Nagli rast Titograda 70-ih i stasavanje prve značajne urbane generacije u istoriji Crne Gore izazvali su kulturnu revoluciju. Otvorenost zemlje za kulturne uticaje, naročito sa Zapada, uslovio je da nova urbana generacija usvoji zapadnu masovnu kulturu kao dio svog identiteta. Vesternizacija je zahvatila Titograd. Crna Gora je važila kao sredina u kojoj se tradicija najsporije prevazilazi i u kojoj je otpor prema Zapadu izrazit. Bržu kulturnu modernizaciju onemogućavao je otpor komunističke vlasti, koja je s podozrenjem gledala na ovu pojavu.
U Titogradu je 1976. godine održana Konferencija Muzičke omladine Jugoslavije na kojoj se govorilo o pop-muzici. Konferencija se bavila sve jačim uticajem strane pop-muzike na omladinu a smatrala je da taj uticaj treba suzbijati. Muzika koju su izvodili Mik Džeger i Alis Kuper proglašena je šundom, i usvojen je zaključak da domaću pop-muziku treba razvijati na „zdravim socijalističkim osnovama”. Pošto je to bilo vrijeme ekspanzije disko-muzike zvanična kritika je za filmove Groznica subotnje večeri i Brilijantin navela da su klasični primjeri dekadencije. Pobjedin kolumnista i filmski kritičar Vojislav D. Nikčević je 1978. godine napisao: „Mit Džon Travolta, mit besposlenog mladića koji ne zna kako i na koji način da utroši vrijeme, pa u toj dokolici traži svoje dokazivanje po disko-klubovima u kojima igra do besvijesti, mit je koji ruši sve stvoreno, sve sazdano na zdravom razumu, na ono hvala vrijednom u svakom čovjeku”. Ukus mladih u Titogradu je bio drugačiji od zvanične kritike, pa je u odjeljenju za diskografiju u robnoj kući Beograd u Titogradu krajem 1978. godine album sa muzikom iz filma Groznica subotnje večeri bio jedan od najtraženijih.
U avgustu 1978. godine Zdravko Čolić je, pred oko 10.000 gledalaca, u pratnji plesne grupe Lokice Stefanović i grupe Dada Topića Mama co-co, održao koncert na stadionu FK Budućnost. Zvanična kritika je oštro napala ovu muziku. Kolumnista Pobjede, književnik Miodrag Tripković je napisao: „Ma koliko smo se trudili da proniknemo u čari magijskog dejstva ove muzike, nijesmo uspijevali da pronađemo ništa više od melodije neurotične infantilnosti, prilagođene sentimentalnoj tekstualnosti (Ona spava), patosu (Gori vatra), razblaženim razočaranjima (Pjevam danju, pjevam noću).”
Iako pop-muzika nije dobila priznanje i pažnju zvaničnih medija, ona je zahvaljujući diskografskom odjeljenju u robnoj kući Beograd i razmjeni programa u okviru Jugoslovenske radio-televizije (JRT) dopirala do ljubitelja u Crnoj Gori. Mladi u Titogradu su 1976. godine u robnoj kući najviše kupovali albume Bitlsa, a od domaćih najtraženiji je bio album YU grupe s hitovima Nona, Sama i Kosovski božur. U ljeto 1977. godine robna kuća je nudila ploču Wind and Wuthering grupe Genezis, ploču Malice in Wonderland grupe PAL, LP King Size B.B. Kinga, i LP Dajane Ros. Tada se pojavila kaseta Boba Dilana The Basement Tapes vol I. Od domaćih izvođača najtraženiji su bili albumi Olivera Dragojevića, Tereze Kesovije i grupe Libertas. U proljeće 1978. godine pojavila se LP No more heroes pank-rok grupe Strenglersi, što je bio nagovještaj novog talasa. Među najtraženijim džez pločama bile su Do you like jazz i The beginning and the end od Kliforda Brauna, LP Calling Card Rorija Galagera, dok su od domaćih izvođača najtraženiji bili Smak i Atomsko sklonište.
Priliku da se sluša dekadentna muzika omogućila je emisija Zdravo mladi TV Zagreb, koju je u okviru JRT reemitovala TV Titograd. U oktobru 1977. godine u ovoj emisiji je prikazan dio koncerta Rolingstonsa u Zagrebu. TV Titograd je početkom 1978. godine od TV Sarajeva preuzela englesko-njemačku seriju o razvoju popularne muzike u XX vijeku. Serija se bavila rokenrolom, bluzom i regom. U serijalu su se pojavili Areta Frenklin, Stivi Vonder, Ajk i Tina Tarner, Alis Kuper, grupe Ozmond i Led Cepelin. U ljeto 1978. godine na TV Titograd prikazan je serijal „Najvažnija je ljubav” u okviru koga je emitovana epizoda Mrzovoljni rok, čuvenog britanskog reditelja Tonija Palmera. U njoj su prikazani kadrovi s koncerta u Vudstoku. U emisiji su se pojavili Džimi Hendriks, Dženis Džoplin, Dors i Džim Morison, Pol Makartni, Džon Lenon, Rolingstonsi, Pink Flojd i Frenk Zapa.
Novi talas nije ostao bez uticaja. U Titogradu je krajem septembra 1977. formirana rok-džez grupa DISS. Članovi: Dragan Raković (solo gitara), Ivan Uskoković (bubnjevi), Savino Batanov (solista) i Samo Brnović (bas gitara).
Jedan od prvih disko-klubova otvoren je u baru hotela Crna Gora u novembru 1976. godine i to je bilo jedino mjesto gdje se omladina mogla zabavljati do ponoći, što je za Titograd bilo premalo. Kvalitetni muzički događaji su bili rijetki. U prosjeku, jednom godišnje. Džez kvintet Duška Gojkovića je u novembru 1975. godine održao koncert u Domu omladine Budo Tomović. Zlatko Pejaković je u septembru 1976. godine održao koncert na stadionu FK Budućnosti. Najveći muzički događaj u 1977. godini trebalo je da bude koncert Bijelog dugmeta, ali je otkazan. U bašti titogradskog bioskopa Kultura u julu 1978. godine koncert je održao Oliver Dragojević, koji je te godine pobijedio na festivalu u Splitu. Najveća domaća muzička manifestacija je bio amaterski festival zabavne i narodne muzike Titogradsko proljeće. U konkurenciji zabavne muzike 1975. godine pobijedila je kompozicija San Stefan koju je napisao Miki Jelinić a izvela grupa Đetići. Najbolji utisak na publiku je ostavila grupa Nade s kompozicijom Ne plači Sanja koju je napisao Slobodan Bučevac, član grupe.
Zbog nedostatka zabave, mladi u Titogradu su bili prinuđeni da večernje sate provode na korzu u Ulici Slobode. Dobiti mjesto na korzu bilo je privilegija, jer je svako parče trotoara po nepisanom zakonu bilo rezervisano. Ispred poslastičarnice hotela Crna Gora okupljali su se bokseri Budućnosti. Do njih, ispred prodavnice Kluz, mjesto je bilo rezervisano za profesore gimnazije Slobodan Škerović. Kod prodavnice Varteks sastajali su se mladi oficiri, a kod robne kuće Beograd studenti. S druge strane Ulice Slobode, kod knjižare Kultura, okupljali su se košarkaši Budućnosti. Do njih su stajali učenici Tehničke škole. Gimnazijalci su stajali ispred prodavnice Obuća, dok su se fudbaleri Budućnosti okupljali ispred kafea Korzo. Do njih, ispred Optike okupljali su se omladinci iz KUD-a Stara Varoš. Trotoar ispred Košute i Jadrana bio je rezervisan za društvo pravnika. Najviše povoda za hvalu imali su igrači FK Budućnosti, koji su u decembru 1978. godine polusezonu završili na diobi drugog mjesta s Hajdukom i zaostajali su samo dva boda iza vodećeg Dinama. To je bila jedna od najuspješnijih sezona kluba i jedna od najboljih generacija.
Prosječno veče u Titogradu krajem 70-ih svjedočilo je o mirnoj socijalističkoj provinciji u kojoj je uticaj moderne pop-muzike bio jak kod mlade i urbane generacije. Vlast se trudila da taj uticaj ograniči na jedno odjeljenje robne kuće i rijetke TV emisije.
Dragutin PAPOVIĆ