Višemjesečno zatišje na crnogorskom finansijskom tržištu prekinula je državna tužiteljka Ranka Čarapić.

Preuzimajući ulogu funkcionera Centralne banke Crne Gore Čarapić je obznanila do sada nepoznate detalje o državnoj pomoći ovdašnjim bankama. Prva banka braće Aca i Mila Đukanovića nije jedini korisnik kredita iz državnog budžeta, ustvrdila je tužiteljka. „Odlukom Vlade krediti su dati i mnogim drugim bankama za koje nema interesovanje u javnosti, jer njihovi vlasnici, nijesu vlasnici Prve banke”.

Znači li izrečeno da su zvaničnici Vlade i CBCG skoro četiri godine prikrivali podatke o državnoj pomoći još nekoj od komercijalnih banaka koje rade u Crnoj Gori? Ili je državna tužiteljica pobrkala lončiće upuštajući se u igru na nedovoljno poznatom terenu?

Dokumenta CBCG su eksplicitna – jedini korisnik pozajmice za održavanje likvidnosti iz državnog budžeta bila je Prva banka Crne Gore koja je pomoć od 44 miliona eura dobila krajem 2008. I premijer Igor Lukšić je ljetos ponovio da „suštinska razlika između Prve i drugih banaka jeste u tome što je eksplicitna pomoć bila pružena Prvoj, jer su, na primjer CKB, Hypo i druge, imale majke banke koje su se starale o njihovoj konsolidaciji”.

Druge su, znači, imale majke banke a Prva je imala tatu premijera pa je njoj priskočila država. Taj angažman je izazvao mnogo polemika i nekoliko veoma konkretnih optužbi. Sa nekoliko godina zakašnjenja, Ranka Čarapić je odgovorila i na pitanje sudbine krivičnih prijava koje su protiv Prve i njenog menadžmenta podnosili nezadovoljni klijenti banke, nevladin sektor i CBCG.

Tužilaštvo nije pronašlo nijednu činjenicu koja bi mogla dovesti do pokretanja krivičnog postupka ustvrdila je Čarapić. „Do sada je utvrđeno da je bilo povreda bankarskih propisa u nekom periodu poslovanja Prve banke, ali nedovoljno za krivični postupak”.

To je naša stvarnost. Državna tužiteljica ne nalazi osnov za poketanje krivičnog postupka protiv banke za koju je, gotovo nedvosmisleno, utvrđeno: da nije izvršavala plaćanja po nalogu klijenata; da je bez osnova skidala novac sa računa svojih deponenata; da je sa tuđih računa otimala novac pravosnažno dosuđen državi – kao dug za neplaćene poreze; da je trgovala akcijama i odobravala kredite u vrijeme kada su joj te aktivnosti bile zabranjene obavezujućim odlukama CBCG (neki akteri tih poslova kasnije su optuženi za pranje novca, ali je Prva izuzeta i iz tog postupka). Umjesto toga, Čarapić u maniru finansijskog eksperta sposobnog da izvaga poslovne finese zaključuje da je „u nekom periodu bilo povreda bankarskih propisa”.

Prevarili su se, dakle, svi koji su mislili da je to posao guvernera CBCG Radoja Žugića i njegovih saradnika. I oni brinu tuđe brige. Ljetos, nakon serije tekstova koji su do detalja predočili način na koji su akcionari Prve, kršeći propise, izvlačili tuđi novac iz svoje banke – Žugić je zaprijetio da će „naložiti istragu o tome kako su povjerljivi izvještaji CBCG dospjeli u javnost”!? Prvom čovjeku CBCG nijesu zasmetale nezakonitosti u sektoru koji je dužan da nadzire, već to što je javnost upoznata sa zloupotrebama i njihovim zataškavanjem na najvišem nivou.

Da li se Žugić ljutio na sve one koji su otkrivali mračne tajne poslovanje Prve zato što je i on, kao član borda te banke a u jednom momentu i njegov predsjednik, bio dio te kompromitujuće priče? Pitanje je hipotetičko taman koliko i dilema da li bi pravosuđe i finansijski sistem u Crnoj Gori funkcionisali bolje kada bi Ranka Čarapić i Radoje Žugić zamijenili svoja mjesta.

Šta vam znače imena: Misin Agović, Radomir Begović, Ferhat Zverotić, Veselin Milić… Oni su dio crnogorske armije prevarenih žiranata. Jedan od pomenutih, sa penzijom manjom od 100 eura, bankama duguje 17 hiljada. Ne zna ni kako ni zašto. To je, uostalom, nemoguće i prema važećim propisima. Ali, nemoguće u Crnoj Gori ne znači i da ne može biti.

Ispovijesti ovih ljudi – obmanutih žiranata – svakodnevno čitamo u novinama. Samo, tamo ne piše šta su u njihovu zaštitu uradili nadležni – tužilaštvo i Centralna banka. Zapravo, i jedni i drugi su ih pustili da se snalaze kako znaju i umiju. Državne institucije ne reaguju ni kada se dokaže da je riječ o očiglednoj prevari u koju su uključeni i službenici pojedinih banaka i činovnici državnih preduzeća ili Fonda PIO koji su na zahtjev banaka ovjeravali administrativne zabrane a da žiranti o tome nijesu znali ništa. Dok nije došlo vrijeme za plaćanje.

Konačno, neki od oštećenih tvrde kako ni pravosnažna presuda u njihovu korist ne znači da su se spasili bijede. Pošto neke banke (konkretno Atlas banka), kažu, ne priznaju odluke suda. Može im biti.

CB ignoriše i probleme sa kojima se suočavaju banke kada pokušaju naplatiti potraživanja od privilegovanih klijenata (slučaj Vektra-OTP banka). Umjesto toga im savjetuju da daju još više kredita i traže pravni osnov kako bi administrativnim mjerama pokušali ograničiti visinu aktivnih kamata. Pošto prezaduženi tajkuni iz Maše i Granda ječe kako su im novi krediti teško dostupni i skupi. A zapravo ne vraćaju ni one što su ih podigli pod puno povoljnijim uslovima. Nije bez neke Crna Gora postala zemlja sa najvećim procentom loših kredita među 28 zemalja čije je finansijsko tržište analizirala Bečka inicijativa za koordinaciju evropskih banaka. Prema tim podacima, neće biti vraćen svaki peti euro koje su ovdašnje banke pozajmile klijentima. Otud upozorenja da će otpis loših kredita dovesti do manjka kapitala u Crnoj Gori.

Pažnju nadležnih ne privlače još neka zanimljiva dešavanja u finansijskom sektoru. Bez reakcije prošlo je saznanje da je menadžment jedne ovdašnje banke, bez znanja ljudi iz centrale, odobrio višemilionski kredit kompaniji koja se nalazi na bančinoj „crnoj listi”. Sada ga, sva je prilika, ne mogu naplatiti. Uspiješno su zataškane afere teške stotine hiljada, a negdje i milione eura. Riječ je, najčešče, o neovlašćenom skidanju novca sa računa deponenata. U najgorem slučaju, odgovorni su bili primorani da promijene posao. Po pravilu, preselili bi se u neku banku u susjedstvu.

Umjesto da štite zakon, procedure i klijente, CBCG – u maniru svojih političkih mentora – mnogo više pažnje pridaje „zaštiti lika i djela” umjetnika iz finansijskog sektora. Tako su na vijest da je regulator naložio dokapitalizaciju Prvoj, CKB i NLB banci, iz Centralne odgovorili – demantijem.,,Dokapitalizacija nije naložena, već nastaje kao rezultat razgovora sa njihovim menadžmentom…”, saopštili su iz CBCG. Nije šija…

U međuvremenu, vlasnici su dokapitalizovali CKB. Odluku o dokapitalizaciji izglasala je i Skupština NLB Montenegro (priča se da je, i pored problema matične banke, u Ljubljani spremljen potreban novac) dok će Prva potrebni kapital ponovo potražiti na berzi. Vidjećemo koji će dio od potrebnih osam miliona ovog puta pokriti Elektroprivreda.

Zapravo, ulaganja A2A u Prvu banku predstavljaju najveću investiciju u Crnoj Gori od kako se globalna ekonomska kriza prelila u Evropu. Zna se kome je taj novac spašavao i obraz i imovinu. Cijene to i Ranka i Radoje.

Zoran RADULOVIĆ