Još nema godina od posljednjih izbora u Crnoj Gori, već se uveliko govori o novim. Najavljeno je da će u junu biti lokalni izbori u 14 opština, opozicija je krenula da zbija redove i gaji nove nade. Članice vladajuće koalicije – DPS i SDP – spremaju se, kažu, za samostalan nastup, ali će razmotriti i ponovni zagrljaj. I ovi izbori, po svemu sudeći, biće održani po starim zakonima koji nijesu u skladu sa Ustavom. Ustav je samo riječ. Tri parlamentarne opozicione partije – Socijalistička narodna partija, Nova srpska demokratija i Pokret za promjene, potpisaće, kako se očekuje, odmah po povratku lidera PZP-a Nebojše Medojevića iz Amerike, dokument o potrebi zajedničkog djelovanja opozicije.
,,Glavni odbor SNP-a donio je jednoglasnu odluku da predsjednik Srđan Milić potpiše platformu zajedničkog djelovanja tri opozicione partije. To nema veze sa jedinstvenom izbornom listom, nego je riječ o platformi opšteg karaktera sa opštim principima djelovanja”, objašnjava za Monitor Vasilije Lalošević, potpredsjednik SNP-a. Po njegovim riječima,opštinski odbori te stranke dobili su instrukcije da nastave pregovore o jedinstvenom nastupu, ali se on ne može očekivati u svih 14 gradova jer neke od opozicionih partija u pojedinim mjestima, kao što su Rožaje ili Ulcinj, nemaju svoje opštinske organizacije.
,,Najbitniji su pregovori vezani za Podgoricu i tu postoje pretpostavke da dođe do najšire moguće koalicije. Slično je u Bijelom Polju i još nekim gradovima”, kaže Lalošević. On smatra da je, ipak, cjelokupnu priču o jednistvenim opozicionim izbornim listama u ovom trenutku možda prerano komentarisati zato što je to tek faza koja slijedi. ,,Bitno je da su postavljeni temelji. Kao reper su uzeti rezultati parlamentarnih izbora 2009.”.
Nova srpska demokratija ranije je potpisala dugoročni strateški sporazum sa Narodnom i Srpskom demokratskom strankom. ,,Mislim da možemo govoriti o zajedničkom nastupu opozicije. Pretpostavljam da će na nekom od sastanaka lidera biti dogovora o širenju opozicionog fronta i o tome ko i pod kojim uslovima može biti dio našeg tima”, kaže za Monitor Goran Danilović, zamjenik predsjednika Nove.
Branko Radulović, potpredsjednik PZP-a ocjenjuje da su mnogi čekali da se tri parlamentarne stranke dogovore, te da je ,,sadašnja poplava odobravanja” pozitivan znak. ,,Mnogi politički činioci i oni koji treba da predstavljaju slobodni dio Crne Gore danas su u saglasju sa nama od prije dvije godine. Postoje sve pretpostavke za djelovanje u jedinstvenoj koloni”.
Predsjednik Demokratskog centra Goran Batrićević rekao je da njegova partija u potpunosti podržava najave o jedinstvenom izlasku opozicije na predstojeće lokalne izbore. Podrška je stigla i iz nekih manjih vanparlamentarnih stranaka.
Izborno zakonodavstvo nije usklađeno sa Ustavom, nije prihvaćena ni jedna od preporuka koje nakon svakih izbora stižu iz Evrope, većina medija je u ozbiljnom ratu sa opozicijom, nema ni jednog razloga za vjerovanje da vlast ovoga puta neće koristiti državni aparat kao partijski, ipak, dogovori o zajedničkom djelovanju opozicije, koliko se zasad zna, donijeće arhiviranje ideje o bojkotu.
U Novoj i Pokretu za promjene tvrde da bojkot nije bio moguć zato što na njega nije pristajala SNP. ,,Mi smo bili za bojkot, ali smo shvatili da je nedvosmislen i tvrd stav SNP-a za takmičenje na izborima, bez obzira na uslove. To se nama ni malo ne dopada, ali smo prihvatili da zajedno sa SNP-om i PZP-om uđemo u predstojeći izborni proces i pokušamo u hodu da neke nepravilnosti riješimo u saradnji sa međunarodnim faktorom i uz jasno upozorenje našim budućim koalicionim partnerima da su uslovi za izbore izuzetno loši”, kaže Goran Danilović.
Predrag Bulatović, poslanik SNP-a objašnjava da je jedini model koji je do sada dao rezultate bio 2001. kada je koalicija Zajedno za Jugoslaviju okupila srodne partije, a Liberalni savez ,,pokrio drugi dio terena”. Ni taj rezultat, kaže Bulatović, ipak, nije bio optimalan jer su postojale i druge liste, kao NSS Momira Bulatovića i radikali, koji su, rasipanjem ,,potrošili” 15 hiljada glasova ili četiri mandata.
,,Model nastupa mora da korespondira sa motivisanjem apstinenata koji su protiv vlasti da izađu na izbore”, kaže Bulatović. Prema njegovom objašnjenju, u opoziciji nikada nije proračunato kako je najbolje izaći na izbore, nije bilo istraživanja, niti ,na njima zasnovanih, političkih procjena. ,,Svako sabiranje političkih stranaka ne dovodi neminovno do povećanja izlaznosti. Postoje grupe birača koje će radije glasati za DPS nego opozicionu koaliciju u kojoj nekoga ne vole. Vjerujem da se sada u ovim pregovorima prave ti proračuni”.
Bulatović tvrdi da, čisto matematički gledano, upoređujući razne izborne cikluse, lista na kojoj su SNP, PZP, Nova i respektabilne vanparlamentarne strukture, može da podigne stepen izlaznosti i, na primjer u Podgorici, osvoji više glasova nego DPS. ,,DPS i SDP i u Podgorici i u Crnoj Gori imaju svoj limit. Na nivou Crne Gore to je 162 do 165 000 glasova. Udruživanje opozicije i pobjeda u Podgorici realno bi vodila ka drugom koraku – parlamentarnim izborima. Treba osmisliti političku akciju da bi se izbori pretvorili u atmosferu, ne samo za promjenu vlasti, nego za sveukupne društvene promjene”.
DPS i SDP objavile su ovih dana da se spremaju za samostalan nastup na lokalnim izborima. Naravno, ne isključuju saradnju sa dosadašnjim koalicionim partnerima. Nije čudo. U Skupštini Podgorice, recimo, od 55 odbornika DPS ima 23, SDP šest. Opozicione klupe ne mogu niti šarenije – PZP je na izborima 2006. dobio 11 odbornika, ali je većina njih nakon rascjepa početkom 2009. napustila partiju. SNS ima šest, SNP pet i četiri prosrpske partije po jednog odbornika. Pošto su se Srbi već složili, a izgleda da će i ostali, male su šanse da provjereni koalicioni partneri baš sad odluče da se samostalno dokazuju. Naravno, moguć je i manevar u kojem bi SDP izašla samostalno na izbore, a potom nastavila ljubav sa DPS-om.
SDP se ovih dana naglašeno junačila. Rekli su da politika nije posao policije, zbog računa za struju predložili saslušanje članova Odbora Regulatorne agencije za energetiku. Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić priprijetio je ministru za uređenje prostora Branimiru Gvozdenoviću da će, ako ne makne crkvu sa Rumije, biti maknut. Malo su se dopisivali, prestalo je kad je Gvozdenović razjasnio ko je ovdje zadužen za micanje. Kad mu je preostalo samo da sruši Vladu, Krivokapić se prićutao. Galama koju, s vremena na vrijeme, podiže SDP dosad je uvijek služila tvrđenju raznih pazara sa DPS-om. Vjerovatno je toj svrsi upodobljena i anketa koju socijaldemokrate sprovode na svom internet sajtu i prema kojoj 85 odsto učesnika smatra da SDP treba da na svim predstojećim lokalnim izborima nastupi samostalno. Da bi im se vjerovalo potreban je samo jedan korak, ali od sedam milja: da napuste Vladu.
Ni DPS, odavno se zna, nije presrećan simbioze sa SDP-om. Bez njih, međutim, sa sve ostalim koalicionim partnerima – BS, DUA I HGI – DPS ima 40 od 81 poslanika. Račun je tu, ljubavi će se već naći.
Svaki saziv Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra Pavla Radulovića
Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.
U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.
Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.
Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.
Branka PLAMENAC Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net
I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto: za zločin su odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su nepoznati
U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.
Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić ijedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.
Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.
Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde. Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske. Razloga za istragu bilo je na pretek.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net
Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala
Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, 7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.
Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.
I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.
,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.
Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.
Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.
Predrag NIKOLIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net