji su u ludom vremenu imali hrabrosti da se i po cijenu života suprotstave zlu.

Priznanje uredniku i Monitoru

Lijepo je bilo biti novinar Monitora na dan uručivanja nagrade Duško Kondor. Prvo, zbog toga što su njegov glavni i odgovorni urednik Esad Kočan i redakcija našeg lista dobili visoko priznanje za afirmisanje građanske hrabrosti, ali i zato što se tog dana, u svim kontaktima u Sarajevu, govorilo o velikom antiratnom doprinosu Monitora, njegovom odvažnom odupiranju sili i istrajnom svjedočenju o zlom vremenu i zločinima počinjenim u ime Crne Gore.

,,U vrijeme ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, kao novinar i glavni i odgovorni urednik Monitora, Esad Kočan je u svojim tekstovima i kolumnama kontinuirano i dosljedno iznosio svoje stavove protiv ratova i gorljivo promovisao antiratnu opciju, kao jedinu moguću i normalnu. Svjestan razorne moći tadašnje političke ideologije diktirane iz Beograda i Podgorice postao je suosnivač Monitora, u cilju objektivnog, nepristrasnog i nezavisnog izvještavanja građana Crne Gore”, navodi se u obrazloženju za dodjelu nagrade Esadu Kočanu. Dalje se kaže da je Kočan posljednje dvadeset tri godine svog rada posvetio ,,aktivnoj afirmaciji građanske hrabrosti kroz sopstveni primjer novinara koji ne odustaje od iznošenja istine u najopasnijim vremenima, u kojima nosioci politike zla, ratova, razaranja i ubijanja ne prezaju ni od bacanja bombi na redakciju crnogorskog nezavisnog nedjeljnika Monitor, zastrašivanja i premlaćivanja novinara, pravljenja spiskova građana koji na kioscima kupuju Monitor”.

,,Ovo je veliko priznanje i meni i redakciji Monitora za doprinos u suočavanju sa zlom i zločinom počinjenom u ime Crne Gore. Ni ja ni redakcija nijesmo imali ni pravo niti smo htjeli da ćutimo o tome. Siguran sam da ćemo i dalje svjedočiti, suočavati se sa zločinima i uznemiravati savjest onih koji su ih počinili. Takođe sam siguran da se nikad nećemo povinovati ni pred čijom silom ili je trpjeti niti ćutati pred bilo kojom nepravdom “, rekao je Kočan zahvaljujući se na nagradi.

Veseljko KOPRIVICA