Povežite se sa nama

OKO NAS

HIDROENERGIJA MONTENEGRO, BILANS: Ko je prevario opštine na sjeveru

Objavljeno prije

na

Hidroenergiji Montenegro u prvih 13 godina rada njenih pet malih hidroelektrana ostaće  preko 14 miliona eura gotovine.  I razmjere štete koju su pretrpjele i koju trpe  opštine Berane,  Andrijevica i Plav, do sada najviše Berane, su ogromne

 

Čitavu deceniju, i dvije godine preko toga, od kada je u Beranama formirano preduzeće Hidroenergija Montenegro, i nakon što su potekli milioni iz do sada izgrađenih malih elektrana, niko nije dao odgovor na pitanje kako su izigrane opštine  Berane,  Andrijevica i Plav, koje su trebale da imaju deset odsto akcija u toj firmi.

Nema akcija, nema dobiti.  Dobit Hidroenergije Montenegro je precizno izračunata. Vijesti su ovih dana otkrile da će vlasnicima beranske kompanije Hidroenergija Montenegro u prvih 13 godina rada njenih pet malih hidroelektrana (mHE), ostati preko 14 miliona eura čiste gotovine.

To je saopštila pravna savjetnica pri Nevladinoj organizaciji Akcija za socijalnu pravdu Ines Mrdović, koja je biznis plan Hidroenergije Montenegro dobila od Regulatorne agencije za energetiku (RAE), u skladu sa Zakonom o slobodnom pristupu informacija.

Biznis plan obuhvata rad pet mHE u Beranama. Prva od njih je u pogonu od 2014, a ostale od 2015. godine. Plan ne obuhvata i šestu mHE, koja radi od 2016. godine.

Razmjere štete koju su pretrpjele i koju će i dalje trpiti tri sjeverne opštine, do sada najviše Berane, su ogromne.

Preduzeće Hirdoenergija Montenegro osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u  rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidroelektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Odluka o upisu udjela Opštine Berane u doo „Hidroenergija Montenegro“ donijeta je u lokalnom parlamentu u Beranama krajem oktobra te godine.

Upravo u toj odluci je precizno definisano da će ova Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača“ i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme.

Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, sa osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije“.

„Privrednim društvom upravljeće Odbor direktora od sedam članova, u čijem sastavu će biti i predsjednik opštine Berane. Raspodjela dobiti vršiće se po procentualnom učešću u vlasništvu. Opštine će svoj dio od deset procenata od opredijeljene dobiti za fiskalnu godinu za koju se odluka donosi, dijeliti među sobom u zavisnosti od količine proizvedene i prodate električne energije sa teritorije pojedinačne opštine“ – navodi se u ovoj odluci.

U odluci je decidno stajalo da se za njeno sprovođenje i potpisivanje potrebne dokumentacije ovlašćuje predsjednik opštine Berane koji je trebalo da bude i jedan od članova Odbora direktora. Tada je tu funkciju  obavljao  funkcioner DPS Vuka Golubović.

Dva mjeseca ranije potpisan je protokol o saradnji sa kompanijom Hamera Capital, kojim su definisane prava i obaveze potpisinika. Strane potpisnice su se saglasile da Hamera Capital sa svojim poslovnim partnerima investira u projekte na teritoriji ove tri opštine na sjeveru države i pruži neophodnu logistiku za privlačenje stranog i domaćeg kapitala.

Kao što je odlukom definisano vlasništvo, protokolom o saradnji određeno je da osnivački ulog iznosi stotinu deset hiljada eura i da taj kapital za zajedničku firmu obezbijedi Hamera Capital Olega Obradovića, čiji potpis stoji na kraju protokola, pored potpisa tadašnja tri predsjednika ovih opština.

No kasnije se  ispostavilo da prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni druge dvije opštine, nikada nijesu upisane kao vlasnici  Hidroenergije Montenegro.

U junu 2007. godine prilikom registrovanja pod punim nazivom  doo Hidroenergija MontenegroBerane kao osnivači su upisani Hamera Capital sa sedamdeset odsto i izvjesna firma Fortis doo – Berane sa trideset procenata.

Sljedećih nekoliko promjena u Centralnom registru tiče se povećanja kapitala. Zabilježena je i promjena od 26. novembra 2008. godine gdje kao osnivač pristupa Miodrag Ivanović sa dvadeset pet procenata vlasništa.

Nepunu godinu kasnije, 8. juna 2009. Ivanović istupa iz vlasništva, ali se zato uvećava vlasništvo Hamera Capital, odnosno Olega Obradovića na 68,06 odsto.

Naredne dvije godine, odnosno do maja 2012., zabilježeno je da se vlasništvo Hamera Capitala smanjilo na četrdeset odsto, dok je većinski vlasnik sa 60 odsto postala kompanija Bemax, a izvršni direktor Ranko Radović iz Podgorice, dok su dva prethodna direktora bila iz Berana.

Mjesec kasnije kao ovlašćeni zastupnici Hidroenergije Montenegro upisani su Oleg Obradović i Veselin Kovačević.

Prema evidentiranoj promjeni iz septembra 2013. godine firmi su kao osnovači pristupili Aleksandar Mijajlović i Ranko Ubović sa po 25 procenata. Bemax-u je ostalo deset odsto, dok se udio Hamera Capital-a nije promijenio.

Prema evidenciji iz januara 2015. godine firma se i dalje zove doo Hidroenergija Montenegro – Berane.

Iz vlasništva je istupio Bemax, tako da su osnivači ostali Asleksandar Mijajlović i Ranko Ubović sa po trideset procenata i Hamera Capital sa 40 odsto vlasništva.

Kada je obavljen novi transfer vlasništva bila je sagrađena i šesta mHE, ali nije dio biznis plana prvobitno predatog RAE.

Finansijski izvještaji Hidroenergije pokazuju da je do kraja 2017. kapital kompanije porastao na 2,7 miliona, od čega je neraspoređena dobit bila 2,4 miliona.

Ubović i Mijajlović su svojih 60 odsto vlasništva prodali Ranku Radoviću za svega 300 hiljada eura, kojeg su imenovali za direktora kada je Bemax 2011. ušao u vlasništvo Hidroenergije.

“Hidroenergija Montenegro ima pravo na povlašćenu cijenu struje u prvih 12 godina rada njenih mHE. Tu cijenu su do sredine ove godine plaćali potrošači kao posebnu naknadu na računima za struju, a od tada je Vlada preuzela dio subvencija i plaća ih iz budžeta, odnosno državne kase svih građana. Ta kompanija ima koncesiju na 27 godina. Ipak, biznis plan je urađen samo za prvih 13 godina rada i u tom periodu je „novac slobodan za osnivače“, odnosno čista gotovina, procijenjen na 14,2 miliona eura” objasnila je Mrdović.

Investicija beranskog preduzeća će, prema biznis planu, biti otplaćena za devet godina.

“Osnovni pokazatelj isplativosti investicije je interna stopa rentabilnosti, a ona je izuzetno visoka – gotovo 20 odsto, pa i to ukazuje da je biznis gradnje mHE veoma profitabilan i da će vlasnicima tokom vraćanja kredita, a naročito nakon njegove otplate, ostajati velika zarada. Sve to otvara dilemu zašto je Vlada uopšte garantovala subvencije, jer je privatni investitor za 27 godina koncesionog perioda, i bez subvencija potrošača, mogao da vrati uloženo i istovremeno zaradi”, upitala je Mrdović.

Prema njenim riječima, od 2014. do sredine ove godine, potrošači su Hidroenergiji Montenegro kroz račune za struju platili više od sedam miliona eura subvencija.

“To su podaci Crnogorskog operatora tržišta električne energije, koji isplaćuje subvencije, a koje je dobila NVO Akcija za socijalnu pravdu. Uz to, od Investiciono-razvojnog fonda (IRF) je 2013. dobila subvencionirani kredit od pet miliona eura, sa rokom od 10 godina i povoljnom kamatnom stopom od 4,5 odsto godišnje. Kamate kod IRF su 2013. godine bile dvaput niže nego na tržištu” – kazala je Mrdović.

Mediji su renije prenijeli da je plan Hidroenergije Montenegro da  izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija je 28 miliona eura. “Hidroenergija Montenegro” koncesije je dobila na 27 godina. Sve lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na beranskoj Bistrici.

Tri male hidroelektrane planirano je da se izgrade na području plavske opštine, i još četiri u Andrijevici.

Za sada je izgrađeno šest malih elektrana na području beranske opštine i izračunata čista dobit Hidroenergije Montenegro. Dijela koji je trebalo da pripadne Opštini Berane, deset odsto, nema. Preko milion i četiristo hiljada. Gotovine. Malo li je?  Tužilaštvo ćuti, od osnovnog do specijalnog.

 

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo