Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Hiljadu nepoznanica

Objavljeno prije

na

Apelacioni sud stavio je tačku na proces protiv Damira Mandića, jedinog optuženog za ubistvo urednika Dana Duška Jovanovića. Nakon više od pet godina od tog zločina ranije izrečena maksimalna kazna zatvora Mandiću preinačena je na 18 godina, a pošto mu se istovremeno sudilo i za otmicu Miodraga Nikolića, Apelacioni sud mu je odredio jedinstvenu kaznu zatvora od 19 godina. PRESUDA KONAČNA: Mandićevi zastupnici nijesu detaljno komentarisali tu presudu jer, kako kažu, nijesu primili pismeni otpravak, a advokat Velibor Marković naglašava da još nije odlučio da li će posegnuti za vanrednim pravnim sredstvom. Iz Apelacionog suda, međutim, poručuju da je presuda konačna i da advokati nemaju šta da vagaju. Predsjednik tog suda Vukoman Golubović saopštio je da se na tu presudu ne može uložiti nova žalba o kojoj bi raspravljao Vrhovni sud jer nije, kako je objašnjeno, izrečena najteža zatvorska kazna.

Po svemu sudeći, sudstvo je kad je riječ o Mandiću reklo svoje. Na optuženičkoj klupi, međutim, i dalje nema drugih saizvršilaca i mogućih nalogodavaca Jovanovićeve likvidacije, iako policija tu istragu formalno drži otvorenom.

Mandiću se sudilo dva puta. Krajem 2007, vijeće Višeg suda na čelu s Radovanom Mandićem oslobodilo ga je optužbi usljed, kako je obrazloženo, nedostatka dokaza. Bio je to šamar policiji i tuzilaštvu koje se hvalisalo kako do tada, ni u jednoj istrazi, nije sakupljeno vise okrivljujućih dokaza.

Apelacioni sud ubrzo je oborio tu presudu, a potpuno izmijenjeno vijeće sudije Lazara Akovića uvažilo je sve predočene dokaze i osudilo Mandića na maksimalnih 30 godina zatvora. U međuvremenu, obojica sudija napustila su te funkcije, a njihove ostavke pratila je sumnja da su to učinili pod različito motivisanim pritiscima vrha sudske vlasti. Ni u jednom od tih sudskih procesa, koje je na kraju konačnom odlukom ovjerio Apelacioni sud, nije utvrđena puna istina o pozadini i samom ubistvu Duška Jovanovića.

Rodbina pokojnog Jovanovića tvrdi da je on duže vrijeme bio izložen prijetnjama s različitih adresa. Njegov brat Miodrag svjedočio je o anonimnim pismima i prijetnjama koje je Duško Jovanović dobijao, a neke od njih su navodno stizale i od Ljubiše Buhe Čumeta, srpskog kriminalca, koji je često boravio u Crnoj Gori – kako poslom, tako i na svadbenim i drugim veseljima svojih prijatelja, kontroverznih crnogorskih biznismena. I supruga Duška Jovanovića Slavica tvrdi kako je kao najavu ubistva doživjela SMS poruke kojima joj je sugerisano ,,da se skloni od Duška, jer ga ništa dobro ne čeka”.

Navodno su, tvrdi Jovanovićeva rodbina, u Duškovom stanu nakon njegove smrti otkriveni i prislušni uređaji, za koje nikad nije utvrđeno ko ih je postavio.
NERAZJAŠNJENE OKOLNOSTI: Rodbina Jovanovića se, doduše, ne slaže u tome ko bi mogao da stoji iza njegovog ubistva – dok jedni upiru prstom na crnogorsko podzemlje i njemu bliske ljude, Jovanovićev brat ne isključuje ni mogućnost da je urednik Dana možda bio žrtva nekog obavještajnog sukoba i namjere da se u predreferendumsko crnogorsko dvoriste ubaci leš otvorenog protivnika vlasti u Podgorici. Iz tužilaštva su, opet, puštali glas, iako se time niko nije bavio u samoj optužnici, da iza ovog zločina stoje duboki, lični motivi.

U istrazi i sudskom procesu protiv Damira Mandića ti motivi nijesu dokučeni. Mandić je tvrdio da je nevin i da nije imao nikakvih razloga da likvidira Jovanovića, kojeg je površno poznavao, pa je čak jednom prilikom bio i gost njegove redakcije kao poznati sportista. Vijeće sudije Lazara Akovića je u drugostepenom postupku ipak ocijenilo da su posredni tragovi “u takvom međusobnom skladu da nedvosmisleno ukazuju na krivicu optuženog”. Tu je presudu potvrdio i Apelacioni sud, koji je jedino izrečenu maksimalnu kaznu proglasio – neadekvatnom.

U sudskom procesu je utvrđeno da je kupovina golfa 3 – vozila iz kojeg je, tvrdi se, počinjeno ubistvo – dogovoreno s Mandićevog mobilnog telefona. Mandića terete i biološki tragovi pronađeni na pušci iz koje, 27. maja 2004. nije pucano, a koja je kasnije otkrivena u automobilu, te DNK tragovi na limenci red bula naknadno pronađenoj nedaleko od mjesta gdje je bio parkiran automobil nakon zločina. U vezu s tim dokazima sud je doveo i barutne čestice na dukserici zaplijenjenoj tokom pretresa Mandićevog stana.
Mnoge nelogičnosti iz istražnog postupka nijesu otklonjene. Ostalo je neobjašnjeno kako je u golfu 3 nađeno svega par barutnih čestica iako je na Jovanovića, kako se tvrdi, iz kola u pokretu ispaljeno čak 17 metaka. Odbrana je uporno skretala pažnju i na činjenicu da u automobilu nijesu bili samo Mandićevi tragovi, kao i na to da sud nije utvrdio broj izazivača tih tragova i njihovu starost. Sud je ignorisao i činjenicu da je istražni sudija odbio da limenku red bula, koja se jedno vrijeme predstavljala kao ključni dokaz, uvrsti u zapisnik s obrazloženjem da je “mogao bilo ko da je podmetne”.

Odbrana Damira Mandića navodila je i kako nije jasno na koji je način utvrđeno da su se kobne noći u golfu 3 nalazile tri osobe. Odbačena je i sugestija da se ispita da li je Mandić tragove na pušci ostavio nekom drugom prilikom, a ne u noći ubistva.
Za pištolj koji je imao, Mandić je kazao kako ga je svojevremeno dobio od policijskog funkcionera Gorana Žugića (ubijenog 2000. godine). Pominjalo se i da je Mandić, iako tvrdi da nikada nije imao značku, tokom zategnutih odnosa s Miloševićevom vojskom, kod MUP-a zaduživao automatsko oružje. Taj aspekt priče ni policija ni sud nijesu forsirali.

JEZIK ZA ZUBIMA: Nije jasno ni šta je Mandić, a tako ga je sud pozicionirao, radio na stražnjem sjedištu vozila sa dvoje vrata, na kojem se zadnji prozori ne otvaraju, ni kako je mogao da zauzme tu poziciju s obzirom na to da je suvozačevo sjedište bilo oboreno. Ništa od toga nije razjašnjeno, ali presuda zadovoljava navode tužilstva koje tvrdi da je Mandić imao NN saizvršioce. Ko je vozio automobil, a ko pucao na Jovanovića – nije utvrđeno.
Policija je u incijalnoj fazi istrage za to ubistvo javno sumnjičila Beranca Vuka Vulevića i Mandićevog rođaka Baranina Armina Musu Osmanagića. Protiv njih nikada nijesu podignute krivične prijave. Vulevićevi i Osmanagićevi biološki tragovi tek su sredinom 2008. upoređeni s tragovima pronađenim u golfu 3. Nalazi su, saopšteno je, bili negativni.
Mnogi su nezvanični izvori tvrdili da je policija Osmanagića i Vulevića označila kao moguće saizvršioce nakon sto je Damir Mandić tokom prvog saslušanja u policiji navodno detaljno opisao pripremu i izvršenje zločina. Mandić i njegovi advokati to kategorično demantuju, tvrdeći da se radi o policijskoj izmišljotini. Televizija Vijesti ranije je objavila taj nepotpisani policijski zapisnik, koji sud nije uvrstio u dokazni materijal. Damir Mandić se branio ćutanjem, koje su mu navodno nakon inicijalnog saslušanja savjetovali i pojedini policijski inspektori, zabrinuti da bi njegova priča mogla pogoditi i neke njihove saradnike i pokrovitelje.
Porodica Duška Jovanovića ne vjeruje da je jedini osuđeni Damir Mandić imao ozbiljniju ulogu u ovom zločinu. Slavica Jovanović presudu Apelacionog suda ocijenila je kao ohrabrujuću ali je ukazala i na to da bi ona bila poptuno beznačajna – ukoliko se njome stavi tačka na čitav slučaj.
Od toga strahuje i zastupnik porodice Jovanović Budimir Darmanović. ,,Prošlo je više od pet godina od ubistva Duška Jovanovića, a okončan je postupak protiv samo jednog lica. Strahujem da će se s ovim postupkom stati, jer postoji maksima da vrijeme uvijek ide u korist okrivljenih”.
Mandić je odležao tek šestinu izrečene kazne zatvora. Sa slobode se smješkaju oni koji su čvrsto ubijeđeni da će nastaviti da ćuti. Nadležni malo toga čine da im ugase osmjehe na licima. Možda zato što se i među njima pojedini smješkaju.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo