Povežite se sa nama

MONITORING

HAPŠENJA U TURSKOJ: Policija među Škaljarcima

Objavljeno prije

na

Nedjelju dana nakon što je vijest o hapšenju (jednog od) vođa tzv. Škaljarskog klana obišla region, crnogorsko TužIlaštvo i Uprava policije prave se mrtvi, kao u Lafotenovim basnama, dok preko medija, krišom – „nezvanično”, veličaju vlastite zasluge u „operaciji Antalija”. Otuda su i nepoznanice mnogo brojnije od činjenica.

Ko je uhapšen?

Znamo da je u popularnom turskom ljetovalištu u Antaliji uhapšen Jovan (Jovica) Vukotić (38) navodni vođa škaljarskog klana, jedne od zaraćenih kotorskih frakcija nekada zajedničkog narko biznisa, u čijim obračunima je, od kraja 2014. do danas, ubijeno makar 30-tak osoba. U makar četiri države.

Prema podacima iz policijske SOCTA (Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori) braća Jovan i Igor Vukotić skupa sa Igorom Dedovićem komanduju Škaljarskim klanom koji je, skoro pet godina, u krvavom sukobu sa Kavačima koje predvode Slo¬bo¬dan Ka¬šće¬lan i Ra¬do-je Zvi¬cer. Prvi se, navodno, u poslu oslanjaju na Luku Bojovića i njegov Zemunski klan, drugi – jednako nepotvrđeno – na određene (para)državne strukture bliske crnogorskoj javnoj i tajnoj policiji. Pomenuti su, sa izuzetkom Luke Bojovića koji u Španiji služi kaznu od 18 godina zatvora, rijetko pravosnažno osuđivani. Dosuđene kazne služe još rjeđe.

Pored Vukotića su uhapšene još dvije osobe za koje se, „prema informacijama koje nijesu zvanično potvrđene, sumnja da su njegov brat Igor Vukotić i Stevan Stamatović”, saopšteno je Danu u nedjelju veče iz Uprave policije i Specijalnog tužilaštva.

Koji dan kasnije, portal Kodeks je objavio – takođe se pozivajući na nezvanične informacije i pouzdane izvore – da je Jovan Vukotić u trenutku hapšenja bio u društvu brata Igora i Besnika Keljmendija, sina Nasera Keljmendija jednog od, ponovo nezvanično, vodećih balkanskih narko bosova.

Vesko Vukotić, roditelj Jovana i Igora, u reagovanju koje je dostavljeno Danu, tvrdi da je Turskoj uhapšen samo jedan od njegovih sinova – Jovan. „Što se tiče dezinformacije koju su objavili štampani mediji u Crnoj Gori i Srbiji da su uhapšena braća Jovan i Igor Vukotić, istinita je taman koliko i optužnica koja je podignuta protiv Igora od strane Specijalnog državnog tužilaštva, u kojoj tvrde da je bio spreman na likvidaciju pojedinih policijskih inspektora za koje nikada nije čuo. Vjerovatno su ti ljudi upali u paranoju zbog radnji koje su organizovali, pa su našli nekog nesrećnog narkomana da sva ta nedjela opere i svali krivicu na nedužne ljude. Pominju velike cifre, i malo su se precijenili…”, ljut je i pomalo ciničan najstariji muški član porodice Vukotić iz kotorskog naselja Škaljari.

Srpski ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović tvrdi da je u Beograd, iz Turske, izručen samo Jovan Vuković. Srpski državljanin koga Srbija nije potraživala po pitanju bilo kakvih kriminalnih aktivnosti. Mada mu se ime nalazi na listi stanovnika Crne Gore (i državljana) kojima je zvanična Srbija barem od sredine prošle godine zabranila legalan ulazak u tu državu. “To lice je uhapšeno u Turskoj, a potom je protjeran u Srbiju, gdje je u toku krivični postupak protiv njega. Za tim licem traga i Grčka zbog sumnje da je bio umiješan u lanac trgovine 135 kilograma kokaina”, saopštio je Stefanović.

Nije naše da sudimo kako je Srbija mogla svom državljaninu zabraniti ulazak u zemlju? Ili se pitamo u kom je postupku Vukotić deportovan iz Turske za Srbiju i zbog čega je iz Beograda po njega poslat poseban avion „nafilovan” specijalcima. Nije valjda zbog toga Aleksandar Vučić, minulog vikenda, sa Kosova zvao turskog predsjednika Redžepa Erdogana.

Iz Podgorice, zanimljivije je zašto službena Crna Gora nije pokrenula postupak oduzimanja državljanstva Jovanu Vukotiću, nakon što je on postao državljanin Srbije. I činjenica da se o hapšenju Jovana Vukotića i njegovih „cimera” iz turskog ljetovališta Uprava policje zvanično nije oglasila ni jednom jedinom riječju. A imali bi o čemu.

Kako je uhapšen „vođa Škaljarskog klana”?

Nakon prošlonedjeljnog hapšenja, Jovan Vukotić se pridružio grupi bezbjednosno interesantnih osoba iz Crne Gore koje su – nakon višegodišnjeg druženja u javnim i tajnim izvještajima ovdašnjih snaga bezbjednosti i crnim hronikama domaćih i regionalnih medija – uhapšene u inostranstvu. Po potjernicama koje su za njima raspisale tzv. treće zemlje. Najpoznatiji likovi sa tog popisa su Darko Šarić i Safet Kalić. I obojici, odnosno njihovim porodicama, Crna Gora danas duguje novac zbog neosnovanih optužbi i pritvora. Uz potvrdu da su, zvanično, oslobođeni svih optužbi.

Osobenost Vukotićevog hapšenja – ako vjerujemo provladinim medijima u Podgorici – ogleda se u tome što je do njega došlo zahvaljujući operativnim podacima crnogorske policije. Tako Pobjeda piše: „Nakon sastanka 20. jula u Ankari, koji su predstavnici crnogorske policije … (identitet ovih ljudi treba zaštititi ukoliko je tačno ovo što se piše) imali sa kolegama iz Turske i Srbije, Jovan Vukotić je lociran u jednom iznajmljenom stanu u poznatom turskom ljetovalištu Antaliji…”.

Međutim, kao što smo već pomenuli, crnogorska policija ne potražuje Jovana. Zašto bi ga onda tražila i pratila? Ako je, opet, na meti Uprave policije bio Jovanov brat Igor Vukotić, koga Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči za formiranje kriminalne grupe koja je spremala likvidacije kriminalne konkurencije, te policijskih i bivših zvaničnika ANB-a, ili njihov navodni ortak Stevan Stamatović (iste optužbe) – zašto onda oni nijesu uhapšeni? Neuspijeh crnogorske policije? Ili sabotaža njihovih kolega iz susjedstva?

Ima argumenata i za jednu i za drugu pretpostavku. Ali dokaza neće biti sve dok se policije i tužilaštva zemalja u regionu ozbiljno ne pozabave sumnjama da su njihovi visokopozicionirani pripadnici umiješani u lanac korupcije i kriminala.

Šta će biti s njima ?

Možda nije puka slučajnost, ali je jedan od najglasnijih i najpreciznijih kritičara interesne sprege policije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori bio upravo Jovan Vukotić.

“Znam koji od pomoćnika direktora Uprave policije uzima 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom spisku mafije već četiri godine”, navodi Vukotić u poslednjem od svojih(dosadašnjih) medijskih nastupa, u mejlu koji je u decembru 2016 dostavio Vijestima, nekoliko dana nakon što je njegov brat, nepovrijeđen, preživio još jedan u nizu atentata (auto-bomba) koji je po svoj prilici organizovala njihova poslovna konkurencija iz Kotora.

Vukotić se, zapravo, žali na povlašćen položaj koji Kavčani imaju u ovdašnjim strukturam javne i tajne policije. “Sistem je nemoćan da se izbori sa svim tim, pa je najlakše sve zataškati i mene i moje prijatelje proglasiti krivima. Nemoćan je sistem jer u redovima broji desetine korumpiranih visoko pozicioniranih policajaca – kriminalaca. Oni pomažu sav taj kriminal, spletkare, kriju ubice, zamagljuju jasnu sliku stanja crnogorskog društva”.

Tužilaštvo i patrotski mediji reagovali su munjevito – zahtijevajući da se saslušaju i sankcionišu oni koju su objavili optužbe, sva je prilika, do detalja verziranog insajdera.

“Policija istražuje povezanost pojedinih crnogorskih medija sa pripadnicima kriminalnih struktura, koji objavljuju tekstove u interesu tih struktura bez prethodne provjere kod nadležnih državnih organa”, kazao je pomoćnik direktora Uprave policije sa sektor kriminalističke policije Milovan Pavićević odbacujući, istovremeno, optužbe koje su direktno na njegov račun iznijeli pojedini mediji i bivši funkcioneri (iz opozicionih redova) MUP-a. U njegovu zaštitu stala je i UP. Uostalom, Pavićević je prije neki dan, nakon povratka Veselina Veljovića na mjesto direktora UP, postavljen za načelnika CB Podgorica.

Pokazalo se, ipak, kako ni Vukotić nije pričao praznu priču. Pomoćnik komandira kotorske policije Zlatko Samardžić uhapšen je prije tačno dvije godine zbog sumnje da je za novac odavao službene informacije kavačkom klanu. Do danas ta priča nije dobila sudski epilog. Ali je potkrijepila sumnje o policijskoj zaštiti koju uživa jedan od zaraćenih kotorskih klanova. Dok se drugi više oslanja na veze sa srpskim podzemljem i bezbjednosnim strukturama.

Otud i spekulacije kako je srpska policija „ugrabila” Vukotića kako bi ga spasila od izručenja Crnoj Gori. I eventualne odmazde. Pojedini mediji su pravili paralele između aktuelne priče i nekadašnjeg slučaja Veselina Veska Vukotića, kriminalca i saradnika bezbjednosnih službi Jugoslavije i Srbije. Vukotić je u Crnoj Gori pravosnažno osuđen na 20 godine zatvora zbog ubistva Duška Boškovića u Prčanju 1997. godine, ali su srpske vlasti odbile njegovo izručenje. Odbijen je i zahtjev Belgije gdje je Vukotić osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva kosovskog disidenta Envera Hadrijua 1990. Konačno, Vukotić ni u Srbiji nije iza rešetaka, pošto mu je kazna ukinuta iz „zdravstvenih razloga”. Interesantno, Crna Gora se nije pretjerano bunila protiv očigledne nepravde.

Međutim, svi koji prave paralelu između dva Vukotića (prezimenjaci – nema podataka da su rođaci) previđaju najvažnije: za razliku od Veselina, Crna Gora nije potraživala Jovana Vukotića. Niti za to ima razloga, pošto se protiv njega ne vodi bilo kakav postupak. I to nas vraća na početak, kao još jedan dokaz koliko su zvanična državna dokumenta i tvrdnje državnih funkcionera razlikuju od onoga što se dešava u stvarnosti. Po pravilu, na štetu pravde i običnog svijeta.

Zato je danas, u priči o zaraćenim kotorskim klanovima i pokušajima država da zaštiti makar civile ako već ne može da ga spriječi, izvjesno samo jedno: nastaviće se.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo