Povežite se sa nama

DRUŠTVO

HIDROELEKTRANA BUK-BIJELA PO PETI PUT: Dodik opet u akciji

Objavljeno prije

na

Nikakva Crna Gora, ni protestnim niti bilo kakvim notama, neće moći da spriječi izgradnju četiri hidroelektrane na gornjem dijelu rijeke Drine, jer je to isključiva nadležnost vlasti Republike Srpske.

Ovako je prije pet godina priprijetio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Time je izazvao međudržavni incident izigravajući svemoćnog gospodara tog entiteta i ignorišući vlast i BiH i Crne Gore izjavama o gradnji hidroelektrana na Drini.

Prema tadašnjem ugovoru između Republike Srpske i Njemačke, zajednička kompanija trebala je da izgradi hidroelektrane Buk-Bijela, Foča, Sutjeska i Paunci. Prvo je trebala da počne gradnja famozne HE Buk-Bijela u septembru iduće godine, oko koje se decenijama spore BiH, Crna Gora i Srbija.

Ovih dana Republika Srpska ponovo je, po peti put, pokrenula projekat hidroelektrane Buk-Bijela, ali o tome nije obavijestila crnogorsko Ministarstvo održivog razvoja i turizma, koje je zaduženo za sprovođenje Konvencije o procjeni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu (Espoo konvencija). Prema našim izvorima, taj projekat opet gura Dodik, koji se ovih dana pročuo po tvrdnji da nad Srbima u Crnoj Gori postoji identitetski genocid.

Nedavno su Vlada RS i kineska kompanija China National Aero-Technology International Engineering Corporation (AVIC-ENG) potpisali Memorandum o saradnji na projektu Buk-Bijela. Planirano je da hidroelektrana bude sagrađena na gornjem toku Drine, oko 11 kilometara uzvodno od novog mosta u Foči. Pripremni radovi, kako je saopšteno, trajaće godinu, a izgradnja hidroelektrane pet godina. Planirana HE Buk-Bijela je udaljena od granice Crne Gore oko osam kilometara, a imala bi akumulaciju 30 puta manju nego „velika” HE Buk-Bijela.

Američki USAID je ocijenio da izgradanja sistema Buk-Bijela nije ekonomski opravdana. Svjetska zajednica je zaštitila rijeku Taru 1976. godine kroz UNESCO-ov program Čovjek i biosfera. Svjetska zajednica je zaštitila Durmitor i rijeku Taru 1980. godine kao Mjesto svjetskog nasljeđa UNESCO-a.

Crnogorski parlament je 2005. godine, pod velikim pritiskom domaće i strane javnosti, izglasao Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare kojom je obustavljena izgradnja ,,velike” elektrane Buk-Bijela. Tada je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma sapšteno da su Crna Gora i BiH potpisnice Espoo konvencije i da Crna Gora nije konsultovana o namjeri RS da će graditi elektrane, uz podsjećanje da je to zajednički vodni potencijal – Piva i Tara čine Drinu. Akumulacija Buk-Bijele trebalo je da potopi dolinu do brane elektrane Piva i 12 kilometara Tare uzvodno od Šćepan Polja.

Protiv Dodikove samovolje ustalo je, pored ostalih, Udruženje demokratskih pravnika u BiH. Saopštilo je da Dodik zloupotrebljava položaj i da preuzima nadležnosti države Bosne i Hercegovine, te da ,,slučaj rijeke Drine nije entitetska nadležnost”.

Zdravko Krsmanović, tadašnji načelnik opštine Foča, prije pet godina izjavio je za Monitor da je i za Foču neprihvatljiva izgradnja hidroelektrana na Drini. Strancima je prodat je vodotok Drine na području opštine Foča, a da za to građane niko nije pitao i to „smatramo najvećom nacionalnom i narodnom izdajom”, kazao je, pored ostalog, Krsmanović.

Istorija sukoba oko HE Buk-Bijela datira još od 1956. Tadašnje vlasti u BiH, Srbiji i Crnoj Gori nisu mogle da se dogovore oko izgradnje tog objekta. Tadašnji crnogorski političari su energično stali u zaštitu kanjona Tare, pa su planovi o hidroelektrani stavljeni ad akta. Sve do 29. aprila 2004, kada su predstavnici RS i Crne Gore tajno potpisali dogovor o gradnji HE Buk-Bijela. Sa crnogorske strane paraf na dogovor stavio je Filip Vujanović, tadašnji premijer Crne Gore. Stručnjaci su ocijenili da je sporazum direktno podrivanje ekonomskog sistema Crne Gore.

Potom je spor oko HE Buk-Bijela internacionalizovan, pa je crnogorska vlast morala da odustane od plana. U kampanju Neću baru, hoću Taru uključilo se oko 11 hiljada građana Crne Gore i njihovi istomišljenici iz cijelog svijeta. Pod tim pritiskom, Skupština Crne Gore usvojila je 2005. Deklaraciju o zaštiti Tare, čime je stopirana izgradnja HE Buk-Bijela.

UNESCO i Svjetska unija za zaštitu prirode takođe su se 2005. godine energično usprotivili izgradnji hidroenergetskog objekta na Drini.

Krajem 2012. predstavnici vlada Republike Srpske i Crne Gore još jednom su dogovorili, ovog puta u Banjaluci, konstantnu međuvladinu komunikaciju u vezi eventualne gradnje hidorelektrana na Drini. Ali, RS, kako se vidi, ignoriše taj dogovor.

Da li će na to Crna Gora odgovoriti ćutanjem, kao što se desilo nekoliko puta?

STEVAN KNEŽEVIĆ, BIVŠI SAVJETNIK DIREKTORA ELEKTROPRIVREDE CRNE GORE
HE Kruševo najbolja varijanta

Stevan Knežević je kao savjetnik direktora Elektroprivrede Crne Gore učestvovao u brojnim razgovorima o gradnji hidroelektrana na Drini. Bio je i član crnogorske delegacije kada su, nakon usvajanja Deklaracije o zaštiti Tare, prije desetak godina u Trebinju predstavnici Crne Gore i Republike Srpske razmatrali korišćenje zajedničkog hidroenergetskog potencijala Drine i Trebišnjice.

Posebno se razgovaralo o mogućoj gradnji HE Kruševo, u istoimenom selu koje se nalazi kilometar i po uzvodno od Šćepan polja na rijeci Pivi, srednje HE Buk-Bijela, čija bi gornja voda dolazila do HE Kruševo i nešto više od kilometra uzvodno od Šćepan polja na Tari, ali koja ne bi izlazila iz kote rijeke Tare, i male HE Buk-Bijela, čija gornja voda dolazi do kote spajanja Pive i Tare, kaže Knežević u razgovoru za Monitor iznoseći neke detalje sa tog skupa, malo poznate široj javnosti.

– Kao najbolja varijanta u postojećim okolnostima predložena je izgradnja HE Kruševo, koja bi pripadala Crnoj Gori, i izgradnja srednje HE Buk-Bijela, koja bi pripadala Republici Srpskoj. Planirano je da HE Kruševo ima instalisanu snagu 120 MW, a prosječnu godišnju proizvodnju tri stotine i dvadeset dva miliona kwh. Izgradnja srednje HE Buk-Bijela podrazumijevala je ulazak hidroakumulacije oko kilometar i po u korito Pive do mjesta izgradnje HE Kruševo i nešto više od kilometra u korito Tare.

Za realizaciju tih projekata zaključeno je da je neophodan dogovor Crne Gore i Republike Srpske, jer obje hidroelektrane treba da potope dio njihove teritorije.

Smatram da nakon odustajanja od izgradnje velike HE Buk-Bijela Crnoj Gori u potpunosti odgovara izgradnja objekata prema zaključcima sa pomenutog sastanka u Trebinju, jer uzvodno od HE Piva dobijamo elektranu snage 120 mw i vršnu elektranu sa navedenim vršnim parametrima, što je skoro isto kao da snagu i proizvodnju HE Piva povećamo za te vrijednosti. Vršna HE Piva je izuzetno značajna za elektroenergetski sistem, pogotovo u uslovima kada u elektronergetski sistem ulaze vjetroelektrane značajne snage.

Pogodnosti za gradnju HE Kruševo su i u tome što je sagrađena infrastruktura (put i dalekovod) i što treba eksproprisati malo zemljišta. Dio toka rjeke Pive, koji akumlacija HE Kruševo treba da potopi ugrožen je radom HE Piva, tako da izgradnja HE Kruševo treba da popravi stanje na ovom dijelu korita Pive.

Na osnovu svega navedenog dolazimo da zaključka da je neophodno uraditi sve bazne studije i studiju opravdanosti izgradnje HE Kruševo i pokušati postići sporazum sa Republikom Srpskom oko energetskog korišćenja voda u tom području.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo