Najave izgradnje hotela sa dvadesetak soba tik pored Biogradskog jezera, a u srcu čuvene prašume, nije značajnije uznemirila crnogorsku javnost. Tek su rijetki digli glas protiv tog projekta. Iz JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG) i Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, na početku ljetnje sezone obećali su da će gradnja početi do kraja ove godine i pojasnili da je riječ o” nadogradnji, to jest rekostrukciji hotela, koji je nestao u požaru prije nekoliko decenija”.
Kako kažu u NP dobijeni su urbanističko – tehnički uslovi, i građevinska dozvola, a od nadležnih se spremaju da zatraže procjenu uticaja na životnu sredinu. Direktor NP Saša Jeknić ne očekuje nikave probleme i tvdi da gradnjom neće biti nauđeno ničemu što je za čuvanje u prostoru, koji je zaštićen još od 1878. godine.
“Izgradanja hotela je planirana kapitalnim budžetom, ispoštovan je zakon do detalja. Ne mislite, valjda, da bi država stala iza devastacije tog prostora i bilo čime ugrozila jezero ili prašumu. Posebna pažnja posvećena je tretmanu otpadnih voda, tako da one neće ugroziti biodiverzitet prašume. Grijanje će biti na pelet a hotel će raditi tokom cijele godine. Novi hotel daće novu dimenziju originalnoj turističkoj ponudi Biogradske prašume”- kaže Jeknić.
Njegove izjave, kao i ono što je, najavljujući gradnju, kazao direktor JP NPCG Zoran Mrdak, nekadašnji direktor “Biogradske gore” Dragiša Dožić okarakterisao je kao proizvoljne. Prema njegovim riječima, podizanje hotela značiće korak nazd, a možda i zatvorena vrata za upis Biogradske gore na svejetsku listu kulturne i prirodne baštine.
„Najava gradnje hotela i restorana na Biogradskom jezeru, u srcu prašume, od najodgovrnijih u JP Nacionalni parkovi Crne Gore, upravo onih koji su najpozvaniji da se bore za svaki pedalj prašume je zabrinjavajuća „ kaže Dožić. „Prvi put u dugoj istoriji tog parka dešava se da prirodni dragulj treba braniti od onih kojim je ovo dobro povjereno na upravljanje. Izjave i deklarisanje odgovrnih da će Biogradska gora postati dio svjetske prirodne baštine, a graditi objekte u središtu jedinstvene prašume, devastirajući najočuvanije prostore koje imamo, suprotno zakonu i prostorno planskim opredjeljenjima i UNESKO-ovim standardima, cinizam je i lakrdija”.
Dožić napominje: „Posao direktora NP nije da broji turiste i dnevni pazar, već, prevashodno, da koordinira i organizuje poslove zaštite.” Bivši direktor „Biogradske gore” tvrdi da stari hotel, na čijim temeljima se planira novi, nije uništen požarom, već srušen, shodno odluci rukovodilaca OOUR-A Bjelasica. Rušenje objekta tadašnja uprava NP iskoristila je da ne dozvoli građenje novog objekta na toj lokaciji.
„Time su se stekli uslovi da se postupno počnu sprovoditi mjere stroge zaštite na ovom lokalitetu u prašumskom rezervatu, shodno zakonskim propisima i Prostornom planu NP, usvojenom odlukom Skupštine Crne Gore iz decembra 1998. godine”.
Prema Dožićevim riječima, planskim dokumentima zona razvoja turizma ne zalazi u prostor sliva Biogradske rijeke i Jezerštice i na taj način ne ugrožava prašumski rezervat. Naime, na Kraljevom kolu, na ulazu u NP predviđeni su objekti visoke kategorije do 100 ležajeva, uz prateće servise.
„Tokom izrade Prostornog plana vodila se veoma stručna rasprava o lokaciji Kraljevo kolo i postojećim ugostiteljskim objektima na Biogradskom jezeru. Konačno je dogovoreno da se postojeći ugostiteljski kapaciteti na Biogradskom jezeru zadržavaju, s tim da se objekti mogu prevesti u višu kategoriju, samo na postojećim gabaritima. Ova se klauzula odnosila isključivo na postojeći restoran i sedam kamp- kućića. Gradnja hotela i restorana na Biogradskom jezeru je najgrublji oblik narušavanja izvornih univerzalnih prirodnih vrijednosti, ravan vandalizmu- smatra Dožić.
Prema njegovim riječima, s obzirom da je idejnim projektom predviđen objekt sa 25 soba, proširenjem parkinga i rekonstrukcijom vodovoda sa Ganovače do hotela neminovno bi došlo do sječe stoljetnih stabala, što bi u potpunosti izmijenilo postojeći ambijent. Veliki je problem i kako riješiti odvod otpadnih voda sa parkinga i fekalija iz postojećih objekata.
Dožić podsjeća i na dugu uspješnu tradiciju odbrane prašumskog rezervata od, kako je kazao, “drvosječa i drugih profitera”, koja je počela još daleke 1934. godine. Ta godina bila vrijeme velikih iskušenja u očuvanju Biogradske gore od ambicija rukovodilaca privrednog giganta ŠIPAD-a, koji su namjravali da iskorištavaju stoljetnu drvnu masu. Nekoliko godina kasnije, Zetska banska uprava podnijela je Direkciji šuma iz Skoplja, zahtjev za podizanje objekata na Biogradskom jezeru. Zahtjev je odbijen. Potom, 1958. godine Savezna komisija za fizičku kulturu SFRJ uradila je projekat za izgradnju Zimskog sportskog centra na području sadašnjeg nacionalnog parka.
„Posle duže rasprave ekspertska komisija za pregled projekta, sa akademikom Vilotijem Blačićem na čelu, podržana naučnim institucijama, uglednim javnim i
Dožić uz gleš Dožić Uz fleškulturnim radnicima i državnim organima za zaštitu prirode, odbacila je projekat u cjelini. Sekreterijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo 1965.godine naručio je Elaborat o mogućnostima korišćenja Biogradske gore I ta ideja je osujećena, jer je u odbranu prašume ustala struka i nauka iz Evrope i tadašnje Jugoslavije” – sjeća se Dožić.
Direktor Centra za razvoj Durmitora Darko Stijepović, takođe je otro osudio ideju o gradnji hotela na obali Biogradskog jezera, nazivajući taj projekat „najprostačkijom eksploatacijom prirodnog dragulja”. I on tvrdi da se gradnja hotela relaizuje suprotno Prostornom planu područja Biogradske gore, koji to najstrožije zabranjuje. ” Prije deset godina pokušali su iskoristiti pare Evropske agencije za rekonstrukciju za izgradnju bungalova na vodi, bolje rečeno, sojenica u samom jezeru. Srećom, uz pomoć medija i razumijevanja tadašnjeg direktora Agencije za zaštitu životne sredine, bataljena je ideja o sojenicama u jezeru. Sad su došli na još luđu ideju, hotel na obali jezera . Nekadašnji rezervat sa jelenima i muflonima dogurao je do jeftine eko krčevine i vododerine, do jeftine budvanske Guče i Ade Ciganlije”
Stijepović zaključuje: „To je podcjenjivanje eko morala i svijesti građana, a predlaganje UNESCO-u da prihvati kao mjesto svjetske baštine jezero sa hotelima, bungalovima, parkinzima u prašumama i roštiljima, svetogrđe i javna bruka države”.
Ova upozorenja zaslužuju argumentovan javan odgovor. Dok ne bude kasno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ