Pomalo je čudno kad nekog ko je decenijama uglavnom odolijevao da bude uhapšen iako su ga optuživali za šverc cigareta, berzanske mahinacije, privredni kriminal, siledžijstvo, policija uhapsi dok mirno sjedi u svojoj vikendici, istina velelepnoj, negdje bogu iza leđa.
Veselin Barović, član familije, crnogorski kontroverzni biznismen, što bi rekli, uhapšen je prošlog ponedjeljka, javili su mediji, u svojoj kući u Bandićima. Prethodno nije tukao nikog, kao što mu se katkad omakne i zbog čega je, jednom davno, bio priveden. Možda zato jer je tukao zaposlene u kockarnici Maestrala. Da je tukao radnike samoposluge ili fabrike moguće da ne bi. „Zašto me hapsite, ostaviću vas sve bez posla”, zaprijetio je tada Barović dok su ga privodili. Ovoga puta, da se zna, nije rekao ništa. Osim da ne može da otključa sef, nakon čega su navodno pozvani i vatrogasci.
Policija prošlog ponedjeljka u Bandiće nije došla ni zbog neke od brojnih privrednih afera u kojima se ovaj biznismen pominje. Barović je uhapšen zbog pištolja koji je posjedovao – nelegalno. Zašto je policija baš sad odlučila da se izbori protiv Barovićevog nelegalnog oružja, koje mu je sama poklonila, nije saopšteno. Njegov branilac Zoran Piperović saopštio je da je ,,u stvari problem bio jedan pištolj koji Barović zbog nemarnosti nije registrovao, a radi se o poklonu Ministarstva unutrašnjih poslova”. Navodno, to je pištolj koji je Barović na poklon dobio od pokojnog Gorana Žugića, nekadašnjeg savjetnika Mila Đukanovića za bezbjednost. Nakon saslušanja u tužilaštvu Barović je pušten da se brani sa slobode.
Đukanovića, Barovića i Žugića, vezuje stara priča – duvanska. Barović se, tik uz Đukanovića našao na italijanskoj optužnici za šverc cigareta. Istovremeno, postoje svjedočenja da je Žugić ubijen nekoliko mjeseci nakon što mu je dostavljena dokumentacija vezana za istragu tužilaštva u Bariju o švercu.
Barović je sa Brankom Vujoševićem vodio firmu Montenegro Tabaco Trade (MTT) preko koje je išao tranzit cigareta. MTT se nije bavila trgovinom cigareta, govorio je kasnije Barović. Bilo kako bilo, od duvanskih dana, do danas, Barović je optuživan za štošta. Al’ hapšenja su uglavnom izostajala.
,,Sada je hapšen jer novi premijer Duško Marković želi da pošalje poruku da je novi šerif u gradu”, procjenjuje za Monitor Nebojša Medojević, dugogodišnji član skupštinskog Odbora za bezbjednost. Medojević je nakon privođenja Barovića ocijenio da je ,,imenovanjem Markovića, neformalnog šefa svih režimskih obavještajnih službi i vođe mojkovačkog klana za premijera, DPS otvorio dugo godina zatvorenu Pandorinu kutiju oštrih sukoba unutar DPS, između sukobljenih klanova i struktura koji su držani pod kontrolom, sve dok je bilo dovoljno plijena za sve hijene”.
Interesantno je da se jedan od najmoćnijih ljudi u državi, kako su mediji ovdje i u regionu karakterisali Barovića, privodi zbog pištolja koji mu je poklonila policija. Moguće da mu ne ide na ruku ni to što je Eurofond, koji kontroliše sa grupom poslovnih saradnika, nedavno dobio na sudu Prvu banku braće Đukanović.
Viši sud u Podgorici, objavili su mediji prije samo dvije sedmice, odbio je kao neosnovanu žalbu Prve banke i potvrdio presudu Osnovnog suda od 16. marta ove godine kojom ta banka, u većinskom vlasništvu premijerovog brata Aca Đukanovića, mora Eurofondu da isplati ukupno 1.804.706 eura. Eurofond je još prije nekoliko godina tužio banku Đukanovića tvrdeći da je nezakonito sa računa fonda skinula 1,56 miliona eura 2010. godine. Iako je Barovićev branilac Piperović skoro, nakon pisanja CIN CG o sumnjivoj transakciji Eurofonda, ustvrdio da Barović nije u vlasničkoj strukturi Eurofonda, prema najsvježijim podacima Centralne depozitarne agencije Barović ipak posjeduje 2,6 odsto akcija. Na spisku vlansika su i kompanije koje se s njim povezuju.
Imajući u vidu da nije samo Marković odnedavno u Vladi, nego i da je Prva banka praktično preuzela državne finansije, logika kaže da nije isključeno i da je neki drugi šerif htio nešto da poruči Baroviću. Konačno, svi Barovićevi uspjesi nekako su zavisili od one prema medijima dvojice moćnijih od njega. Odlazeći premijer Milo Đukanović čak je i svoj vaučer uložio u Eurofond.
Nakon duvanskih godina, Barović je slagao milione i ,,poslovne uspjehe”. Poznato je da je tokom buma na berzi, za samo nekoliko sedmica zaradio milione trgujući akcijama KAP-a. Ostalo je istorija.
Barovićevo ime, o čemu je Monitor detaljno pisao, pominjalo se u preko deset ovdašnjih povezanih kompanija – Eurofond, Flash, Alpha Invest, Monte Sky, Akcija, Comersa, BBM, HTP Mimoza, Free Development. Njegovi partneri u tim kompanijama Barovića opet povezuju sa novim lancem firmi ovdje i u regionu – Absolut Bar, Elektrogrupa Jajce, Cetinjeturist, Balkan Investment Managment Limited, Eurohaus invest, Swiss osiguranje, Vranica, Šipad…
Hiljade kvadrata stambenog prostora koje Barović posjeduje u Budvi, Podgorici i Bandićima, samo su dio vrijednih nekretnina koje je uknjižio preko kompanija kojima gazduje. Biser njegovog carstva je svakako Solana, zbog koje se računa kao milijarder.
Solana Bajo Sekulić, nekadašnje strateško državno preduzeće prešla je u vlasništvo Eurofonda tokom masovne vaučerske privatizacije. Eurofondu je moguće bio interesantan ne zbog soli, nego ogromnog kompleksa zemljišta na crnogorskom primorju, najvećeg prirodnog staništa ptica u Evropi – 15 milona kvadratnih metara, tik uz obalu.
Iako su najavljivali milionske investicije i ulaganje, u Solanu, je uveden stečaj još 2003. godine, zbog duga od samo 13.000 eura. Barovića su isti mediji koji su ga vidjeli kao jednog od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori prepoznali i kao „jednog od najneuspešnijih poslovnih ljudi u regiji, jer je od 12 kompanija koje poseduje mnoge uspio otjerati u stečaj”. Kralj stečaja, tepali su mu ovdje.
Barović svakako zna kako da zaradi od stečaja. Nakon uvođenja stečaja u Solanu, recimo, u Prostornom planu od 2008. njeno zemljište je iz industrijskog preimenovano u građevinsko – neuporedivo skuplje. Planom je predviđeno da se na ogromnom kompleksu, umjesto branja soli, može graditi turističko naselje. Eurofond je 2006. godine kupio dodatnih 30 odsto vlasništva u Solani. Kvadratni metar zemljišta koštao ih je oko 30 centi, da bi kada je 2008. preimenovana funkcija zemljišta, cijena kvadrata dostigla stotinu eura. Prema računici MANS-a samo na osnovu toga Baroviću i njegovima pala je u krilo – prva milijarda.
Imovina Solane je pod hipotekom, zbog milionskih kredita kod Prve banke i CKB. Istovremeno, u Solanu nije ništa investirano.
,,Solana je najklasičniji primjer tranzicione pljačke”, ocijenio je ove godine u Skupštini, Dritan Abazović. On je rekao da je Solana preživjela Drugi svjetski rat, ali ne i ovu vlast. ,,Ova vlast joj je došla glave. Kada je prije deset godina privatizovana njeni su dugovi bili 250 hiljada eura, a danas oni iznose skoro osam miliona eura”, kazao je on.
Iako su se preko Eurofonda dokopali vrijednih nekretnina, Barović i njegovi plijen nijesu dijelili. Vijesti su nedavno objavile da mali akcionari ni mrvice od 57 miliona eura koliko je zaradio Eurofond od 2006. godine nijesu dobili. Svojevremno je portal Eurofond insajder tvrdio da je Eurofond vršio nedozvoljene trgovine i na crnogorskoj berzi, ali da na to nije reagovala Komisija za hartije od vrijednosti na čelu sa Zoranom Đikanovićem. Portal je tvrdio da su sumnjivim transakcijama od Ulcinja do Jajca Barović i njegovi prenosili na sebe i svoje firme imovinu ostalih akcionara Eurofonda. Eurofond je istovremeno na spisku najvećih poreskih dužnika.
Sve to nije bilo razlog ni za informativni razgovor, a kamoli privođenje. Iako su stranice i stranice ispisane na temu kako je Eurofond uništio Solanu, kako je mešetario na berzi, nije plaćao porez, Barović je sada uhapšen jer je u sefu čuvao pištolj koji mu je poklonila policija. Biće da je ipak obračun nekih lokalnih šerifa.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ