Povežite se sa nama

Izdvojeno

HAPŠENJE RADA MILOŠEVIĆA: Fino ih popališe

Objavljeno prije

na

Priča o nestalom kamionu švercovanih cigareta ima dva kolosjeka. Jedan je konkretna odgovornost, a drugi politička priča ove afere. Osim što je jasno da se slučaj koristi u političke svrhe zarad skupljanja poena, potrebno je utvrditi i ko su, ako ih ima, politički pokrovitelji slučaja.  Za to vrijeme, oni koji su decenijama gledali kako cvjeta šverc cigareta pod Đukanovićem, mogli bi, ako ništa i o tome – da tvitnu

 

Rade Milošević, donedavni direktor Uprave prihoda i carina (UPC), uhapšen je u okviru istrage o nestanku kamiona sa milionski vrijednim cigaretama koje su vlasti oduzele i trebale spaliti. Prema objašnjenju Specijalnog tužilaštva, Milošević se sumnjiči da je ,,učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije”.

Nakon što su se pred kamerama jesenas visoki funkcioneri Vlade, iz redova URA-e,  premijer Dritan Abazović, ministar policije Filip Adžić i Milošević kao šef Uprave prihoda,  snimali kako pale konfiskovane cigarete, hvaleći se pred kamerama kako je šverc cigareta klinički mrtav, jedan od dva kamiona cigareta koje je trebalo spaliti – nestao je. Kad i kako, utvrđuje tužilaštvo. Danima nakon paljenja cigareta, niko nije pominjao sporni kamion, sve dok nije pokrenuta istraga tužilaštva, a kamion otkriven  nedaleko od Podgorice. Osim istrage, trebalo bi napraviti i filmski scenario o tome kako su nadležni uspjeli od dva kamiona cigareta da izgube jedan. Malo je Živko Nikolić.

Specijalno tužilaštvo je 5. oktobra ove godine, uhapsilo zbog tog slučaja načelnika Odjeljenja za sprečavanje krijumčarenja u UPC Željka Ivanovića i članove Komisije za uništavanje oduzetih cigareta Radivoja Vujačića, Mihaila Saveljića i Nebojšu Adamovića, tereteći ih za stvaranje kriminalne organizacije i primanje mita. Privođen je i oslobođen  predsjednik Komisije za uništavanje oduzetih cigareta Elvir Adrović. Istraga se vodi  protiv šefa mobilnog tima za suzbijanje krijumčarenja UPC Milutina Pejovića, kao  i vozača ukradenog kamiona  Dalibora Brnovića.

Milošević je tada saslušan u Specijalnom tužilaštvu. Tamo je satima pojašnjavao kako je u Upravi prihoda i carina tekao postupak čuvanja i spaljivanja oduzetih cigareta iz Slobodne zone Luke Bar. Nije imao objašnjenje gdje su i kako nestali paketi vrijedni gotovo milion eura.

Iz SDT-a tvrde da u pećima nije spaljen broj cigareta popisan u dokumentima Uprave prihoda i carina, već da je dio oduzetih paketa završio u krijumčarskom lancu.

Nekoliko dana potom, pod pritiskom javnosti ali i šefa Vlade i partije kojoj pripada, Milošević je podnio ostavku, iz ,,moralnih razloga”, kako je saopštio. Krivicu za učešće u ovom poslu na bilo koji način, negirao je: ,,U potpunosti vjerujem u svoju nevinost, u smislu zakonitog postupanja u vezi sa svim“.

Tužilaštvo očito misli drugačije. Za sada, nema zvaničnih detalja šta se Miloševiću stavlja na teret. Objavljeno je tek da mu pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja pretresaju stan, te da će u četvrtak, nakon što ovaj broj Monitora pođe u štampu, biti saslušan u tužilaštvu.

Nakon hapšenja Miloševića, oglasio se ministar policije, Miloševićev partijski kolega Filip Adžić.

,,Dok ne sazrimo kao društvo i ne izgradimo institucije, očišćene od kriminalnog uticaja i lišene korupcije, svako neselektivno postupanje će se karakterisati kao slabost, a zapravo je snaga i ideal kojem težimo. Gradimo snažnu državu. Zakon jednak za sve i tačka”, napisao je Adžić na Tviteru.  Premijer  Abazović se povodom hapšenja Miloševića nije oglašavao.

Hitro je reagovao Raško Konjević,  bivši ministar odbrane u Abazovićevoj Vladi i bivši koordinator bezbjednosnog sektora, smijenjen upravo u vrijeme ove afere. „Sumnja se da je Rade Milošević formirao kriminalnu organizaciju za šverc cigara. Ne mogu da vjerujem. Nije valjda to Dritanu i Filipu radio iza leđa. Zajedno su palili te cigarete. A sad samo Rade ‘kriv’. Ruka pravde kao bumerang. Ni po babu, ni po stričevima”, napisao je Konjević na Tviteru.

Konjević dolazi iz Socijaldemokratske partije, koja je prije nekoliko mjeseci podržala izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj Vladi  nakon što je to inicirala Demokratska partija socijalista zbog potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC-om. U vrijeme afere  međusobno su se optuživali za učešće u švercu. Abazović je,  dok su ga iz SDP-a i DPS-a prozivali zbog nestalog kamiona cigareta,  tvrdio da su Konjević i poslanik DPS-a Predrag Bošković „ljudi koji pružaju političku zaštitu miljeu koji se bavi švercom cigareta“. U vrijeme DPS-a, poznato je, Crna Gora postala je svjetski poznata po švercu cigareta, a nakon što su predsjednik tadašnje Vlade, sada države, te neki njegovi ministri i saradnici, završili na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

Takođe, Abazović je tada,  optužio  političke oponente da koriste Agenciju za nacionalnu bezbjednost radi njegove diskreditacije. On je saopštio  da je čudesni   nestanak kamiona ,,namještaljka” Kako bi se on kriminalizovao. Ubrzo je smijenio svježe postavljenog direktora ANB-a Sava Kenteru, u čiju su zaštitu stali ministri SDP-a.

I Milošević je nakon što je u oktobru podnio ostavku zbog slučaja nestalog kamiona saopštio da ,,je sve ovo hajka da se uništi Abazović i Vlada”.  Optužio je tadašnjeg direktora ANB-a  i pripadnika te agencije Draga Spičanovića da stoje iza pokušaja njegove diskreditacije i diskreditacije Abazovića.

Priča o nestalom kamionu švercovanih cigareta ima dva kolosjeka. Jedan je konkretna istraga, a drugi politička priča ove afere. Osim što je jasno da se slučaj koristi u političke svrhe zarad skupljanja političkih poena, potrebno je utvrditi i ko su, ako ih ima, politički pokrovitelji slučaja.  Šverc cigareta uvijek ima i  političke pokrovitelje i pipke u državi.

Crna Gora ni nakon pada Demokratske partije socijalista, nije stigla do demontiranja trodecenijskog Đukanovićevog sistema. Taj je sistem živ  u djelovima bezbjednosnih službi, ali i drugih institucija, koje su decenijama služile vrhu države, okarakterisane kao ,,mafijaška”. Zato je neophodno ispitati kako danas ti djelovi funkcionišu i vezu sa švercom cigareta koji se očito nastavlja.

Istovremeno, činjenica da je nakon pada DPS-a, urađeno više nego ikad, makar što se tiče brojki zaplijenjenih cigareta, ali ne i hapšenja organizatora šverca, ne može abolirati ni Rada Miloševića, ni bilo koga drugog od konkretne istrage.

Milošević je prije ove afere dospio u fokus javnosti zbog kontakata sa Sofijom Bulatović koja se u nekim bezbjednosnim dokumentima označava članicom kriminalne grupe Leona i Viktora Drešaja, koja se bavi švercom cigareta. Abazović je tada saopštio da je upozorio Miloševića na sporni kontakt. Dok nije u medijima objavljena fotografija Miloševića i Bulatovićeve, ta tema nije bila na dnevnom redu vlasti. Milošević je saopštio da se radi o starom poznanstvu, te da nije znao da se ona vodi kao članica kriminalne grupe, i da je 2018. radila kao pripravnica u MUP-u. To joj u zemlji koja je označena kao duboko kriminalizovana, i nije neki alibi.

U vrijeme dok je bio državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova, tadašnji ministar policije Sergej Sekulović, tražio je da se poslovi Miloševića iz domena kontrole Uprave policije, preusmjere na njega. Preciznije uzeo ih je iz Miloševićevih ruku. Zašto, odgovor javnost nije dobila.

Iz Demokratskog fronta svojevremeno su optužili Miloševića da je na nikšićku listu doveo Draga Đurovića, koji je u međuvremenu postao simbol političke korupcije. I razlog zbog kog 2012. tadašnja opozicija nije u Nikšiću uspjela da smijeni DPS.

Iza Miloševića stoje dobri rezultati u vrijeme prelazne Vlade, kada se našao na čelu Zavoda za zapošljavanje. Tada su ga neki mediji optuživali da je imao maloljetnički kriminalni dosije. Milošević je na sudu opovrgnuo te optužbe i dobio nadoknadu zbog klevete.

Na tužilaštvu je da istragu dovede do kraja. Na pravosuđu je da utvrdi odgovornost svih, pa i političkih pokrovitelja ove priče. Oni koji su decenijama gledali kako cvjeta organizovani kriminal pod Đukanovićem, mogli bi, ako ništa i o tome – da tvitnu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo