Povežite se sa nama

MONITORING

HOĆE LI ĐUKANOVIĆA HAPŠENJA SABORACA OJAČATI ILI OSLABITI: Kad voda padne

Objavljeno prije

na

Dok Svetozar Marović, višedecenijski ideolog Demokratske patije socijalista broji svoju prvu sedmicu u zatvoru u Spužu, crnogorska je javnost, kao i obično, podijeljena. Obožavaoci DPS-a i čuvari tekovina četvrtvjekovne vladavine te partije, pretežno ćute. Nekako je to u skladu i sa čuvenom ispoviješću samog Marovića u vrijeme kad su mu uhapsili brata. Protivnici režima uglavnom se slade. Ponekad na duhovit, ponekad na neukusan, redovno na načine koji svjedoče da sve u ovoj zemnji – i sudbine pojedinaca, i sudbine porodica, gradova i države zavise od jednog čovjeka. Ne onog koji je u zatvoru, naravno.

Milo Đukanović, šef Demokratske partije socijalista i ostalog, nakon što je prošle sedmice svom prijatelju u saborcu poželio ,,sve najbolje u dokazivanju nevinosti” i iskazao mu ,,političku i prijateljsku privrženost”, ove nedjelje je poručio, otprilike – koga nema bez njega se može.

Sve strukture DPS-a radiće nesmetano bez obzira što je Svetozar Marović, koji je trebao da predloži članove savjeta DPS-a, u pritvoru, kazao je predsjednik Vlade Milo Đuknović tokom radne posjete Nikšiću. Upitan u kakvim je odnosima u posljednje vrijeme bio sa Svetozarom Marovićem kao dugogodišnjim političkim saradnikom, Đukanović je kratko odgovorio ,,u odličnim kao cijelo ovo vrijeme”. U prilog tome, podgorička čaršija se kune da je tek koji dan pred hapšenje Marović ručao sa Đukanovićem u jednom od podgoričkih sastajališta vrha DPS-a.

,,Sve strukture DPS-a rade nesmetano. Politički savjet još nije konstituisan. To je novo tijelo koje treba da da finu glazuru politici DPS-a u narednom periodu. Povodom novih okolnosti vidjećemo šta ćemo preduzeti u koncipiranju njegovog personalnog sastava, ali uvjeravam vas da se to ni na koji način ne odražava na punu funkcionalnost organa DPS-a i punu posvećenost naše politike državnim interesima Crne Gore”, kazao je Đukanović.

Premijer je najavio da će uskoro i Glavni odbor partije razmatrati nastalu situaciju i utvrditi ko će biti na čelu Političkog savjeta DPS-a.

Na mjestu partijskog koordinatora za naredne izbore u Beranama, Marovića je već ranije zamijenio bivši ministar zdravlja Miodrag Radunović.

Stanje u partiji je, dakle, stabilno, državnih funkcija Marović ionako, evo neko doba, nije imao. Ostaje – sve ostalo.

Jasno je da se, kad drugi čovjek jedne zemlje završi u zatvoru, ne posljedice ne mogu tek tako izolovati, ali ih nije ni malo lako i dešifrovati.

Jedna od mogućnosti je da je Đukanović, ogromnom broju onih koji su je tražili, konačno servirao krupnu ribu. Za taj scenario neophodne su dvije pretpostavke: da ostale ukusne ribe ostanu nijeme i da evropski i drugi međunarodni zvaničnici pristanu da ne vide bogatstvo našeg akvarijuma.

U ostvarivanju prve pretpostavke premijer ne može imati nikakvih prepreka. Od najmanjeg do najvišeg, svaki šraf u DPS-u zna za šta sve treba da bude zahvalan šefu i da je bespogovorna poslušnost uslov opstanka. Partijsko postrojavanje neće biti potrebno, svaki član partije zna šta je ukrao, šta je nezasluženo dobio, koje je privilegije do maksimuma iskoristio i kome za to treba da kaže hvala. U tom smislu, hapšenje Svetozara Marovića, Đukanovća samo čini snažnijim. Prosto: ako je uspio da servira tako krupnu ribu, ostali bi došli kao dodatna ponuda, salata ili dezert.

Pitanje podrške koju će u borbi protiv korupcije izvana dobiti šef koji upravlja državom i čitavom korupcijom u njoj, složenije je pitanje i teško da iko u ovom trenutku na njega zna pravi odgovor. Profesor pravnog fakulteta Milan Popović smatra da konačan ishod čitavog procesa u ovom trenutku ne znaju ni u Briselu ni u Vašingtonu, ni u Podgorici. ,,Bojim se da se od Brisela i Vašingtona ne može očekivati konstruktivan pristup. To nama otežava, a oligarsima olakšava situaciju”, kaže za Monitor profesor Popović i podsjeća da iskustvo grčke Sirize pokazuje da ,,nažalost stvari u svijetu idu unazad”.

Naravno, najhvaljenijoj zemlji u regionu može se postaviti i uslov da se ponuda riba učini raznovrsnijom. Za šefa – nikakav problem – sve dok je on sam zaštićen. Krugovi bliski vlastima licitiraju ovih dana sa nekoliko imena koja bi mogla dodatno uglancati Đukanovićeve zasluge koje evropski partneri naše vlasti neštedimice sipaju.

Da je ,,lider u regionu” zapravo feud u kojem sve konce u rukama drži upravo onaj kojeg zlate dok sipaju komplimente Crnoj Gori savršeno dobro znaju i u Evropskoj komisiji i u ostalim institucijama Evropske unije. Zašto to rade – oni znaju.

Obični građani znaju samo da se u toj idili sve teže diše – i bukvalno i figurativno. Za fakat da se njihov glas ne čuje takođe postoje dva glavna razloga. Jedan je što opozicija, koja bi, logično, trebala da ih predstavlja, prečesto djeluje kao saveznik režima. Naki zato što su prodati, neki zato što ne umiju da pronađu dovoljno dobar način da postanu uvjerljiva alternativa.

Drugi razlog je sitna potkupljivost našeg junačkog naroda. Onog koji četvrt vijeka odbija da vidi kako, u času kad ,,samo još ovaj put” glasa za DPS i satelite – da bi bio siguran da neće dobiti otkaz, da dijete zarši samo još ovu godinu škole, da se dogradi samo još jedna soba, da se otplati još onih nekoliko rata kredita – betonira sistem koji postaje nemoguće smijeniti na demokratski način. Dobra ilustracija za to su gomile kobajagi nezavisnih agencija i institucija koje od vrha do dna kontroliše DPS, ali koje bi, sve i da se vlast sjutra promijeni bilo nemoguće ,,razmontirati” a da se ne prekrše zakoni koji garantuju nihovu nezavisnost. Za izgrađivanje te vrste modernog ropstva zaista zaslužujemo titulu lidera u regionu. Kome treba primjer – neka pogleda, recimo kako zaštitnik prava građana funkcioniše kod nas, a kako u Srbiji, koja, zvanično kaska za nama u procesu evropskih integracija i ostalih lijepih priča.

Nazad na Marovića. Kao druga moguća, postoji verzija da se sve dešava – izistine. U tom slučaju, svi putevi bi vodili i svi krugovi bi se sužavali samo do jednog imena – Milo Đukanović. Odbrana Svetozara Marovića da odavno nije imao ni jednu izvršnu funkciju istinita je i nepotkupljenog tužioca neminovno bi morala da dovede do pitanja: ,,Ko jeste?”. Odavno već voda ne mora da padne ni santimetar više, da bi se sve ribe mogle hvatati golim rukama.

U pravnoj priči sve je jednostavno – ili tužilac hoće ili neće. U političkoj, znatno je komplikovanije. Kao uslov za obezbjeđivanje sopstvene nedodirljivosti, Đukanoviću bi mogao da stigne zahtjev međunarodnih adresa da stvarno i konačno obezbijedi uslove za prve fer i demokratske izbore u Crnoj Gori. U tom slučaju, nemjerljivo bi bilo važno koliko su crnogorski opozicioni političari sposobni da odigraju svoju ulogu. Na slobodnim i demokratskim izborima Đukanović nema šanse, osim ako mu je neko ne pokloni. Iz neznanja, iz koristoljublja, iz sebičnosti – svejedno.

Upućeni u političke događaje iza scene, ovih dana se uveliko bave računicama prema kojima, kako se god okrene, opozicija mora postići što veći stepen jedinstva. Zasad sve ide upravo suprotno.

Gdje bi, kad ne bi bio na vlasti, bio crnogorski premijer, pitanje je od milion dolara. Iako je jedini logičan odgovor – tamo gdje i Marović – vjerovatnije je da bi se o tome odlučivalo iza kulisa.

Treća mogućnost u vezi sa Svetozarom Marovićem je da je riječ prosto o priredbi. Kako za javnost uoči izbora, tako i za evropske partnere. U toj verziji, familiji Marović, uključujući i najvažnijeg člana, sud bi najprije dozvolio da se brani sa slobode, potom bi se proces otezao i protezao godinama, na kraju bi, s glave na glavu, dobili po koji mjesec zatvora. Koji bi, iz zdravstvenih razloga, dobrim dijelom provodili po bolnicama. Stres baš nije zdrav.

Ta bi se varijanta zvala ,,Đe si bio – niđe”, a nas bi ostavljala da tonemo sve dublje i dublje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo