Povežite se sa nama

OKO NAS

HOĆE LI KOLAŠIN DOBITI JOŠ JEDNU ZAOBILAZNICU: Zasad samo u naslovu

Objavljeno prije

na

Brojne saobraćajne izazove koji očekuju Kolašin, nakon završteka dionice  auto-puta i rekonstrukcije puta  prema Beranama, u ID PUP-a riješili su zaobilaznicom. Za taj budući projekat, za sada postoji samo idejno rješenje, ali i mnoga otvorena pitanja i zamjerke

 

Nova kolašinska zaobilaznice trebalo bi  da rastereti gradsku saobraćajnu infrastrukturu  od velikog broja automobila sa auto-puta,  prema ski centrima. Takođe i od očekivanog velikog broja vozila, tokom ljeta, koji će, na putu od Berana prema Podgorici i primorju, koristiti tunel ispod Bjelasice.

Prema nacrtu Izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana (ID PUP),   trasa TE zaobilaznice trebalo bi da  počinje u naselju Vladoš i prelazi preko brda na kojem je tvđava Barutana. Zatim da prolazi uzvišenjima iznad naselja Gornji Pažanj, sve do Željezničke stanice. Od Željezničke stanice nastavlja iznad i  uporedo sa prugom, duž naselja Drpe. Završava se do željezničkog mosta na rijeci Svinjači, neposredno prije restorana Savardak.

Dajući primjedbe na taj dokument građevinski inženjer Simeun Matović, primjećuje da je, za nekog,  ko iz Podgorice ide na skijališta,  kraći put ako koristi postojeću gradsku saobraćajnu  infrastrukturu, nego  što bi bilo korišćenje zaobilaznice,  onako kako je zamišljena.

Zaobilaznica nije kolašinski  saobraćajni infrastrukturni prioritet  smatra i predsjednik Skupštine opštine (SO ) Milan Đukić. Projektu zaobilaznice, treba, kaže on, pristupiti odgovorno i promišljeno, jer je unapređenje saobraćajne infrastrukture, jedan od osnovnih preduslova razvoja opštine.

,,Završetak prve dionice auto-puta, izgradnja Ski-centra 1600, završetak tunela ispod Bjelasice i puta Kolašin – Berane i novi hotelski kapaciteti, već nameću brojne izazove pred lokalnu samoupravu i Vladu Crne Gore. Jasno je da će se značajno uvećati turistički i saobraćajni promet u Kolašinu i da će to stvoriti veliki pritisak na postojeće saobraćajnice na prilazu i u samom gradu”, kaže Đukić za Monitor.

Saobraćajnica od Mateševa do Kolašina, objašnjava,  ne zadovoljava parametre pristupne saobraćajnice auto-putu. ,,Ni gradske saobraćajnice kroz Kolašin trenutno ne mogu prihvatiti veliki broj automobila i autobusa sa auto-puta prema Bjelasici i ski-centru”, kaže Đukić.  On upozorava da gradska saobraćajna infrastruktura, nije spremna da prihvati očekivano veliki broj automobila iz pravca Berana kroz novi tunel ispod Bjelasice prema auto-putu i Primorju.

,,Sve ovo ukazuje da nas vrlo brzo u Kolašinu očekuju saobraćajni izazovi u zimskoj i ljetnjoj sezoni. Zbog toga se rodila ideja da se u ID PUP Kolašin, između ostalog, uvrsti i zaobilaznica oko Kolašina. Smatram da se projektu zaobilaznice treba pristupiti mnogo kvalitetnije i odgovornije u budućem periodu”, zaključuje  Đukić.   „   Nije dovoljno ucrtati trasu zaobilaznice na osnovu idejnog rješenja”.

Za tako velike i skupe projekte, smatra, potrebna je sveobuvatna analiza, integralan pristup, bliska saradnja lokalnih i državnih organa i aktivno učešće građana i javnosti. ,,Faktori koji će uticati na unapređenje saobraćajne infrastrukture u Kolašinu su i finansijska kriza i očigledan nedostatka sredstava u državnom budžetu za kapitalne projekte. Smatram da je prioritet unapređenje saobraćajnice, od raskrsnice u naselju Polje do ski-centra. Kružni tok umjesto raskrsnice u Polju, proširenje saobraćajnice i izgradnja trotoara do Mušovića Rijeke, transformisali bi tu ulicu u tranzitnu saobraćajnicu i ubrzali saobraćaj kroz naselje Polje. Treća traka od Mušovića Rijeke do ski-centra rasteretila bi i grad i planinu. Tada bi vrlo brzo mogla da se analizira i potreba za višestruko skupljom zaobilaznicom”, kaže sagovornik Monitora.

Dosta rezervi oko idejnog rješenja zaobilaznice ima i ekološki aktivista Janko  Šćepanović. On kaže da su minulih decenija kapitalni projekti u Kolašinu izvođeni sa naduvanim budžetima, nejasnim planovima, namještenim tenderima, katastrofalnim kvalitetom radova…“ Često, i bez kvalitenog nadozora i  sa slabom ili nikakvom funkcionalnošću ili upotrebnom vrijednošću”.

Šćepanović podsjeća na prvu kolašinsku zabilaznicu. Ta skupa saobraćajnica građena 1996. godine, trebalo je da teretni saobraćaj izmjesti sa gradskih ulica. Pokazalo se  da je jedina korist od tog prjekta bila  ta što su mještani jednog prigradskog naselja dobili asfalt, nakon više decenije čekanja.  ,,Postojeće idejno rješenje zaobilaznice liči na vještačko guranje još jednog projekta, koji bi koštao  desetine milona, bez jasne ideje o neophodnosti”.

On upozorava da bi projekt mogao imati  ogromne posljedice po budžet i okolinu grada,  koji pokušava da se nametne kao turističko mjesto. „U idejnom rješenju zaobilaznice sve je problematicno –  ekonomska opravdanost statistike koja se navodi kao jedan od razloga,  opravdanosti prethodne zaobilaznice… Takođe, problemtična je i dužina zaobilaznice, u odnosu na osnovni put, tipa saobraćaja koji bi se odvijao njome”, kaže Šćepanović.

On kaže da bi, eventualno favorizovanje projekta zaobilaznice u odnosu na druge  za opštinu potrebnije projekte, bilo zabrinjavajuće.  „Naročito što bi taj projekat uzrokovao potpunu devastaciju pejzaža  u neposrednom zaleđu Kolašina“.

U teškoj ekonomskoj situaciji u  Crnoj Gori, kapitalne prioritete, tvrdi Đukić, treba da utvrđuju institucije, struka i javni interes. Sve to treba da se odvija, kaže on,  bez uticaja građevinskih lobija iz zemlje ili okruženja.

,,Istovremeno, izvođače građevinskih radova ne smijemo vezati samo za jednu političku strukturu.  Dokazano da su oni „raznovrsno“ zastupljeni u gotovo svim opštinama, od Budve i Podgorice do Bijelog Polja i Rožaja, kao i u svim susjednim državama.  Zbog svega toga, ja lobiram za građane i njihov interes, koji mora biti važniji od desetina neuposlenih kamiona i bagera”, poručuje predsjednik kolašinskog lokalnog parlamenta.

On smatra da bi  decentralizacija i transparentnost procesa planiranja i odlučivanja, smanjile rizike „pogrešnih“ ili „skupih“ projekata. Skupi su, objašnjava Đukić,  i oni finansijski neodrživi i neisplativi, ali i oni koji su ekološki neprihvatljivi. ,,Kod nas u Kolašinu,  brzo će se  uvidjeti korist tunela kroz Bjelasicu. Već smo se, nažalost, uvjerili u posljedice probijanja novog puta koje je potpuno devastiralo fizionomiju i pejzaž na tom dijelu ove planine”, zaključuje on.

Đukić je i ranije imao brojne primjedbe na rješenja u ID PUP-a. Kako je ocijenio, građani Kolašina nijesu imali kvalitetnu priliku da učestvuju u kreiranju tog dokumenta.

Građani su, tvrdio je on,  nezadovoljni ograničenjima za gradnju objekata van zahvata PUP-a u prigradskim naseljima, predviđenim zelenim površinama na privatnim parcelama u centru. Takođe, i ograničenjima koja će blokirati pokretanje malih porodičnih biznisa, zapošljavanje i podizanje životnog standarda u situaciji ekonomske krize i odseljavanje stanovništva.

Međutim, kako je kazao, u ID PUP-a i te kako se vodilo računa o interesima rupnog kapitala. Prenio je i nezadovoljstvo građana oko betonizacije Bjelasice i divlje gradnje na njoj, te oko  tretmana otpadnih i fekalnih voda sa planine.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROSTORNO PLANIRANJE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Magacin usred gradskog parka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Samo mišljenje glavne kolašinske arhitektice može osujetiti namjeru vlasnike hotela Bjanka, da u  gradskom parku postave hangar visine preko 13 metara. To im omogućava važeći program privremenih objekata i urbanističko tehnički uslovi, izdati od nadležnog Sekreterijata

 

 

Kompanija Beppler & Jacobsen Montenegro, vlasnik kolašinskog hotela Bjanka još nije dobila saglasnost od glavne gradske arhitektice Kristine Bulatović Pejić da u jedinom gradskom parku izgradi magacin, čija je visina preko  13 metara, a površina oko 600 m². Bulatović Pejić je u nezavidnom položaju, jer je takav montažno-demontažni objakat na lokaciji parka, usred borove šume, predviđen Programom privremenih objekata, koji je važio od 2019. do kraja minule godine. Dokumentom je precizirano da se na katastarskoj parceli 278, koja je na rubu parka, postavi montažno-demontažni ili nepokretni privremeni objekat, čija je maksimalna površina 610 kvadrata. Novi Program je u pripremi i ne zna se kad će biti okončan rad na tom dokumentu, a u međuvremnu lokalni Sekreterijat izdao je kompaniji urbanističko tehničke uslove (UTU) za hangar.

Glavna arhitektica je, prema onome što je Monitoru nezvanično rečeno u lokalnoj upravi, zatražila mišljenje Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Bilo je potrebno tumačenje oko toga da li “stari” Program još važi, s obzirom da je bio “oročen” do 2023.  Potvrdan odgovor Ministarstva otežeo je odluku, jer je činjenica da Beppler & Jacobsen Montenegro formalno ništa ne sprječava da nekoliko desetina metara od gradskog jezgra postave gigantski magacin. No, s druge strane, na osnovu idejnog rješenje (ID), Bulatović Pejić je kompaniju ovih dana obavijestila “da objekat nije u skladu sa ambijentalnim vrijednostima”.  Procedura je takva da će, nakon njenog obavještenje, kompanija imati prostor za izjašnjenje, pa će tek onda biti moguće donijeti i konačno rješenje.

Na sajtu Opštine nije dostupno idejno rješenje (ID) magacina. S obzirom da je njegovo postavljanje planirano na rubu parka, na mjestu nekadašnjeg otvorenog bazena, ukoliko kompanija dobije potrebne saglasnosti, do objekata bi bilo neophodno izgraditi i prilazni put. Uz to, vjerovatno, posjeći i nekoliko stabala, jer trenutno ne postoji saobraćajnica koja vodi do te lokacije. Propisima je precizirano da se privremeni objekti mogu postavljati pod uslovom da ne narušavaju osnovne i prateće komunalne funkcije, javne površine, ne degradiraju prostor i ne ugrožavaju životnu sredinu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SEZONA 2024.: Ulcinj hit destinacija za turiste iz Srbije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima loaklne Turističke organizacije, nešto više od 20 odsto gostiju koji su ovog ljeta boravili na ulcinjskoj rivijeri bili su iz Srbije. I mediji iz te zemlje tvrde da je ove godine Ulcinj bio veoma omiljena destinacija za goste iz te zemlje

 

 

Ovo je najinteresantniji i najromantičniji grad na istočnoj obali Jadrana. Pored tradicionalnih ljetovališta, kao što su Budvanska rivijera i Boka Kotorska, sve više građana Srbije odlučilo je da godišnje odmore provede na najdužoj plaži na Jadranu. Ulcinj je ovog ljeta bio hit destinacija koja je u velikom broju privukla goste iz Srbije. Mjesto je veoma lijepo i pogodno za sve uzraste, piše beogradska štampa.

Kako navode, morska voda u ulcinjskom akvatorijumu je kristalna i nezagađena, cijene adekvatne za ono što se nudi, a ljudi posebno ljubazni. “Možda su u odnosu na neki raniji period, ovog ljeta osjetno skočile cijene svih usluga, od smještaja do hrane i pića, ali ako se uporedi sa cijenama sa drugim destinacijama u zemlji i cijelom regionu, Ulcinjani su i dalje najpovoljniji , tako da slobodno se može reći da je Ulcinj destinacija koja se prilagođava svima i svako u skladu sa svojim mogućnostima može uživati u onome što mu najviše prija”, pisao je “Blic”.

Nakon nekoliko decenija primjetno je da se dešava veliki povratak gostiju iz ove države na ulcinjsku rivijeru. Do početka ratova na području bivše Jugoslavije, građani Srbije imali su nekoliko hiljada kuća i vikendica u Ulcinju, uglavnom u Štoju, Kručama i u Limanu, koje su kasnije uglavnom prodali. U Štoju, odnosno u neposrednom zaleđu Velike plaže, je, na primjer, postojalo Prvo, Drugo i Treće beogradsko naselje.

Tradicionalno, gosti iz Srbije najviše borave na Adi Bojani. Tome su, uz magičnu ljepotu tog rajskog ostrva, svakako doprinjeli film i serija Biser Bojane, u režiji Milana-Mime Karadžića, koja se dugo prikazivala na TV kanalima u toj državi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DECENIJA OD TROVANJA BERANACA IZ GRADSKOG VODOVODA: Lakoća zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru

 

 

Više od deset godina od masovnog trovanje građana Berana, kada samo srećom, slučajem i izuzetnim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnih ishoda, slučaj prekriva veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim. Da li je bilo i kakvih dugoročnih posljedica, pitanje je koje više medicinskoj struci niko ne postavlja.

Uzaludni su bili sudski procesi protiv Bemaksa i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama. Kompaniji Bemaks i njenom tadašnjem direktoru Veselinu Kovačeviću na teret je bilo stavljeno krivično djelo uništenje i oštećenje javnih uređaja, odnosno oštećenje cijevi gradskog vodovoda što je izazvalo „znatan poremećaj u životu građana“ iz člana 328, stav 2 iz stava jedan KZCG.

U prvostepenoj presudi, Kovačević i Bemaks kažnjeni su novčano, sa šesto, odnosno hiljadu i sedamsto eura zbog oštećenja i uništenja javnih uređaja iz člana 328, stav 1 KZCG, ali je bjelopoljski Viši sud ovu presudu beranskog Osnovnog suda ukinuo. Kasnije je taj sud u ponovljenom postupku, postupajući po ukidnim razlozima, oslobodio krivice i Bemaks i Veselina Kovačevića, što je Viši sud zatim potvrdio. Isto je bilo i sa Javnim preduzećem Vodovod.

Epidemija stomačnih bolesti u Beranama buknula  je u noći zmeđu 23. i 24. avgusta 2013. godine. Prvog dana epidemije u Domu zdravlja je bilo ukupno 318 pacijenata, a najviše je pregledano u Dječijem dispanzeru, gdje je samo u prvoj smjeni dato oko stotinu infuzija. Dom zdravlja i Opšta bolnica bili su kao u ratnom stanju, a konačan bilans onih koji su potražili pomoć ljekara popeo se na oko dvije hiljade, dok se pretpostavljalo da se još dva puta toliko građana liječilo samostalno, odnosno nije javilo ljekaru.

U prilog činjenici da je uzročnik epidemije bila voda, govori i podatak da su obolijevanja zabilježena samo na području koje se napaja vodom sa gradskog vodovoda. Tih dana to je na konferenciji za štampu u Beranama potvrdio i tadašnji direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo