Dok pišem ovaj tekst, ekran mi je preplavljen informacijom da je društvenoj mreži FACEBOOK(skraćeno FB ili fejs) danas deseti rođendan.

Hej, srećan ti rođos fejsu, pa živio mi sto godina.

Prosto je nevjerovatno kako je vizija jednog talentovanog pojedinca uspjela da promjeni način komunikacije u savremenom svijetu za tako kratko vrijeme. Te davne 2004 godine, fejs je bio društvena mreža zatvorenog tipa namijenjena studentima Harvarda, a nešto kasnije i ostalih elitnih američkih univerziteta, da bi tek na kraju postala masovno sredstvo komunikacije.

Za ovu novotariju prvi put sam čula od sestre. Objasnila mi je to na sljedeći način: ,,Znaš super je i što je najvažnije stalno ćeš moći da gledaš moje fotografije”. I poslala mi je zahtjev. Prvih nekoliko mjeseci, taj čuveni fejs sam palila eto tek toliko da vidim ima li neke nove fotke sa nekog egzotičnog mjesta. A i krug prijatelja mi je bio jako siromašan. Mislim da ni sami nismo bili sigurni o čemu se zapravo radi. Onako, stidljivo smo razmijenjivali tek po neku poruku. A onda, šest mjeseci kasnije, je buknulo.

O fenomenu FB su počele da pišu novine, a ja sam odgovarala na sve više i više zahtjeva za prijateljstvo. Uglavnom mojih prijatelja, kolega i poznanika.

Bilo ih je dosta koji su se u početku povlačili pred idejom da svoju privatnost izlože pred nepoznatim ljudima. Ali malo po malo poklekli su, a ja ih neću imenovati.

Zatim slijedi u mom životu faza koju bih najradije da zaboravim, ali postove neću brisati iako se zacrvenim svaki put kada se vratim na timelineu u prošlost. Neka ih, neka stoje i neka me podsjećaju da živ čovjek griješi.

Inače, oduvijek me iritirala FACEBOOK aktivizam. To je ono kada umislite da jednim klikom na računaru možete nahraniti gladno dijete u Africi. To nije skroz zaludna rabota, jer taj lajk vama pomaže da se bolje osjećate, jer ste makar virtuelno uradili nešto korisno. Samo ne zaboravite: ukoliko stvarno mislite nešto da mijenjate onda to i uradite. Lajkovanje nije dovoljno.

Zgodan je fejs. Pomoću njega možete provesti sate i sate na četu sa najboljim prijateljima. Samo, možete zaboraviti kako oni zvuče.

Sticajem životnih prilika i neprilika bila prinuđena da pola godine konobarišem kako bih obezbijedila egzistenciju. Gledajući svijet i ljude iz te pozicije, fascinirao me je čudan svijet nove generacije odrasle na pametnim telefonima. Na moje dobar dan izvolite, njihovo prvo pitanje je – koja je šifra za wireless? To bih mogla da razumijem da dotična osoba sjedi sama za stolom. Ali ne – dođe ih po četvoro i svi zabiju noseve u telephone. Razmjenjuju slike, postove, lajkuju, komentarišu. E da, i traže ogromne količine vode. Uz jednu kafu obično – deset čaša vode. Ne znam. Da li žednjaju od tolikog zračenja?

Da bismo im doakali počeli smo da smišljamo najzabavnije passworde.

– Koja vam je šifra za wireless?

– Nemam pojma. Piše se sve zajedno.

Nekima je trebalo i po nekoliko puta objasniti da je zapravo to šifra – nemampojma ili pitajkonobara.

Sve u svemu, Fejsu dragi, srećan tebi rođendan. Ovima što bacaju petparačke mudrosti preporučujem savjet Biljane Lukić, uticajne, meni drage, fejserice i tviterašice. ,,Malo više putujete, čitate, družite se, zavodite ostavljate…” Možda će vam život biti sadržajniji. Nego, šta ima novo na twitteru?

Iva BAJKOVIĆ