Povežite se sa nama

FOKUS

HAPŠENJE ČELNIKA BUDVE, NOVA SERIJA: Budva na pjenu od Spuža

Objavljeno prije

na

Po nalogu specijalnog tužilaštva u utorak veče uhapšen je gradonačelnik Budve Lazar Rađenović. Nakon više časova koje je policija provela u Rađenovićevoj kući, gdje je u prisustvu njegove porodice obavila pretres, Rađenović je saslušan u tužilaštvu, a potom mu je određen 48–časovni pritvor. Pritvor je određen i Aleksandru Tičiću, bivšem budvanskom funkcioneru, sada savjetniku premijera Mila Đukanovića i Jelici Petričević, bivšoj direktorici Prve banke.

Sudeći po onome što je do sada objavljeno, oni se terete za više spornih kredita i transakcija, koje je opština Budva vršila preko Prve banke od 2006. naovamo. Rađenović se tereti zbog navodne zloupotrebe službenog položaja i milionskih kreditnih garancija koje je opština Budva 2007. godine izdala kompaniji SP Luna, a tužilaštvo istražuje i garancije izdate kompaniji Aquapark, kao i malverzacije oko kupoprodaje opštinskog i privatnog zemljišta na više lokacija.

SLUČAJ SP LUNA: Kompanija SP Luna je kredit za kupovinu opštinskog zemljišta na lokaciji Košljun podigla 2007. godine u Prvoj banci braće Đukanović. Za milionski kredit garantovala je budvanska opština, zbog čega je, prema pisanju medija, gradska kasa ostala bez dva miliona eura. Vlasnik kompanije SP Luna je Vido Rađenović, a njegova je firma na javnoj licitaciji ponudila najbolju cijenu za kupovinu 23 hiljade kvadrata opštinske zemlje na vrhu brda Košljun. Početna cijena bila je 50 eura po kvadratu, a SP Luna je ponudila 53 eura, odnosno oko 1,2 miliona eura.

Prema navodima medija tužilaštvo tereti gradonačelnika Budve da je direktoru te kompanije, navodno rođaku, pomogao da jeftino kupi opštinsku zemlju, te da je potom proda za gotovo duplo veću cijenu. Tužilaštvo, kako se nezvanično saznaje, provjerava da li je gradonačelnik uzeo procenat od tog posla, a prema Informeru Vido Rađenović je već dao izjavu da je rođaku, Lazaru Rađenoviću, dao više stotina hiljada eura za ovu transakciju. Sve to je, navodno, poricao gradonačelnik.

Kada je odrađen ovaj posao Lazar Rađenović je bio potpredsjednik Opštine Budva i član gradske komisije zadužene za prodaju zemljišta u Košljunu. Predsjednik komisije bio je Aleksandar Tičić. Zbog tog posla ranije je saslušan Rajko Kuljača, bivši gradonačelnik Budve, protiv koga tužilastvo već vodi postupak u slučaju Zavala. U vrijeme izdavanja spornih garancija Kuljača je bio na čelu grada.

Zanimljivo, zemlja koju je SP Luna kupila od opštine, a potom prodala duplo skuplje, završila je u rukama palestinskog biznismena Muhameda Rašida. Rašid, o kojem je Monitor više puta pisao, poslovno je vezan sa porodicom premijera Mila Đukanovića, ali i sa njegovim najbližim saradnicima. Za Rašidom su palestinske vlasti raspisale međunarodnu potjernicu, pošto je u toj zemlji osuđen za korupciju i pronevjere tokom obavljanja funkcije. Bio je blizak saradnik Jasera Arafata.

Osim zemljišta na Košljunu, Rašid je u Crnoj Gori kupio i vojnu bazu na Skočiđevojci. Kao što je Monitor pisao, Rašid je bio jedan od najvećih dužnika Prve banke 2007. godine, kada je ova banka počela nekontrolisano da raste i tone istovremeno. U banci Đukanovića su njegove firme, Monte mena i Trast holding podigle 12,8 miliona eura. Računi tih kompanija su blokirani. Iste godine kada je podigao višemilionske kredite od Prve, Muhamed Rašid je registrovao u Panami firmu Monte Mena investment fond sa Đukanovićevim najbližim saradnicima Vojinom Vlahovićem i Veselinom Vukotićem, te Egipćaninom Samihom Savirisom. Saviris je sa svojim Oraskomom ušao u jedan od najvećih projekata u Crnoj Gori – izgradnju luksuznog kompleksa na poluostrvu Luštica.

Vido Rađenović je očito poslovao sa ljudima od povjerenja prve familije. Milione nije zaradio samo preprodajom zemljišta Rašidu. Rađenović je 2007. prodao zemljišni kompleks od 6.200 kvadrata u Miločerskom parku, između Kraljeve i Kraljičine plaže, firmi San investment, iza koje stoji drugi premijerov prijatelj sa međunarodnih potjernica – Stanko Subotić Cane. I Subotić se zaduživao kod Prve. Rađenoviću je platio kreditom banke braće Đukanović u iznosu 2,1 miliona eura. Pošto Cane nije vraćao kredit, zemljište je završilo na listu nepokretnosti Prve banke, koja ga je oglasila za prodaju.

SLUČAJ AQUAPARK: Prema medijima, specijalna tužiteljica se u okviru istrage bavi i kreditnim garancijama koje je opština Budva davala kompaniji Aquapark, koja je imala grandiozni projekt izgradnje najvećeg vodenog grada u Evropi. Kada su 2006. budvanski čelnici davali milionske garancije firmi Aquapark, govorili su da se radi o razvojnom projektu investitora od povjerenja, da se radi o „španskom konzorcijumu Action park iz Valensije koji se bavi izgradnjom vodenih parkova”.

Monitor je otkrio da vlasnici Aquapark DOO, nijesu Španci, već da se iza te firme kriju Miloš Marović, sin potpredsjednika DPS-a Svetozara, izvjesni Dragoljub Dvojaković i pokojni Dragan Bećirović. Oni su prema kiparskom registru kompanija (DRC) stopostotni vlasnici firme Numerico trading limited koja je prema Privrednom sudu Crne Gore osnivač kompanije Aquapark. Numerico trading limited, prema kiparskom registru nije imao nikakvu istoriju, a kapital je iznosio svega 1000 eura.

Kiparski Numerico trading limited je preko kompanije koju je osnovao u Crnoj Gori 2006 dobio 60. 000 kvadrata zemljišta od Opštine Budva na period od 20 godina. Dragan Bećirović, suvlasnik u toj kompaniji, likvidiran je u Budvi, a njegovo ubistvo policija još nije rasvijetlila. Bio je izvršni direktor budvanskog hotela Avala. Njegov brat Zoran Bećirović bio je formalni vlasnik kompanije Beppler and Jacobson, koja gospodari hotelima Avala, Bjanka i Lipka, Ski centrom Bjelasica, ogromnim kompleksima zemljišta i lancem kompanija od Podgorice do Djevičanskih Ostrva. Zoran Bećirović je, kako mnogi tvrde, istureni igrač premijera Đukanovića.

U ugovoru o dugoročnom kreditu od 16. novembra 2006, zaključenom između NLB Montenegrobanke i Aquapark DOO Podgorica, u iznosu od 1.590.480 eura, navodi se da Opština Budva, u slučaju da korisnik ne izmiruje svoje obaveze, kredit preuzima na sebe. Prema našem istraživanju, još 2011. najveći dio kredita opština je vratila.

To nijesu jedini dugovi u koje je Budva zapala zbog Marovićevog projekta. Iz budvanskog budžeta, prema navodima opozicije, plaćala se i ležarina za 16 kontejnera uvezene opreme koja je, prema riječima Aleksandra Tičića, tada gradskog menadžera, još 2007. godine stigla u Luku Bar.

SLUČAJ PORODICE DIVANOVIĆ: Specijalna tužiteljica Đurđina Nina Ivanović u okviru sadašnje istrage saslušavala je i članove porodica Divanović koji su tužili Prvu banku zbog nelegalnog raspolaganja njihovim novcem.

U izvještaju Centralne banke navodi se tužba Zorana Divanovića protiv Prve banke, u vrijednosti od 1,3 miliona eura. Nakon dugog procesa, Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu Osnovnog suda u Podgorici u korist Divanovića i naložio Prvoj banci da mu isplati 1, 3 miliona eura.

Divanović je jedan od nekoliko suvlasnika zemljišta na Kamenovu, koje je prodato 2008. godine za sedam miliona eura pouzdanim investitorima, uz uslov da se novac položi i oroči u Prvoj banci, kako su im navodno sugerisali neki budvanski moćnici. Novac koji je položen u Prvoj, prema našem izvoru, bez znanja vlasnika korišten je kao kolateral za kredit SP Lune i jednostavno je nestao sa njihovih računa.

Podgorički Informer objavio je da je nekadašnja savjetnica Svetozara Marovića učestvovala u tom poslu, te da tužilaštvo ispituje i njenu ulogu. Monitorovi izvori tvrde da se radi o Oliveri Ilinčić, Marovićevoj savjetnici iz vremena koda je bio predsjednik SCG. Da su poslovi isprepletani, a veze mnogo složenije, ukazuje i to da je Ilinčićeva jedno vrijeme bila i direktorica Future Stanka Subotića.

Uhapšeni budvanski gradonačelnik Lazar Rađenović je bivši savjetnik Svetozara Marovića, a njegovo hapšenje se vidi kao novi selektivni obračun vlasti sa visokom korupcijom , što je važan uslov za ulazak u EU.

U svakom slučaju ovim se nastavlja slabljenje klana Marović, koji je prema procjenama upućenih mogao bar donekle da parira moći porodice Đukanović. Slamanje Marovića i njegovih počelo je 2010, kada je otvoren slučaj Zavala i kada je pohapšen bivši opštinski vrh, tadašnji gradonačelnik Rajko Kuljača i brat potpredsjednika DPS, Dragan Marović.

Mediji su objavili da je nakon Rađenovićevog hapšenja Marović zatražio sastanak sa Đukanovićem. To nije bilo moguće provjeriti. Marović je za Monitor odbio da komentariše novi krug hapšenja u Budvi.

Poslovi koje sada istražuje tužilaštvo ne vode samo do Svetozara Marovića i budvanskih čelnika, već do samog vrha vlasti i porodice Đukanović. Krediti su izdavani preko banke u vlasništvu prve familije, a u poslove su bili uključeni Đukanovićeva porodica i najbliži saradnici. Od posla oko zemljišta Košljun, preko slučaja Divanović, do Akva parka svuda su direktno ili indirektno poslovi ili partneri porodice Đukanović. Hoće li tužilaštvo zažmuriti nad tom činjenicom? Do sada je ignorisalo brojne afere koje vode do premijera.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo