Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Groznica titogradske noći

Objavljeno prije

na

Nagli rast Titograda 70-ih i stasavanje prve značajne urbane generacije u istoriji Crne Gore izazvali su kulturnu revoluciju. Otvorenost zemlje za kulturne uticaje, naročito sa Zapada, uslovio je da nova urbana generacija usvoji zapadnu masovnu kulturu kao dio svog identiteta. Vesternizacija je zahvatila Titograd. Crna Gora je važila kao sredina u kojoj se tradicija najsporije prevazilazi i u kojoj je otpor prema Zapadu izrazit. Bržu kulturnu modernizaciju onemogućavao je otpor komunističke vlasti, koja je s podozrenjem gledala na ovu pojavu.

 

U Titogradu je 1976. godine održana Konferencija Muzičke omladine Jugoslavije na kojoj se govorilo o pop-muzici. Konferencija se bavila sve jačim uticajem strane pop-muzike na omladinu a smatrala je da taj uticaj treba suzbijati. Muzika koju su izvodili Mik Džeger i Alis Kuper proglašena je šundom, i usvojen je zaključak da domaću pop-muziku treba razvijati na „zdravim socijalističkim osnovama”. Pošto je to bilo vrijeme ekspanzije disko-muzike zvanična kritika je za filmove Groznica subotnje večeri i Brilijantin navela da su klasični primjeri dekadencije. Pobjedin kolumnista i filmski kritičar Vojislav D. Nikčević je 1978. godine napisao: „Mit Džon Travolta, mit besposlenog mladića koji ne zna kako i na koji način da utroši vrijeme, pa u toj dokolici traži svoje dokazivanje po disko-klubovima u kojima igra do besvijesti, mit je koji ruši sve stvoreno, sve sazdano na zdravom razumu, na ono hvala vrijednom u svakom čovjeku”. Ukus mladih u Titogradu je bio drugačiji od zvanične kritike, pa je u odjeljenju za diskografiju u robnoj kući Beograd u Titogradu krajem 1978. godine album sa muzikom iz filma Groznica subotnje večeri bio jedan od najtraženijih.

U avgustu 1978. godine Zdravko Čolić je, pred oko 10.000 gledalaca, u pratnji plesne grupe Lokice Stefanović i grupe Dada Topića Mama co-co, održao koncert na stadionu FK Budućnost. Zvanična kritika je oštro napala ovu muziku. Kolumnista Pobjede, književnik Miodrag Tripković je napisao: „Ma koliko smo se trudili da proniknemo u čari magijskog dejstva ove muzike, nijesmo uspijevali da pronađemo ništa više od melodije neurotične infantilnosti, prilagođene sentimentalnoj tekstualnosti (Ona spava), patosu (Gori vatra), razblaženim razočaranjima (Pjevam danju, pjevam noću).”

Iako pop-muzika nije dobila priznanje i pažnju zvaničnih medija, ona je zahvaljujući diskografskom odjeljenju u robnoj kući Beograd i razmjeni programa u okviru Jugoslovenske radio-televizije (JRT) dopirala do ljubitelja u Crnoj Gori. Mladi u Titogradu su 1976. godine u robnoj kući najviše kupovali albume Bitlsa, a od domaćih najtraženiji je bio album YU grupe s hitovima Nona, Sama i Kosovski božur. U ljeto 1977. godine robna kuća je nudila ploču Wind and Wuthering grupe Genezis, ploču Malice in Wonderland grupe PAL, LP King Size B.B. Kinga, i LP Dajane Ros. Tada se pojavila kaseta Boba Dilana The Basement Tapes vol I. Od domaćih izvođača najtraženiji su bili albumi Olivera Dragojevića, Tereze Kesovije i grupe Libertas. U proljeće 1978. godine pojavila se LP No more heroes pank-rok grupe Strenglersi, što je bio nagovještaj novog talasa. Među najtraženijim džez pločama bile su Do you like jazz i The beginning and the end od Kliforda Brauna, LP Calling Card Rorija Galagera, dok su od domaćih izvođača najtraženiji bili Smak i Atomsko sklonište.

Priliku da se sluša dekadentna muzika omogućila je emisija Zdravo mladi TV Zagreb, koju je u okviru JRT reemitovala TV Titograd. U oktobru 1977. godine u ovoj emisiji je prikazan dio koncerta Rolingstonsa u Zagrebu. TV Titograd je početkom 1978. godine od TV Sarajeva preuzela englesko-njemačku seriju o razvoju popularne muzike u XX vijeku. Serija se bavila rokenrolom, bluzom i regom. U serijalu su se pojavili Areta Frenklin, Stivi Vonder, Ajk i Tina Tarner, Alis Kuper, grupe Ozmond i Led Cepelin. U ljeto 1978. godine na TV Titograd prikazan je serijal „Najvažnija je ljubav” u okviru koga je emitovana epizoda Mrzovoljni rok, čuvenog britanskog reditelja Tonija Palmera. U njoj su prikazani kadrovi s koncerta u Vudstoku. U emisiji su se pojavili Džimi Hendriks, Dženis Džoplin, Dors i Džim Morison, Pol Makartni, Džon Lenon, Rolingstonsi, Pink Flojd i Frenk Zapa.

Novi talas nije ostao bez uticaja. U Titogradu je krajem septembra 1977. formirana rok-džez grupa DISS. Članovi: Dragan Raković (solo gitara), Ivan Uskoković (bubnjevi), Savino Batanov (solista) i Samo Brnović (bas gitara).

Jedan od prvih disko-klubova otvoren je u baru hotela Crna Gora u novembru 1976. godine i to je bilo jedino mjesto gdje se omladina mogla zabavljati do ponoći, što je za Titograd bilo premalo. Kvalitetni muzički događaji su bili rijetki. U prosjeku, jednom godišnje. Džez kvintet Duška Gojkovića je u novembru 1975. godine održao koncert u Domu omladine Budo Tomović. Zlatko Pejaković je u septembru 1976. godine održao koncert na stadionu FK Budućnosti. Najveći muzički događaj u 1977. godini trebalo je da bude koncert Bijelog dugmeta, ali je otkazan. U bašti titogradskog bioskopa Kultura u julu 1978. godine koncert je održao Oliver Dragojević, koji je te godine pobijedio na festivalu u Splitu. Najveća domaća muzička manifestacija je bio amaterski festival zabavne i narodne muzike Titogradsko proljeće. U konkurenciji zabavne muzike 1975. godine pobijedila je kompozicija San Stefan koju je napisao Miki Jelinić a izvela grupa Đetići. Najbolji utisak na publiku je ostavila grupa Nade s kompozicijom Ne plači Sanja koju je napisao Slobodan Bučevac, član grupe.

Zbog nedostatka zabave, mladi u Titogradu su bili prinuđeni da večernje sate provode na korzu u Ulici Slobode. Dobiti mjesto na korzu bilo je privilegija, jer je svako parče trotoara po nepisanom zakonu bilo rezervisano. Ispred poslastičarnice hotela Crna Gora okupljali su se bokseri Budućnosti. Do njih, ispred prodavnice Kluz, mjesto je bilo rezervisano za profesore gimnazije Slobodan Škerović. Kod prodavnice Varteks sastajali su se mladi oficiri, a kod robne kuće Beograd studenti. S druge strane Ulice Slobode, kod knjižare Kultura, okupljali su se košarkaši Budućnosti. Do njih su stajali učenici Tehničke škole. Gimnazijalci su stajali ispred prodavnice Obuća, dok su se fudbaleri Budućnosti okupljali ispred kafea Korzo. Do njih, ispred Optike okupljali su se omladinci iz KUD-a Stara Varoš. Trotoar ispred Košute i Jadrana bio je rezervisan za društvo pravnika. Najviše povoda za hvalu imali su igrači FK Budućnosti, koji su u decembru 1978. godine polusezonu završili na diobi drugog mjesta s Hajdukom i zaostajali su samo dva boda iza vodećeg Dinama. To je bila jedna od najuspješnijih sezona kluba i jedna od najboljih generacija.

Prosječno veče u Titogradu krajem 70-ih svjedočilo je o mirnoj socijalističkoj provinciji u kojoj je uticaj moderne pop-muzike bio jak kod mlade i urbane generacije. Vlast se trudila da taj uticaj ograniči na jedno odjeljenje robne kuće i rijetke TV emisije.

Dragutin PAPOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo