Povežite se sa nama

Izdvojeno

GUVERNER CBCG RADOJE ŽUGIĆ KAO POSLJEDNJI POSPREMAČ TRAGOVA DPS REŽIM: Dokumenti nestaju ili se gube

Objavljeno prije

na

Nevoljnost i/ili nemogućnost vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića da se riješe Žugića kao sive eminencije DPS-a i Prve familije dala je obilje vremena Žugiću da se riješi svega čega se još treba i može riješiti dok ne dođe novi guverner

 

Iako je Demokratska partija socijalista (DPS) predala izvršnu i zakonodavnu vlast još krajem 2020. godine, monetarna vlast je i dalje u njenim rukama preko guvernera Centralne banke Crne Gore (CBCG) Radoja Žugića. Nevoljnost i/ili nemogućnost vlada Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića da se riješe Žugića kao sive eminencije DPS-a i Prve familije dala je obilje vremena guverneru da se riješi svega čega se još treba i može riješiti dok ne dođe novi guverner.

Nedavno je Akcija za socijalnu pravdu (ASP) u saopštenju za javnost obznanila odgovor CBCG u iz kojeg se vidi da je centralna monetarna institucija uništila , kao bezvrijedne, finansijske izvještaje firmi za period do 2011. godine. Odluka o uništavanju je donijeta nedugo nakon formiranja prve post DPS-ovske vlade u decembru 2020. Naime, ASP je od CBCG krajem juna ove godine tražila finansijske izvještaje za tivatsku kompaniju Adriatic Marinas za period od 2007. do  2013. godine. Radi se o kompaniji koja upravlja Porto Montenegrom i čiji podaci su zatraženi kako bi se iz finansijskih izvještaja utvrdili novčani tokovi za investiciona ulaganja, koja, kao i svaka investicija u vremenu vladavine DPS-a, nisu mogla proći bez kontroverzi i optužbi za netransparentnost i korupciju. Povlastice koje je dobio tadašnji glavni investitor kanadski milijarder Piter Munk za razvoj visokoplatežnog elitnog turizma, na mjestu bivše vojne pomorske baze i Remontnog zavoda u Tivtu, su navele mnoge kritičare da posumnjaju da se državni vrh „omastio“ sa skrivenim računima na egzotičnim destinacijama. CBCG je odgovorila ASP-a da im samo djelomično može izaći u susret sa izvještajima za 2012. i 2013. godinu dok su raniji izvještaji planski uništeni. CBCG je objasnila da je „listom kategorija registraturske građe CBCG od 20. maja 2021. godine utvrđen rok od 10 godina za čuvanje finansijskih iskaza privrednih društava“. Prema tome, „finansijski iskazi iz perioda od 2007. do 2011. godine nijesu u posjedu CBCG, budući da su izručeni, jer je prestala potreba za njihovim čuvanjem“. Kao takvi, oni su „uništeni kao bezvrijedni registraturni materijal, uz prethodnu saglasnost Državnog arhiva Crne Gore“ objasnila je Centralna banka.

Ovakav odgovor i postupanje Centralne banke pod komandom Radoja Žugića je veoma indikativno i u datom kontekstu zabrinjavajuće. Akcija za socijalnu pravdu je javno pozvala da se „postavi pitanje zloupotrebe prava pod plaštom zakonskih propisa“ jer je „prosto nevjerovatno da CBCG finansijske izvještaje kompanija posmatra kao bezvrijedne i umjesto da ih izruči u Državni arhiv, što je takođe zakonska mogućnost, i gdje bi bili pohranjeni i kao takvi sačuvani, ona donosi odluku da ih uništi“. Situaciju dodatno , kako ASP kaže, čini „pravno mračnijom“, to što je Žugić za takvu odluku dobio i saglasnost Državnog arhiva. Pohranjivanje u Državnom arhivu u doba digitalne ere ne zaprema nikakav skladišni prostor tako da takvo postupanje se može opravdano dovesti u vezu sa dosadašnjom masovnom asanacijom kompromitujućeg materijala za DPS i vladajuću familiju prije predaje institucija novim vlastima.

Sa ovakvim odgovorom Žugića slijedi logički upit šta je još sve uništeno kao „bezvrijedni registraturni materijal“ imajući u vidu „bogato radno iskustvo“ i  „rezultate“ za koje ga je pohvalio bivši predsjednik Milo Đukanović kada ga je ponovo predložio Skupštini za guvernera CBCG u septembru prošle godine.

Biografija Žugića ga potpuno preporučuje kod Gospodara kod koga ima dugi rok službe i zbog koga je bio akter velikog broja afera. Postavljen je u februaru 2004. god. za v.d. direktora Fonda PIO (penziono – invalidsko osiguranje). U avgustu 2004. godine je iznenada, i bez najave, iznio na berzu većinski paket akcija do tada državne kompanije Pomorski saobraćaj (koja održava trajektnu liniju Lepetani – Kamenari). Samo nekoliko mjeseci ranije Pomorski saobraćaj je dobio vladin monopol na 15 godina. Akcije je ekspresno kupila kompanija Prohouse braće Duška i Dejana Ban i Prohouse Montenegro Željka Mihailovića za svega 1,2 miliona eura. Cijena je plaćena obveznicama stare devizne štednje, koje su ranije kupljene bagatelno tako da je profitabilna državna kompanija sa zajamčenim monopolom predata prijateljima Mila Đukanovića (i partnerima u poslovima sa cigaretama) u bescijenje. Nakon toga je u januaru 2005. Upravni odbor PIO Fonda izabrao Žugića za direktora prvi put i januara 2009. drugi put. Žugić je tokom 2008. godine bio i predsjednik Odbora direktora Prve banke u većinskom vlasništvu vladarske porodice Đukanović. Od kada su Đukanovići preuzeli bivšu Nikšičku banku i preimenovali je u Prvu 2006. god. poslovi državnih preduzeća i depoziti su se morali preusmjeravati na istu, u  čemu je Žugić imao veliku zaslugu.

Tri državna fonda – Žugićev PIO, Investiciono razvojni fond (IRF) i Fond za zdravstveno osiguranje imali su važnu ulogu u spašavanju Prve banke u kritičnim 2007., 2008. i 2009. godini. Oni su za gotovo 30 puta uvećali svoje depozite u toj banci u odnosu na vrijeme kada je ona bila u državnom vlasništvu. Žugić je 2006.god. deponirao 6,1 miliona eura Fonda PIO dok je naredne godine, kada su počeli problemi banke, duplirao depozite u njoj na 11,6 miliona i zajedno, sa druga dva fonda, imali su blizu 20 miliona eura u banci brata crnogorskog vladara. Naredne godine depoziti su povećani za još 6 miliona.

Interesantno je da je tada Žugić u ime Prve banke potpisao Ugovor o kreditnoj podršci sa Vladom CG od 44 miliona eura iste te 2008. godine (u decembru). Kredit je i dalje sporan i upitno je da li ga je banka braće Đukanović ikada i vratila. Priča oko kredita od 44 miliona nije dobila na značaju ni sa sadašnjom vladom Abazovića, čiji je ministar finansija Saša Damjanović  otćutao tu epizodu. Damjanović je zato pokušao implicirati krivičnu odgovornost svog prethodnika i vjerovatno budućeg premijera Milojka Spajića zbog emisije euro obveznica od 750 miliona kojim se vlada Krivokapića zadužila na londonskom finansijskom tržištu u prvim danima svog mandata ,da bi se nosila sa opustošenim trezorom i nadolazećim obavezama. Damjanović je proljetos proslijedio sve informacije Specijalnom tužilaštvu (SDT) ali nigdje nije pomenuo da su pripremu emisije euro obveznica pomogli guverner Žugić i Darko Radunović, raniji DPS-ov ministar finansija.

Monitor je već pisao o spornom zaduženju i, na osnovu dokumentacije u koju je dobio uvid, potpuno neutemeljenim navodima ministra Damjanovića vjerovatno politički motiviranim. Interesantno je da je Damjanović kao predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju finansije i budžet bio dio skupštinske delegacije koja je sredinom 2010. godine posjetila Prvu banku kako bi se utvrdilo da li je pomoć koju je dobila iz budžeta zakonito trošena. Delegacija koju su osim Damjanovića tada činili Radoje Žugić i poslanik DPS-a Zarija Franović, nije registrovala bilo kakvo kršenje zakona.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) u saradnji sa američkim Projektom za izvještavanje o organizovanom kriminalu i korupciji (OCCRP) je par godina kasnije došla do podataka i dokumentacije da su u momentu posjete skupštinske delegacije postojali vrlo konkretni dokazi o nezakonitim radnjama te banke. Radilo se kršenju bankarskih procedura, nenamjenskim upravljanjem depozitima klijenata, davanju kredita bez pokrića povezanim licima i pranju novca od šverca narkotika za balkanske narko kartele povezane sa vrhom crnogorske vlasti. Damjanović je, po otkrivanju dokumentacije Prve banke od strane OCCRP-a i MANS-a, rekao u emisiji Načisto na TV Vijesti da „ukoliko su ti podaci tačni, time je trebala da se bavi CBCG“. Damjanović je potvrdio da je sa članovima vladarske porodice Đukanović imao „građanske neformalne susrete“.

Žugić je bio i poslanik DPS-a i ministar finansija od 2012. do 2016. godine a od oktobra iste godine opet guverner CBCG. Iako mu je mandat odavno istekao, on je i dalje na čelu ove institucije zbog ingerencija predsjednika države koji predlaže guvernera. Nova skupštinska većina je pokušala zaobići ovu zakonsku prepreku u aprilu ove godine sa izmjenama Zakona o CBCG kojom bi bilo oduzeto pravo predsjedniku države. Međutim, odlazeći predsjednik nije potpisao taj zakon jer je u međuvremenu raspustio Skupštinu ukazom.

Žugić je na zahtjeve MANS-a 2019. godine. da mu se dostave izvještaji o kontroli Prve banke iz 2008. i 2009. godine stavio oznaku tajnosti, jer bi podaci „mogli uticati na ekonomski sistem države i uticati na rast sajber kriminala“, i to deceniju poslije. Veliko je pitanje da li više ti izvještaji i postoje s obzirom na opasnosti po Đukanovićevu „državu“ i zaostavštinu. Đukanović je u septembru 2022., kada je predložio Žugića opet za guvernera, naglasio da predstoje „izazovi“ koji „obavezuju na poseban oprez, budnost, hrabro i blagovremeno djelovanje CBCG, kakvo je bilo i do sada njenim rukovođenjem od strane sadašnjeg guvernera dr Radoja Žugića“. Time vjerovatno dolazi do izažaja da se sve „izluči“ mimo Državnog arhiva što može biti „izazov“ u krivično pravnom smislu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo