Potpredsjednik Opštine Berane Radivoje Merdović dva puta se obraćao osnovnom državnom tužiocu sa zahtjevom da se preispitaju elementi eventualnih kriminalnih radnji i krivičnih djela u dvijema privatizovanim kompanijama u ovom gradu.

Iako član jedne od vladajućih partija (SDP), Merdović je od ranije poznat kao kritičar netransparentnih privatizacija i čovjek koji odstupa od partijskih uzusa. On je najprije, zajedno s generalnim sekretarom Unije samostalnih sindikata Srđom Kekovićem zatražio da se ispita privatizacija beranske ciglane Rudeš i onog što se kasnije desilo s tom firmom, koja je pod izgovorom zastarjele tehnologije i uvođenja nove – sravnjena sa zemljom. Drugi put Merdović se tužilaštvu obratio prijavom protiv vlasnika Fabrike papira Nova Beranka Radoja Gomilanovića i vlasnika bivše ciglane Rudeš Petra Đurišića.

IZNEVJERENA OČEKIVANJA: U prijavi se tvrdi da je u ovim firmama u toku postupak otuđenja dijela opreme, mašina i alata, sumnjivo proglašenih kao otpad, odnosno sekundarne sirovine te traži da se utvrdi da li u tome ima „nezakonite prodaje, zloupotrebe službenog položaja, falsifikovanja službenih isprava i zloupotreba u privatizaciji”. Neke od tih sekundarnih sirovina, piše Merodović tužiocu, izvjesni trgovac iz Nikšića potom je prodao kao osnovna sredstva koja se i sada nalaze u funkciji – bageri, viljuškari i drugo.

Bilo je to krajem ljeta, a Merdović kaže da ni do danas nema saznanja da je bilo što učinjeno po tim prijavama.

„Ja nemam povratnu informaciju – ni pismenu, ni telefonom, niti lično. Iz medija sam saznao da je prva prijava inicirala neka saslušanja u vezi sa Ciglanom, ali nikakvi drugi detalji mi nijesu poznati, niti da li je i kako to završeno”, priča Merdović za Monitor.

On objašnjava da mu je cilj bio da ukaže na pogrešne radnje u privatizacionim procesima i iznevjerena očekivanja u pogledu oživljavanja industrijske proizvodnje po kojoj je ovaj grad na sjeveru nekada bio poznat.

„Kad danas pogledamo bilans privatizacija, možemo konstatovati da je stanje katastrofalno. Umjesto pokretanja proizvodnje, unaprjeđivanja tehnologija i uvećanja broja zaposlenih, dobili smo industrijsku pustoš i armiju nezaposlenih, polugladnih, polugolih i polubosih građana. Namjera mi je bila da ostavim pisani trag da sam na to reagovao”, kaže Merdović.

Prema njegovim riječima, proces privatizacija u Beranama išao je krajnje sporo i netransparentno, zaobilazeći u širokom luku lokalnu samoupravu.

„Umjesto da se lokalna samouprava uključi u odabir partnera, odnosno kupaca, država je na čudnovate načine vršila odabir. Nijesu čak provjeravali ni reference niti porijeklo novca kojim se trgovalo. I zato u Beranama više nego u bilo kojem drugom gradu imamo slučajeve višestrukih neuspješnih prodaja”, kaže Merdović.

SUMNJIVI PROFITI: On tvrdi da kupci nijesu obavezivani ni da se bave ni unaprjeđuju djelatnost firmi čiji su vlasnici postajali preko noći.

„Sprovođenjem privatizacije centralizovano i iz jednog mjesta kupci su zapravo motivisani da unovče poslovne prostore, zabetoniraju površine i ostvare profite na krajnje sumnjive načine. Tako je uništena i privreda, i turizam i poljoprivreda u ovom gradu. To je rezultat jednog nakaradnog koncepta razvoja”, kaže Merdović.

Ovaj čovjek jedan je od onih koji smatraju da bi nakon svega, najpreči zadatak države bio da načini reviziju svih privatizacija i stečajeva koji su vođeni u posljednje dvije decenije, i da se na taj način spasi što je moguće spasiti.

„Revizija podrazumijeva da se preispita kako je to bogatstvo prešlo u ruke nekoliko novokomponovanih i novoregrutovanih bogataša. To je posao za policiju, tužilaštvo i sudstvo. Neko je odgovoran što je ovaj grad postradao”, naglašava Merdović.

Reviziju bi, smatra on, hitno trebalo sprovesti u Fabrici papira Nova Beranka, koja je nekada, sa dvije hiljade zaposlenih, bila generator razvoja Berana i čitavog sjevera.

„Ovaj je grad bio poznat po izvozu. Da se nije žurilo i da smo našli prave partnere, imali bismo idealnu osnovu da ponovo razvijemo izvoznu tražnju. Ovako, sada izvozimo samo oble trupce i takozvani prvi rez. Ako su se investitori pokazali samo kao dobri nakupci sekundarnih sirovina, treba naći načina da se tome stane na kraj. Država mora da nađe mehanizme da zaštiti imovinu koju su generacije stvarale”, kaže Merdović.

Netransparentna privatizacija, dodaje on, učinila je da se danas ne zna gdje su završile skupocjene mašine bivše fabrike kože Polimka, koja je prodata podgoričkom preduzeću KIPS za simboličnih hiljadu eura, da bi promijenila djelatnost i dijelom bila pretvorena u skladište i prodajni centar.

„Sada je otvoren prostor za špekulacije da se tim mašinama vrlo uspješno štavi i prerađuje koža na Kosovu. Volio bih da me neko uvjeri da to nije tačno i da mi pokaže da su mašine još u Beranama. U svakom slučaju se može policijskim istragama dokazati ko je ispraznio hale i Polimke i Gumiga, ko je utovarao a ko istovarao, koji su registarski brojevi kamiona, da li je bilo otpremnica i papira”, ističe Merdović.

DRŽAVA NEVJEŠTA: On zahtijeva da se preispita kako je grčkoj kompaniji Balkan enerdži omogućeno da ‘ugrabi’ rudne resurse kupovinom Rudnika mrkog uglja, a da poslije toga godinama ne radi na aktiviranju djelatnosti i upošljavanju novih radnika.

„Nema odgovora ni na pitanje da li su Grci uopšte skinuli hipoteku s imovine ove kompanije koju su založili podižući kredite kod banke čiji su vlasnici, odnosno kod sebe samih”, podsjeća Merdović.

Za reviziju je, smatra on, i rasparčavanje i uništavanje velikog poljoprivrednog kombinata Agropolimlje sa hiljadu zaposlenih, kao i trgovinskog preduzeća Jasikovac.

„Pod lupom se hitno mora naći i hotelsko turističko preduzeće, njegova privatizacija koja, s velikim brojem uvezanih osoba i firmi, ima sve elemente organizovanog kriminala i korupcije”, kaže Merdović.

S revizijama privatizacija trebalo bi hitno da se krene, jer bez toga, dodaje, neće biti oporavka i razvoja privrede.

„Ja sam s prijavom pokušao da zainteresujem državne organe da se pozabave tom erozijom društvenih dobara. Imali smo potencijale, samo je bio potreban jedan domaćinski odnos, a ne gusarski i hajdučki kao što se može vidjeti iz ovih primjera o kojima se sve zna, a ništa ne preduzima. Kompletna beranska privreda je gusarski osvojena a hajdučki eksploatisana. Ko je za bilo šta od ovoga odgovarao? Đe su sudske presude? Građani to vide i nije im svejedno da gledaju kako neko preko noći postaje bogat, dok drugi gladuje”, ističe Merdović.

Revizije su, kaže on, nužne sa stanovišta budućih generacija i očuvanja društvenih dobara i resursa, ali neće predstavljati ni malo bezbolan proces. Pitanje je zato koliko će još Merdovićeve prijave čekati da dođu na dnevni red, ali je za utjehu mišljenje stručnjaka da ni jedan slučaj revizije privatizacije ili stečaja ne može zastarjeti pred Vrhovnim sudom koji je za to nadležan. Građani Berana i Crne Gore u međuvremenu će odmarati oči i hraniti dušu uz slike hapšenja privrednih prevaranata, berzanskih mešetara i stečajne mafije gledajući televizijske dnevnike susjednih država.

Tufik SOFTIĆ