Jedna zajednička izjava je postala deklaracija, potom je prerasla u aneks, na koncu se pretvorila u prateći dokument, niko ne može da predvidi njene naredne metamorfoze. Tako se ponovo zakuvalo oko razgraničenja između Crne Gore i Kosova.
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i Kosova Hašim Tači, zvanično je saopšteno 16. februara, sastali su se u Podgorici u Vili Gorica u namjeri da ohrabre Skupštinu Kosova da ratifikuje Sporazum o državnoj granici Crne Gore i Kosova potpisan u Beču 26. avgusta 2015.
„Nakon sastanka potpisali su zajedničku izjavu kojom su pozvali Skupštinu Kosova da izvrši ratifikaciju ovog sporazuma. Zajednički poziv upućen je polazeći od međusobnog povjerenja, dobre volje i potrebe daljeg unapređenja odnosa…”
Kad sporazum stupi na snagu, stvoriće se, potpisali su predsjednici, uslovi da se formira Zajednička radna grupa za obilježavanje granične linije. „Ova radna grupa će, ukoliko bude potrebno, ponovo razmotriti i eventualno korigovati sektore u pravcu Čakora i Kulla e Zhlipt, a koja mogućnost je predviđena članom 7 stav 3 navedenog sporazuma”.
Na drugom mjestu reklo bi se – čista birokratija i malo pokazivanja dobrosusjedstva, da se vidi kako smo fini. Ovdje služi da kosovske vlasti još jednom pokušaju da „proguraju” Sporazum o razgraničenju sa Crnom Gorom za koji već dvije godine ne mogu da obezbijede većinu u parlamentu. I zbog kojeg su protivnici ratifikacije, kad god je zaprijetilo da bi se neka većina mogla skrpiti, dejstvovali suzavcem. Uspješno.
Nekoliko dana nakon izjave Vujanovića i Tačija kosovska vlada je dopunila Nacrt zakona sa ,,aneks-dogovorom predsjednika Kosova i Crne Gore” na osnovu kojeg se predviđa mogućnost korekcije prethodnog sporazuma u slučaju da su u pravcu Čakora i Kule počinjene greške.
Odbor Skupštine Kosova za spoljne poslove je u srijedu većinom glasova preporučio da se razmotri zakon. Skupština Kosova će taj posao raditi dok se ovaj broj Monitora bude štampao. Prema računici koju objavljuje RFE vladajuća većina može da obezbijedi 78 od 80 glasova koliko je za usvajanje zakona potrebno. Da li će naći i ta dva i obezbijediti neophodnu dvotrećinsku većinu u ovom se trenutku ne zna.
Pred poslanicima će se naći Nacrt zakona o demarkaciji, te prateći dokumenti, aneks sporazuma predsjednika Kosova i Crne Gore, kao i izveštaj Državne komisije za obilježavanje granice koji je ustanovio da je prilikom demarkacije bilo grešaka. ,,Glasaće se samo za Sporazum, kojeg je izglasala i Crna Gora. Ostali dokumenti su za unutrašnju upotrebu”, kazao je šef poslaničkog kluba pokreta Samoopredeljenje Gljauk Konjufca. Kosovski premijer Ramuš Haradinaj, međutim, tvrdi da će dogovor Vujanovića i Tačija biti uključen u zakon. Da se vidi i to čudo.
Lider Samoopredjeljenja Aljbin Kurti rekao je ranije da se demarkacija ,,prodaje” kao cijena za liberalizaciju viza i da Tači i Haradinaj ne misle na građane već na fotelju koja im se ljulja. Kurti je podsjetio da je, pored demarkacije, uslov za liberalizaciju viza i borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Po njegovim riječima, kosovski lideri treba da se bave borbom protiv korupcije i da ostave dovoljno vremena za razgovore sa Crnom Gorom o demarkaciji.
Bilo kome Samoopredjeljenje simpatično ili ne, ono što političari iz te partije govore liči na stvarnost tako dobro poznatu ,,s ove strane grane”. Odeš kod crnogorskih prijatelja po načinu vladanja potpišeš nešto što je izjava, ali se u medijima da nakititi da je riječ o ozbiljnom dokumentu, onda u javnosti ta đavolja posla, korupcija i kriminal, padnu u drugi plan.
I laicima je jasno: da bi Sporazum o razgraničenju važio, Skupština Kosova mora usvojiti zakon identičan onom koji je crnogorski parlament donio u januaru 2016. Na početku zakona piše da se njime potvrđuje Sporazum o državnoj granici između Crne Gore i Republike Kosovo, zaključen u Beču 26. avgusta 2015, u originalu na crnogorskom, albanskom i engleskom jeziku.
I dio koji sad Vujanović i Tači prodaju kao otkriće je jasan – piše da će biti formirano Zajedničko radno tijelo koje će ,,polazeći od mjesnih, geografskih i ekonomskih uslova, prilikom obilježavanja državne granice” imati mogućnost da, ,,na osnovu uzajamnog dogovora, izvrši nužne i izbalansirane korekcije”. Pored opisa glavnih prelomnih tačaka na granici, dio zakona su i njihove koordinate – gomila brojeva na desetak strana u dvije kolone. To se ne mijenja osmijesima Vujanovića i Tačija.
Crnogorske vlasti su detalje priče uglavnom pokušale da zabašure pričom o dobrosusjedstvu. Ni slova o tome čemu je stvarno trebala da služi Vujanovićeva izjava o nečemu što već piše u Zakonu o potvrđivanju Sporazuma o državnoj granici između Crne Gore i Republike Kosovo.
Među ljudima koji hodaju, recimo, Hajlom, ipak, očekuju da bi buduća Komisija za razgraničenje mogla da ispravi neke od nepravdi.
Fevzija Feka Kurtagić, predsjednik Planinarsko skijaškog kluba Hajla iz Rožaja za Monitor kaže da je Vlada ranije grupi građana obećala da će, kada se bude radilo fizičko razgraničenje i postavljala granična obilježja, problematični djelovi Sporazuma biti ispravljeni po sistemu – metar za metar.
„Najvažnije će biti kako će raditi komisija i ko će biti u njenom sastavu: ljudi koji poznaju teren i linije kojima je decenijama bila granica između Rožaja i Peći ili ljudi kojima će biti važno da zarade dnevnicu”, smatra Kurtagić.
On objašnjava da su predstavnici kosovske strane, na dijelu granice između Rožaja i Peći, najviše zainteresovani za mjesto koje se zove Štedim odnosno za Glođanske stanove jer tu izlaze na katun. Za rožajsku opštinu najvažnije je da se granica promijeni u mjestima Uljari i Derman do. „To je godinama pripadalo Rožajama. Na području Rožaja sporno je oko 250 hektara. Važno je da se ljudi iz svih opština u Crnoj Gori zajednički angažuju”, kaže Kurtagić.
Poslije Drugog svjetskog rata, objašnjava, savezna vlada nije dozvoljavala da se pomjeraju granice između republika, naslijeđene iz 1932. Bilo je dozvoljeno da se problemi vezani za AVNOJ-evske granice rješavaju na nivou opština. Na taj način su rješavana sporna pitanja između Rožaja i Peći i funkcionisalo je na obostrano zadovoljstvo – dvije opštine poptisivale su odgovarajuće soprazume 1949. i 1961.
Pristup putu ka planini Hajla koji su pravili rožajski planinari, nadaju se u Rožajama, biće riješen razmjenom metar za metar.
„Mi posjedujemo dokumentaciju o radu fabrike Uljara za poizvodnju eteričnih ulja koja se nalazi na jednom od spornih područja. To nam je važno jer pokazuje da je to rožajsko i crnogorsko. Počev od 1962. do 1997. zemljoradnička zadruga je svake godine raspisivala licitaciju za korištenje pašnjaka na livadama Hajle. Ako nije bilo crnogorsko kako su mogli da prodaju mjesta za ispašu i da se sve to plaća u Rožajama”, kaže Kurtagić .
U Rožajama bi računali da je pravo da se Glođanski stanovi daju Kosovu, a da Rožajci dobiju nazad Uljaru i pristup Hajli.
U Plavu su mnogo sumnjičaviji kada je riječ o dometima najnovijih intervencija oko Zakona o razgraničenju. Zakon je zakon, a deklaracija je ukrasni dio, kaže naš sagovornik koji smatra da je čitava stvar pokrenuta samo kako bi kosovska vlast uz pomoć drugova iz Crne Gore, progurala kakav-takav sporazum i ispunila uslov za liberalizaciju viza za građane Kosova.
Po Plavu se ispredaju priče kako Ramuš Haradinaj ima puno imovine uz granicu sa Crnom Gorom, zgodne za razne etno i eko biznise.
„Albanci sa Kosova su nekada imali pravo da ljeti tjeraju stoku na ispašu, na primjer na planinu Bjelaja kod Hridskog jezera. Sad kad više ne može, ne sviđa im se što je to teritorija Crne Gore. Tamo inače, odavno nema nijednog katuna”, kaže naš sagovornik iz Plava. Tvrdi da na djelove crnogorske teritorije godinama niko iz Crne Gore ne smije da kroči: „Iza Bjeluhe, gdje su Paunovića livade, evo 20 godina niko ne smije da ode, na planinu Jelenak koja takođe pripada Crnoj Gori – isto”. U Plavu tvrde da su granice njihove opštine bile potpuno jasne, zato što je riječ o tromeđi Albanije, Kosova i Crne Gore.
Naši sagovornici ocjenjuju da je priča o izjavama i aneksima pravno besmislena. „Svaki zakon se može izmijeniti samo donošenjem zakona o izmjenama tog zakona. Da bi se zakon promijenio morala bi se o njemu ponovo izjasniti Skupština Crne Gore. Ostalo je zamajavanje”.
Čak i ako se zamisli da su i Crna Gora i Kosovo ozbiljne zemlje i da će detalje zajednička komisija popraviti savršeno, ostaje fakat da će koordinate pokazivati jedno, stvarnost drugo. Posao je urađen bespotrebno nepažljivo. Znamo mi nas: ako u Sporazumu piše jedno, a granični kamen komisija stavi na drugo mjesto, eto razloga da jedni druge, prije ili kasnije, gledamo poprijeko.
Miloš BAKIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice