Povežite se sa nama

Izdvojeno

HAPŠENJE SAŠE ČAĐENOVIĆA: Specijalac u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Nakon hapšenja Čađenovića i optužbi da je kao specijalni tužilac služio kavačkom klanu, pitanje je ne samo kakva će biti sudbina ove istrage, nego i hoće li obuhvatiti i druge „branitelje zakona“ u tuđoj službi, kako najavljuje tužilaštvo

 

Dugogodišnji zamjenik specijalnog tužioca Saša Čađenović, sa liisicama na rukama, u pratnji Specijalnog policijskog tima, izveden je s radnog mjesta krajem prošle sedmice. Nekoliko sati potom nagađalo se zašto je uhapšen i prebiralo po njegovoj kontroverznoj biografiji. Godinama su opozicija i civilni sektor ukazivali na sporna postupanja Čađenovića u slučajevima visoke korupcije. Od predmeta Carine, u čijem je fokusu bio bivši gradonačelnik Miomir Mugoša, preko afere Telekom, gdje je Čađenović propustio da optuži sestru predsjednika države Anu Đukanović, do slučaja državni udar koji se od 2016. vodi protiv članova Demokratskog fronta, a koji je sa mnogih adresa kvalifikovan kao montiran. Tužilaštvo je objelodanilo da ga kolege terete za ono što je činio, odnosno nije činio, nakon 2020. Tada je, tvrdi tužilaštvo, Čađenović postao član kavačkog klana sa ulogom da pomogne tom klanu da izbjegne hapšenja.

„Osumnjičenom se stavlja na teret da je u periodu od sredine 2020. do ove godine, postao pripadnik kriminalne organizacije ‘kavački klan’, sa ulogom i zadacima da kao specijalni tužilac u ovom tužilaštvu, a po uputstvima i naredbama organizatora, ne preduzima krivično gonjenje i ne pokreće krivične postupke protiv organizatora i članova kriminalne organizacije, da onemogućava da budu otkriveni kao izvršioci najtežih krivičnih djela i da, u situaciji kad su za to ispunjeni zakonski uslovi, ne predlaže da se pripadnicima organizacije koji su lišeni slobode odredi pritvor, što je prihvatio i izvršavo u više krivičnih predmeta, odnosno postupaka“, stoji u saopštenju SDT-a koje je potpisao tužilac portparol Vukas Radonjić.

Čađenović se tereti da je u četiri predmeta pomogao članovima i šefovima ovog kriminalnog klana da izbjegnu zatvor. Tužilaštvo je slučaj protiv Čađenovića izgradilo na osnovu „dokaza prikupljenih u izviđaju, a posebno razmatranjem pojedinih krivičnih predmeta na kojima je okrivljeni radio kao specijalni tužilac, ali i na osnovu kripotovane SKY ECC komunikacije između organizatora i pojedinih pripadnika kriminalne organizacije”.

Prema pisanju medija, istraga protiv Čađenovića pokrenuta je u maju ove godine, kada je sadašnji  glavni specijalni tužilac Vladimir Novović naredio da se preispita postupanje Čađenovića u predmetima organizovanog kriminala.

Okidač za istragu, navodno, bio je slučaj protiv visokog funkcionera Agencije za nacionalnu bezbjednost Petra Lazovića i policijskog funkcionera Ljuba Milovića, protiv kojih je tužilaštvo ranije podiglo optužnicu, a za koje je Europol utvrdio da su radili za kavački klan. Lazović je u pritvoru i za njegovo puštanje da se brani sa slobode odbrana nudi 6,2 miliona eura. Milović je u bjekstvu. U bjekstvu je i Radoje Zvicer, označen kao vođa kavačkog klana, takođe obuhvaćen istom optužnicom.

Podaci Europola, na osnovu kojih je novo tužilaštvo pokrenulo istragu protiv Lazovića, Milovića i Zvicera, bili su dostupni specijalnom tužilaštvu dok je na njegovom čelu bio Milivoje Katnić, i njegov zamjenik Čađenović, ali su ti predmeti arhivirani. Po dolasku na čelo SDT-a, Novović je tražio da se oni ponovo otvore, što je dovelo i do istrage protiv Čađenovića.

U sopštenju tužilaštva se navodi da Čađenović „svjesno i namjerno nije pokrenuo krivični postupak protiv R.Z, kao organizatora, i protiv P.L, Lj.M, R.Ž, N.S, S.K, M.V, R.M, R.P. i N.P, kao pripadnika kriminalne organizacije čiji je i sam član – za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, pranje novca, produženo krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, teško ubistvo i ubistvo u pokušaju, iako su mu za to lično dostavljeni dokazi od EUROPOL-a, već je predmet arhivirao, a iz spisa uklonio izvještaj EUROPOL-a, kako bi prikrio izvršenje krivičnog djela“.

Podaci Europola ukazuju da je Zvicer imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca Zorana Lazovića, koji je do marta prošle godine bio šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Uprave policije, a do 2015. godine visoki funkcioner ANB, javnosti poznat, između ostalog, kao gost na svadbi označenog narko-bosa Safeta Kalića.

Mnogi izvori i ranije su ukazivali da kavački klan ima bliske veze sa crnogorskim bezbjednosnim službama. Taj klan nastao je nakon cijepanja kotorskog škaljarskog klana.

Uspon škaljarskog klana povezan je sa padom narko-kartela Darka Šarića. Nakon njegovog cijepanja 2014. godine, uslijedio je rat ovih kriminalnih grupa, koji je podijelio podzemlje u regionu i u čijim je sukobima stradalo preko 60 osoba.

„U ratu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, pre svega kavačkog, vode i do političara”, navodi beogradski KRIK. Prema istraživanjima ove istraživačke beogradske mreže, kavčani u Beogradu sarađuju sa huliganskim grupama, čiji članovi navodno imaju kontakte i sa porodicom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Samo dva mjeseca nakon pada DPS-a, u oktobru 2020. godine, Dritan Abazović, u to vrijeme potpredsjednik tek formirane Vlade i koordinator bezbjednosnih službi, saopštio je da dobija upozorenja od kriminalnih klanova, ispostavilo se upravo – kavačkog. Abazović je i ovih dana iznio optužbe da Zoran Lazović, otac Petra Lazovića koji se tereti da je kao pripadnik ANB bio član kavačkog klana, navodno želi njegovu likvidaciju.

I prije 2020. godine, kada je Čađenović prema tužilaštvu postao član kavačkog klana, primjećivalo se da taj klan u odnosu na škaljarski ima privilegovanu poziciju kada su u pitanju istrage i hapšenja. Čađenović je u avgustu  2016. godine „zaboravio“ da Kotoraninu Igoru Božoviću odredi pritvor, zbog čega se jedan od šefova „kavačke“ organizacije nakon odslužene kazne domogao slobode uprkos brojnim optužbama SDT-a da je učestvovao u zločinima te kriminalne organizacije. Zbog te greške Čađenović nije odgovarao unutar tužilačke organizacije.

Tužilaštvo je najavilo da istraga u slučaju Čađenovića može biti proširena i na druga osobe. Pa i u one u Državnom tužilastvu i Uprave policije.

Predmet protiv Čađenovića vodi specijalni tužilac Miloš Šoškić. Na njegov zahtjev Čađenoviću je određen a potom i produžen pritvor zbog straha od bjekstva, te uticaja na svedoke. Privremeno je udaljen sa tužilačke funkcije.

Čađenović je negirao optužbe. Njegov branilac, advokat Lazar Aković, tvrdi da nema dovoljno dokaza da je Čađenović izvršio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. „Dužan sam da ukažem, vezano za Sky aplikacije – nigdje, nikada niti u jednoj komunikaciji Saša Čađenović se nije pojavio, niti se pojavilo njegovo ime, da ga je neko od označenih pripadnika kriminalne organizacije ili organizator pomenuo. Stavljanje predloga da postoji opasnost da će se dati u bjekstvo ili da će uticati na svjedoke zaista smatram da ne stoji“, saopštio je Aković.

U odbranu Čađenovića javno je stao i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić. On je saopštio da mu bezrezervno vjeruje. Po Katniću riječ je o „nečijoj ujdurmi“, kako bi se Čađenović isključio iz predmeta pokušaja terorizma i drugih predmeta organizovanog kriminala. „Čađenović je kolateralna šteta, a cilj im je bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić“.

O zajedničkom radu Katnića i Čađenovića u slučaju državni udar postoje brojne kontroverze. Postoje pokazatelji da se radilo o montiranom slučaju uperenom protiv političkih neistomišljenika tadašnjeg režima Mila Đukanovića (vidi box). U Đukanovićevo vrijeme tužilaštvo je, kao i ostale institucije, sa relevantnih međunarodnih adresa  označeno kao zarobljeno i pod političkom kontrolom.

Pitanje, svakako, jeste hoće li ova istraga stići i do drugih tužioca, pa i nekadašnjeg čelnika Milivoja Katnića. I dati odgovor na pitanje kome su sve služili pojedini tužioci, ali i funkcioneri i pripadnici drugih institucija koje su trebale biti u službi zakona i građana.

Valja se danas prisjetiti ocjene Forin Afersa o Crnoj Gori od prije par godina. Moizes Naim, autor te analize, Crnu Goru je tada svrstao u mafijaške države u kojoj su visoki vladini zvaničnici zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća. U takvim državama nadzemlje je sraslo s podzemljem.

Treba to raspetljati. Novi specijalni tužilac i vrh tužilaštva pokazali su spremnost da se uhvate u koštac sa problemom. Za uspjeh je potrebno  ozdraviti ostatak sistema. Tek onda ćemo možda znati u kakvoj smo zemlji zaista živjeli.

 

Slučaj državni udar

Iako tužilaštvo Čađenovića tereti za ono što je činio nakon 2020. godine, brojne su sumnje na račun zamjenika specijalnog tužioca iznesene i ranije.

U slučaju državni udar, koje je specijalno tužilaštvo, odnosno Čađenović, vodilo od 2016. godine, u vrijeme Milivoja Katnića, pored brojnih javnih optužbi da se radi o montiranom slučaju, pa i da je jedan od ključnih svjedoka tužilaštva Saša Sinđelić lažno svjedočio po nalogu SDT-a, Čađenovićevo izuzeće iz slučaja odbrana optuženih članova Demokratskog fronta tražila je i na osnovu pisane izjave Tobija Kedmana, advokata Josefa Asada, takođe jednog od svjedoka tužilaštva protiv osumnjičenih u slučaju državni udar.

Kedman u toj izjavi, uz priložene dokaze, između ostalog i prepiske sa Čađenovićem, u kojoj se vidi da je zamjenik specijalnog tužioca Asadu slao pitanja i već pripremljene odgovore, tvrdi da je njegov klijent primoravan da lažno svjedoči u slučaju državni udar od strane SDT-a. U dokumentaciji koju je Kedman poslao, detaljno se opisuju svi njegovi kontakti i susreti sa Čađenovićem, Milivojem Katnićem, te bivšim ministrom pravde Zoranom Pažinom povodom slučaja državni udar.

Čađenović je tvrdio da se radi o drugom slučaju koji nema veze sa državnim udarom, iako se iz izjave Asadovog advokata jasno vidi da se radi o pokušaju da se optuže lideri DF-a u vezi sa navodnim događajima 2016. u vrijeme parlamentarnih izbora.

Konačno, aktuelna v.d državna tužiteljica Maja Jovanović odbacila je zahtjev za njegovim izuzećem kao neosnovan..

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo