Povežite se sa nama

OKO NAS

HIDROENERGIJA MONTENEGRO, BILANS: Ko je prevario opštine na sjeveru

Objavljeno prije

na

Hidroenergiji Montenegro u prvih 13 godina rada njenih pet malih hidroelektrana ostaće  preko 14 miliona eura gotovine.  I razmjere štete koju su pretrpjele i koju trpe  opštine Berane,  Andrijevica i Plav, do sada najviše Berane, su ogromne

 

Čitavu deceniju, i dvije godine preko toga, od kada je u Beranama formirano preduzeće Hidroenergija Montenegro, i nakon što su potekli milioni iz do sada izgrađenih malih elektrana, niko nije dao odgovor na pitanje kako su izigrane opštine  Berane,  Andrijevica i Plav, koje su trebale da imaju deset odsto akcija u toj firmi.

Nema akcija, nema dobiti.  Dobit Hidroenergije Montenegro je precizno izračunata. Vijesti su ovih dana otkrile da će vlasnicima beranske kompanije Hidroenergija Montenegro u prvih 13 godina rada njenih pet malih hidroelektrana (mHE), ostati preko 14 miliona eura čiste gotovine.

To je saopštila pravna savjetnica pri Nevladinoj organizaciji Akcija za socijalnu pravdu Ines Mrdović, koja je biznis plan Hidroenergije Montenegro dobila od Regulatorne agencije za energetiku (RAE), u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacija.

Biznis plan obuhvata rad pet mHE u Beranama. Prva od njih je u pogonu od 2014, a ostale od 2015. godine. Plan ne obuhvata i šestu mHE, koja radi od 2016. godine.

Razmjere štete koju su pretrpjele i koju će i dalje trpiti tri sjeverne opštine, do sada najviše Berane, su ogromne.

Preduzeće Hirdoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u  rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidroelektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Odluka o upisu udjela Opštine Berane u doo „Hidroenergija Montenegro“ donijeta je u lokalnom parlamentu u Beranama krajem oktobra te godine.

Upravo u toj odluci je precizno definisano da će ova Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača“ i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme.

Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, sa osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije“.

„Privrednim društvom upravljeće Odbor direktora od sedam članova, u čijem sastavu će biti i predsjednik opštine Berane. Raspodjela dobiti vršiće se po procentualnom učešću u vlasništvu. Opštine će svoj dio od deset procenata od opredijeljene dobiti za fiskalnu godinu za koju se odluka donosi, dijeliti među sobom u zavisnosti od količine proizvedene i prodate električne energije sa teritorije pojedinačne opštine“ – navodi se u ovoj odluci.

U odluci je decidno stajalo da se za njeno sprovođenje i potpisivanje potrebne dokumentacije ovlašćuje predsjednik opštine Berane koji je trebalo da bude i jedan od članova Odbora direktora. Tada je tu funkciju  obavljao  funkcioner DPS Vuka Golubović.

Dva mjeseca ranije potpisan je protokol o saradnji sa kompanijom Hamera Capital, kojim su definisane prava i obaveze potpisinika. Strane potpisnice su se saglasile da Hamera Capital sa svojim poslovnim partnerima investira u projekte na teritoriji ove tri opštine na sjeveru države i pruži neophodnu logistiku za privlačenje stranog i domaćeg kapitala.

Kao što je odlukom definisano vlasništvo, protokolom o saradnji određeno je da osnivački ulog iznosi stotinu deset hiljada eura i da taj kapital za zajedničku firmu obezbijedi Hamera Capital Olega Obradovića, čiji potpis stoji na kraju protokola, pored potpisa tadašnja tri predsjednika ovih opština.

No kasnije se  ispostavilo da prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni druge dvije opštine, nikada nijesu upisane kao vlasnici  Hidroenergije Montenegro.

U junu 2007. godine prilikom registrovanja pod punim nazivom  doo Hidroenergija MontenegroBerane kao osnivači su upisani Hamera Capital sa sedamdeset odsto i izvjesna firma Fortis doo – Berane sa trideset procenata.

Sljedećih nekoliko promjena u Centralnom registru tiče se povećanja kapitala. Zabilježena je i promjena od 26. novembra 2008. godine gdje kao osnivač pristupa Miodrag Ivanović sa dvadeset pet procenata vlasništa.

Nepunu godinu kasnije, 8. juna 2009. Ivanović istupa iz vlasništva, ali se zato uvećava vlasništvo Hamera Capital, odnosno Olega Obradovića na 68,06 odsto.

Naredne dvije godine, odnosno do maja 2012., zabilježeno je da se vlasništvo Hamera Capitala smanjilo na četrdeset odsto, dok je većinski vlasnik sa 60 odsto postala kompanija Bemax, a izvršni direktor Ranko Radović iz Podgorice, dok su dva prethodna direktora bila iz Berana.

Mjesec kasnije kao ovlašćeni zastupnici Hidroenergije Montenegro upisani su Oleg Obradović i Veselin Kovačević.

Prema evidentiranoj promjeni iz septembra 2013. godine firmi su kao osnovači pristupili Aleksandar Mijajlović i Ranko Ubović sa po 25 procenata. Bemax-u je ostalo deset odsto, dok se udio Hamera Capital-a nije promijenio.

Prema evidenciji iz januara 2015. godine firma se i dalje zove doo Hidroenergija Montenegro – Berane.

Iz vlasništva je istupio Bemax, tako da su osnivači ostali Asleksandar Mijajlović i Ranko Ubović sa po trideset procenata i Hamera Capital sa 40 odsto vlasništva.

Kada je obavljen novi transfer vlasništva bila je sagrađena i šesta mHE, ali nije dio biznis plana prvobitno predatog RAE.

Finansijski izvještaji Hidroenergije pokazuju da je do kraja 2017. kapital kompanije porastao na 2,7 miliona, od čega je neraspoređena dobit bila 2,4 miliona.

Ubović i Mijajlović su svojih 60 odsto vlasništva prodali Ranku Radoviću za svega 300 hiljada eura, kojeg su imenovali za direktora kada je Bemax 2011. ušao u vlasništvo Hidroenergije.

“Hidroenergija Montenegro ima pravo na povlašćenu cijenu struje u prvih 12 godina rada njenih mHE. Tu cijenu su do sredine ove godine plaćali potrošači kao posebnu naknadu na računima za struju, a od tada je Vlada preuzela dio subvencija i plaća ih iz budžeta, odnosno državne kase svih građana. Ta kompanija ima koncesiju na 27 godina. Ipak, biznis plan je urađen samo za prvih 13 godina rada i u tom periodu je „novac slobodan za osnivače“, odnosno čista gotovina, procijenjen na 14,2 miliona eura” objasnila je Mrdović.

Investicija beranskog preduzeća će, prema biznis planu, biti otplaćena za devet godina.

“Osnovni pokazatelj isplativosti investicije je interna stopa rentabilnosti, a ona je izuzetno visoka – gotovo 20 odsto, pa i to ukazuje da je biznis gradnje mHE veoma profitabilan i da će vlasnicima tokom vraćanja kredita, a naročito nakon njegove otplate, ostajati velika zarada. Sve to otvara dilemu zašto je Vlada uopšte garantovala subvencije, jer je privatni investitor za 27 godina koncesionog perioda, i bez subvencija potrošača, mogao da vrati uloženo i istovremeno zaradi”, upitala je Mrdović.

Prema njenim riječima, od 2014. do sredine ove godine, potrošači su Hidroenergiji Montenegro kroz račune za struju platili više od sedam miliona eura subvencija.

“To su podaci Crnogorskog operatora tržišta električne energije, koji isplaćuje subvencije, a koje je dobila NVO Akcija za socijalnu pravdu. Uz to, od Investiciono-razvojnog fonda (IRF) je 2013. dobila subvencionirani kredit od pet miliona eura, sa rokom od 10 godina i povoljnom kamatnom stopom od 4,5 odsto godišnje. Kamate kod IRF su 2013. godine bile dvaput niže nego na tržištu” – kazala je Mrdović.

Mediji su renije prenijeli da je plan Hidroenergije Montenegro da  izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija je 28 miliona eura. “Hidroenergija Montenegro” koncesije je dobila na 27 godina. Sve lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici.

Tri male hidroelektrane planirano je da se izgrade na području plavske opštine, i još četiri u Andrijevici.

Za sada je izgrađeno šest malih elektrana na području beranske opštine i izračunata čista dobit Hidroenergije Montenegro. Dijela koji je trebalo da pripadne Opštini Berane, deset odsto, nema. Preko milion i četiristo hiljada. Gotovine. Malo li je?  Tužilaštvo ćuti, od osnovnog do specijalnog.

 

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo