Dragi moji, „ISTRAŽIVANJE UOČI MUNDIJALA U RUSIJI: Srbi imaju veći od Hrvata i od Švajcaraca!” Ne mogu da verujem da je neko trošio vreme da bi utvrdio ove podatke, ali eto, izađe u vestima. Sigurna sam da će ovo merenje, ko ima veći, mnogo pomoći fudbalerima protiv Brazila. Od lepih vesti za danas izdvajam: probala prvu lubenicu ove sezone.
Stigle prve lubenice, kako izabrati najslađu? Ni to više nije jednostavno. Jer ovde je sve postalo naopako… zaustavio se naš snažan poriv da ozbiljno i dugotrajno zagledamo i kuckamo svaku lubenicu pojedinačno, u stilu tročlane komisije za nabavku ma kakvog materijala.
„Komšinice, je l’ to biraš slađu lubenicu?”
„Ma kakvi, vežbam za perkusionistu.”
Ono kad čukaš u lubenicu, a ni sam ne znaš šta treba da čuješ. Je l’ i vama pada na pamet da će, dok kuckate po lubenici da vidite koliko je dobra, neko iznutra jednom pitati: „Ko je?”
Zapravo treba ovako: lubenicu kucati srednjim prstom, stisnuti je sa obe šake i vratiti je na mesto odakle ste je uzeli, potom sačekati avgust pa kupiti. Jednostavno je, nisu one prave dok te umesto svakodnevnog glasa: „Staro gvožđe, akumulatore, kreke vese kupujem”, ne probudi onaj koji će te radovati dva meseca: „’Ajmo lubenica! Slatka kao med, hladna kao led!” Provučeš čupavu glavu kroz prozor, prokrmeljaš i izabereš pogledom neku sa konjskih kola ili raspalog kombija. “Ajde gospoja, šta se femkaš, svaka je dobra, da ti umrem ako nije!”, kune se ciga.
Nekad se zapitam šta će mi čovek, a onda se setim da počinje sezona lubenica i da bi neko trebalo da ih nosi do kuće. Krajnje je vreme da prestanemo da glumimo nezavisne, jake žene. Ni lep ni uporan, nego onaj što donese lubenicu od petnaest kila!
Da se prisetimo i ovog. Nekako u ovo vreme, pre dve godine, ubijen je Vladan Marinković, prodavac lubenica, od strane komunacističke policije. Niko nije odgovarao.
Ako kupujete lubenicu na karlovačkoj pijaci, mala je verovatnoća da ćete kupiti neku koja ne valja. Sve ih je pokupovao moj komšija. Ne baca ih u smeće, secka koru po koru i hrani prasad.
Nije komšija dobar čovek. Nije ni loš čovek. Jednostavno je pravedan. Sad nešto razmišljam, prosto je dirljivo koliko čovek (ne mislim na komšiju) voli sebe, uprkos svemu što o sebi zna. Za prezir drugih potrebno mu je mnogo manje podataka.
Ne verujte ljudima koji mogu da prestanu da jedu lubenicu iako su se najeli… Kod nas u kući vlada poverenje, samo da vas obavestim. Možemo mi, izgleda, mnogo toga dobrog da podelimo kad već ovako, na ravne časti, lubenicu…
Kad smo igrali protiv Kostarike, bilo je to “zato što su među prvima priznali Kosovo”: protiv Švajcarske zato što je nekolicina igrača sa Kosova. šta li će biti sad protiv Brazila? Što su nam uvalili pokvarenu kafu, šta?! Ovu prethodnu smo namerno izgubili da bismo u utakmici protiv autsajdera Brazila dokazali svoju dominaciju, pobedili i prošli u sledeći krug.
Potreban mi je neki neotkriveni komad zemlje na jugu sveta i odmor od pretvaranja da postojim. Jedno rame za pod glavu, prostrano kao letnja noć i toplo kao ognjište – dovoljno da osetim sve na sve moguće načine.
P. S. Broj odlazaka u WC dokazuje da u lubenici od deset kilograma ima sto litara vode. Iliti voda ima četiri agregatna stanja: čvrsto, tečno, gasovito i lubenica!
Nataša ANDRIĆ