Povežite se sa nama

Izdvojeno

GRAĐEVINSKI OTPAD ZATRPAVA KOLAŠIN: Nespremni na investicioni bum

Objavljeno prije

na

Odlaganje  građevinskog otpada u Kolašinu obavlja se bez reda i kontrole. Takvo stanje stvara ozbiljne probleme na privremenoj deponiji u Bakovićima, a tom vrstom otpada zatrpavaju se vodotoci i javne površine

 

Građevinski otpad sa nekoliko desetina  gradilišta na području kolašinske opštine, u najboljem slučaju, završava na gradskoj privremenoj deponiji komunalnog otpada u Bakovićima, ali nerijetko i u vodotocima i pored puteva. Haotično i potpuno nekontrolisano stanje u toj oblasti,  uz infrastrukturne probleme, jedan  je od najočiglednijih primjera  nespremnosti za talas hipergradnje, koji posljednjih mjeseci dostiže svoj vrhunac u tom gradu. U lokalnom Komunalnom preduzeću nemaju precizne podatke o količini građevinskog otpada koji je završio u Bakovićima. Sve što su mogli da učine je, kako tvrde, da fizički odvoje prostor na toj lokaciji gdje brojni izvođači radova, bez ikave naknade i reda, odlažu sav otpad sa gradilišta. Nema ni novog  zvaničnog  plana sa lokalnog nivoa da se u skorijoj budućnosti promijeni takvo stanje. Do tada investitori, bukvalno, sami  biraju prostor na kojem će se riješiti onog što im ne treba.

Gradska deponija, gdje se već tri decenije odlaže otpad, formalno je i dalje privremeno rješenje. Nalazi se na obali Tare, a u neposrednoj blizini industrijske i biznis zone. Iz Komunalnog preduzeća su više puta objašnjavali kako im je zahtjevno održavanje te lokacije, kao i da se, zbog investicionog buma u Kolašinu, iz mjeseca u mjesec količina otpada povećava. Problem deponije su i česti požari. Lokalnom planu upravljanja komunalnim otpadom bilo je definisano „da će se privremena deponija u Bakovićima koristiti do 2020. godine, uz modernizaciju i adaptaciju prema međunarodnim standardima“.

„Na deponiji nema dežurnog radnika koji bi kontrolisao ili, eventualno, naplaćivao odlaganje otpada. Sa svih gradilišta odlažu u Bakovićima, a tako je bilo i kad je građena dionica auto-puta. Odvojili smo jednu stranu za građevinski, a drugu za komunalni otpad. Toliko smo mogli da učinimo. Veći je problem što značajnija količina otpada završava na lokacijama daleko od grada, pored puteva, u koritima rijeka…“, kažu u Komunalnom preduzeću.

Naročito, bez ažurne kontrole, a za sad i bez javnosti poznatih, sankcija za investitore,  odlaže se zemlja iskopana sa gradilišta. Na primjer,  na više lokacija od kolašinskog sela Mušovića Rijeka prema skijalištima na Bjelasici, na obalama Paljevinske rijeke, u novembru je danima odlagana zemlja iskopana sa gradilišta jednog od hotela u blizini. Na način deponovanja materijala na obali Paljevinske rijeke reagovali su i iz GP URA u Kolašinu. Oni su tada pozvali nadležne inspekcije da hitno reaguju i provjere „sve deponije građevinskog materijala na javnim površinama, a naročito u blizini rijeka”.

„Kontrola načina i mjesta na koje investitori odlažu građevinski otpad mora da bude intenzivna i redovna. Nikako se ne smije desiti da to čine na javnim površinama i u koritima rijeka. Pozivamo nadležne inspekcije i službe da obave detaljnu kontrolu poslova koji su u tom smislu do sada obavljeni. Takođe, skrećemo pažnju da je neophodno ubuduće napraviti plan prema kojem će za građevinski otpad biti određene lokacije”, poručio je Miodrag Vlahović iu GP URA.

Iz komunalne inspekcije su nakon prvog nadzora objasnili da je materijal deponovan 15 metara od rijeke i to na privatnim parcelama. Ipak, kasnije, kada je nadzor ponovljen, utvrđeno da je odlaganje te vrste otpada obavljano i na državnom zemljištu i da je dio dospio do korita rijeke, ali nije saopšteno koje su sankcije određene investitoru. Prema nazvaničnim informacijama, oni koji odlažu građevinski otpada na taj način, najčešće budu samo upozoreni. To samo privremeno rješava problem, pa se obično, poslije  određenog vremna, odlaganje iskopanog materijala nastavlja na drugoj lokaciji.

Izgradnja reciklažnog dvorišta sa sortirnicom deponije čvrstog otpada, kao i deponije za građevinski otpad u Kolašinu, u planu su lokalnog Komunalnog preduzeća godinama. Danas upozoravaju da je neophodno što prije unaprijediti sistem upravljanja otpadom, a za to će im, kažu, biti potrebni ozbiljni investicioni projekti.

Prema Vladinom Pravilniku o postupanju sa građeviskim otpadom iz 2013. godine, građevinski otpad na gradilištu trebalo bi skladištiti odvojeno po vrstama i odvojeno od drugog otpada, na način kojim se ne zagađuje životna sredina.  Prema propisima, odlaganje građevinskog otpada koji se privremeno ne skladišti na gradilištu ili u objektu u kojem se izvode građevinski radovi može se obavljati u kontejnere postavljene na gradilištu, uz gradilište ili uz objekat na kojem se izvode građevinski radovi.

„Kontejneri moraju biti izrađeni na način kojim se omogućava bez pretovara odvoženje otpada u postrojenje za dalju obradu. Investitor mora obezbijediti da se iz objekta izdvoji opasan građevinski materijal, radi sprečavanja miješanja opasnog građevinskog materijala sa neopasnim građevinskim otpadom, ukoliko je to tehnički izvodljivo – piše u Pravilniku.

Građevinski otpad može se privremeno skladištiti na gradilištu do završetka građevinskih radova najduže jednu godinu. Može  se, kažu propisi,  privremeno skladištiti i na drugom gradilištu investitora ili drugom mjestu koje je uređeno za privremeno skladištenje.

Vlada je u novembru zadužila Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma da zajedno sa Agencijom za zaštitu životne sredine uspostavi informacioni sistem i jedinstvenu bazu podataka o upravljanju otpadom. Preporučeno je jedinicima lokalnih uprava da „intenziviraju aktivnosti na odovojenom sakupljanju komunalnog i neopasnog građevinskog otpada“ i urednije izvještavaju. Zakonom o upravljanju otpadom propisano je da su opštine u obavezi da organizuju privremeno skladištenje građevinskog  otpada. Novim Državnim planom upravljanja otpadom trebalo bi, kako je najavljeno, da se sistematičnije riješiti problem upravljanja građevinskim otpadom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo